Kustosica Irena Bekić i povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač u petak su u dijaloškoj formi provele publiku u zagrebačkom Etnografskom muzeju kroz izložbu „Šestuzoraka katastrofe“.
Polazeći od radova šestero umjetnica i umjetnika predstavljenih na izložbi, Hannesa Boecka, Marjolijn Dijkman, Jassema Hindija & Sine Seifeea, Davora Konjikušića, Ane Torfs i Mine Bachmann, govorile su o opresivnim politikama u povijesti koje su ostavile i još uvijek ostavljaju svoj razorni trag na pejzaže i ljude. Povukle su transverzalne veze od imperijalnog podčinjavanja provincija u starom Rimu, kolonijalnih osvajanja u 17. i 19 st., ekstraktivizama i eksploatacija, robovskog rada i genocida pokazujući da je svijet u kojem živimo premrežen nasiljem koje je normalizirano i institucionalizirano bazirajući se često na paradigmama iz 19. stoljeća.
Jedan od povoda ovom vodstvu kroz izložbu bila je kustoska intervencija, unošenje novog rada na izložbu. Radi se o slikarskom pejzažu Šumski krajolik, posuđenom iz Muzeja za umjetnost i obrt, datiranom oko 1850. godine, u vrijeme patentiranja prve sintetske boje, ljubičaste mauve. Ovu je boju slučajno dobio engleski student kemije William Henry Perkin, destilacijom ugljena tražeći kinin u borbi protiv malarije. Autorica slike Šumski krajolik zavedena je u muzejskoj bazi pod inicijalom M. Bachmann. Kustosice su u istraživanju došle do podatka da se radi o slabo poznatoj slikarici Mini Bachmann te su u subverzivnoj gesti korigirale muzejske podatak navodeći puno ime slikarice. Tom su je gestom upisale u povijest umjetnosti.
Izložba „Šest uzoraka katastrofe“ rezultat je suradnje između belgijskih i hrvatskih muzejskih ustanova: Uz partnerstvo Umjetničkog paviljona i Prostora za suvremenu umjetnost Out of Sight iz Antwerpena suradnja je ostvarena s Etnografski muzejom u Zagrebu te belgijskim Mu.ZEE iz Ostendeea. Projekt su podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske; Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu i civilno društvo; Turistička zajednica grada Zagreba; Flandrija — State of the Art, Austrijski kulturni forum Zagreb; MU.Zee Oostende; Performing Arts Hub – Norway; Norwegian Ministry og Foreign Affairs.
Nakon vodstva po izložbi, Irena Bekić, ravnateljica Umjetničkog paviljona predstavila je program za 2025. godinu koji je i dalje obilježen izmještanjem. On se odvija u suradnjama s drugim muzejskim ustanovama pa će tako u 2025. uspostavljati partnerstva s Muzejom za suvremenu umjetnost i Arheološkim muzejom. Naglasila je i da je i dalje ishodište programske koncepcije 2023. – 2026. istraživanje konteksta vezanih uz Umjetnički paviljon i međusobno prepletanje programskih linija. Na taj način program proizlazi iz arhitektonskih i kontekstualnih specifičnosti Paviljona i njime je i podržan.
Osmog veljače otvara se izložba umjetnice SofijaSilvije„Transmissions“ u pariškom Atelieru 11, Cité Falguière, a bit će otvorena do 12.ožujka. Kustosica izložbe je Irena Bekić, a radi se o iteraciji izložbe „Pendulum“ održane 2023. u Botaničkom vrtu Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, u organizaciji i produkciji Umjetničkog paviljona u Zagrebu.
Atelier 11 je povijesni atelje u kojemu su boravili i radili slikari Amedeo Modigliani, Chaïm Soutine, Tsuguharu Foujita, Constantin Brancusi, Paul Gauguin… U tom se povijesnom prostoru održavaju izložbe i kulturni programi u okviru rezidencija organizacije L’AiR Arts, a nova iteracija označava vraćanje izložbe na mjesto svog ishodišta i namjera joj je proniknuti u mogućnosti premošćenja udaljenosti i prostornih različitosti, povezati arhitekturu i prirodu, interijer i eksterijer. Radi se o misaonim procesima koji tematiziraju koncepte poput konačnosti, preobrazbe, neizvjesnosti, kreacije, cikličke regeneracije. Osim toga ova fotografska izložba istražuje načine i puteve stvaranja i oblikovanja novih znanja kroz emocije i senzoriku. Kako emotivni transfer ostvaruje nove veze, koji se aspekti realnosti i imaginacija zahvaćaju, koja se polja značenja i osjetilnosti otvaraju, mogu li ti procesi ponuditi nove alate za percepciju svijeta oko sebe neka su pitanja koja postavlja.
Program Umjetničkog paviljona u Zagrebu u 2025. i dalje obilježava izmještanje. Promjena lokacija i izmjenjivi gabarit djelovanja osnova je za ponovno promišljanje simboličkog karaktera i identiteta Umjetničkog paviljona te za istraživanje novih i drukčijih praksi izlaganja. Ideju o isprepletanju programskih linija kroz problemske aspekte o kojima se govori i autorske namjere radikalizirat će se u trodijelnoj izložbi „Tko je Elsa Fluid?“ koja će se održati od ožujka do lipnja, a čiji će se sukcesivni elementi sastojati od otvorenog studija Nicole Hewitt, Vide Guzmić i Ivana Slipčevića, izložbe SandreSterle te Silvija Vujičića. Ovu će se izložba postaviti u novom prostoru u Tomašićevoj 12 koji će se zaposjednuti na godinu dana.
