Jedna večer, jedan glumac, tisuću istina: zašto svi žele vidjeti Andriju Miloševića uživo?
Kad se ime Andrije Miloševića pojavi na kazališnom plakatu, dvorane se pune bez mnogo objašnjenja. Njegova predstava „Zlatni lančić od bižuterije“, nakon gotovo deset godina izvođenja, ponovno stiže pred hrvatsku publiku i otvara sezonu smijeha, ali i onih sitnih istina koje ne prolaze s vremenom. Ova kazališna monodrama, napisana u prepoznatljivom duhu Miodraga Mije Karadžića, ne bavi se samo humorom – ona dira točno ondje gdje su naše slabosti najtanji sloj.
U ulozi Kostadina Laletovića, čovjeka koji iz provincije odlazi u Beograd tražiti lakši život, Andrija Milošević na sceni otvara čitav katalog ljudskih čežnji. Publika se smije njegovim pokušajima da „nađe vezu“, ali iza svakog smijeha skriva se blago prepoznavanje. Svaka njegova rečenica odjekuje iskustvom svijeta koji se neprestano mijenja, ali u kojem snalažljivost i iluzija uvijek imaju istu cijenu. Upravo zato „Zlatni lančić od bižuterije“ ostaje predstava o svima nama – o onima koji misle da su lukavi, o onima koji samo žele uspjeti i o onima koji su se negdje između izgubili.
Kazališna večer koja postaje ogledalo stvarnosti
Kad Milošević stane na scenu, granica između lika i glumca ne postoji. On improvizira, reagira, govori kao da to čini prvi put, i baš zbog toga svaka izvedba djeluje drugačije. „Zlatni lančić od bižuterije“ nije samo komedija – to je putovanje kroz ljudsku prirodu, kroz ambicije koje nas tjeraju i razočaranja koja nas uče. Publika u Zagrebu, Sisku i Rijeci dobit će priliku ponovno proživjeti taj spoj glume, humora i životne ironije.
Predstava traje nešto više od sat vremena, ali ostavlja dojam duljeg razgovora – onog u kojem se, uz smijeh, prepoznaje i istina. Možda zato, i nakon svih ovih godina, „Zlatni lančić od bižuterije“ i dalje puni dvorane. Ljudi žele vidjeti kako Andrija Milošević govori ono što bi oni možda prešutjeli. I u tome je čitava čar: kazalište ponovno postaje mjesto gdje se smijemo – sebi.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.