Za jesen u istom prostoru pripremaju se dvije istraživačke izložbe kao dio šireg projekta kojim se istražuje, predstavila, propituje, afirmira udio ženskih autorica u nastajanju moderne kulturne povijesti kroz prizmu povijesti izložbi povezanih s djelovanjem Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Jedna od njih je prva hrvatska dizajnerica Antoinette (Antonija) Krasnik na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće čiji je izvanredni opus i životne oklonosti istraživala povjesničarka umjetnosti i profesorica na Filozofskom fakultetu dr.sc. Jasna Galjer koja je i kustosica ove izložbe. Drugo istraživanje i izložba odnose se na slikaricu Linu Virant Crnčić predsjednicu i jednu od osnivačica Kluba umjetnica kao i prve umjetničke škole za djevojke u Zagrebu 1933. Povijest umjetnosti je, međutim, uglavnom pamti kao suprugu slikara Mencija Clementa Crnčića. Istraživačica i kustosica ovog projekta je Aneta Barišić. U podsloju, ove se izložbe bave istraživanjem prezentacijskih mogućnosti arhivskog materijala.
Krajem godine, u studenom očekuje nas izložba irske umjetnice Dorothy Cross. Njezina izložba „Kinship/Srodstvo“ nastavak je višegodišnjeg diskurzivno izložbenog projekta „Krajolici simultanih vremena“ autorice dr.sc. Leonide Kovač. Okosnicu izložbe i pratećeg masterclassa namijenjenog prvenstveno studenticama i studentima umjetničkih studija i studija humanističkih znanosti, definiraju dva rada nastala kroz dugogodišnja umjetničina istraživanja. Prvi rad „Heartship“ posvećen je bezbrojnim i bezimenim ljudima koji su izgubili živote u Sredozemnom moru pokušavajući od bliskoistočnih ratnih strahota pobjeći u Europu. Drugi je „Kinship“. Radi se o procesu “povratka kući”, u Egipat, tijela muškarca mumificiranog prije nekoliko tisuća godina, a koje je u 19. stoljeću dospjelo u posjed University Colege Cork. Ova dva izvedbeno zahtjevna i značenjski kompleksna umjetničina rada moguće je shvatiti kao kritiku povijesnih i aktualnih devastirajućih kolonijalnih praksi i imanentnog antropocentrizma te kao zahtjev za jednom drugačijom epistemologijom utemeljenoj na empatiji i solidarnosti.
Uz ove glavne izložbe razvija se i višegodišnji istraživačko umjetnički projekt Slučaj paviljon koji se redovno predstavlja krajem godine, program Kustoski praktikum suradnju s Filozofskim fakultetom, bogati edukativni i diskurzivni program te niz međunarodnih suradnji.
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Povijest umjetnosti često pamti velika imena, dok tihe, ali ključne figure ostaju u sjeni. Jedna od njih je Lina Crnčić-Virant – umjetnica čiji je opus desetljećima bio prisutan, ali nedovoljno viđen. Izložba i istoimeni katalog Intimno i javno donose prijeko potrebnu reinterpretaciju njezina stvaralaštva, otvarajući prostor za novu, slojevitiju percepciju njezina umjetničkog i društvenog doprinosa.
Završilo je osmo izdanje Art Zagreba, središnjeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti, koje se ove godine po prvi put održalo u prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu i predstavilo iznimno bogat i raznovrstan programski i izložbeni sadržaj. Posjetitelji su imali priliku razgledati radove više od pedeset umjetnika, sudjelovati u aukciji, panelima i predavanjima, pronaći rijetke publikacije te odabrati poseban blagdanski dar za pod bor.
Atelijer Meštrović ponovno je otvoren nakon godina obnove, koju je pokrenula potreba da se prostor osnaži i obnovi nakon potresa, a tijekom koje je svaki kutak pažljivo prilagođen kako bi prostor ponovno zaživio i omogućio posjetiteljima intiman susret s umjetnikovim životom i opusom. Sada, s novim stalnim postavom, posjetitelji mogu uroniti u ambijent atelijera u kojem je Ivan Meštrović živio i stvarao, doživjeti njegovu umjetnost izbliza i otkriti priče koje se kriju iza svake skulpture.
Zagreb je sinoć dobio novi razlog za sjaj u predblagdanskom ozračju, kada je u elegantnom i pomalo mističnom prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvoren Art Zagreb 2025., osmo izdanje najvažnijeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti. Do nedjelje, 14. prosinca, prostor nekadašnje Prve hrvatske štedionice pretvara se u živuću scenu kreativnosti i inspiracije, mjesto na kojem se prošlost i budućnost spajaju u jedinstvenom iskustvu. Oktogon, sa svojim visokim stropovima, brušenim kamenim zidovima i nekadašnjim bankarskim šuštanjem kovanica, sada odjekuje žamorom posjetitelja, klikom fotoaparata i diskusijama o umjetnosti, stvarajući ambijent u kojem svaki kutak nosi novu priču i vizualno iznenađenje.
U ambijentu Memorijalne zbirke Jozo Kljaković, prostoru koji već desetljećima čuva duh likovne tradicije Zagreba, jučer je održana pop-up izložba koja je privukla pažnju ljubiteljica mode, umjetnosti i snažnih vizualnih priča. Pod naslovom “Etna Maar – 20 godina snage, elegancije, transformacije”, izložba je obilježila dva desetljeća stvaralačkog puta dizajnerice Andrijane Subotič Pjajčik, žene čiji je modni izričaj obilježio hrvatsku scenu i ostavio prepoznatljiv, neizbrisiv trag.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
