Nakon gotovo tisuću dana šutnje, potresa i dugotrajnih radova, jedan od najintimnijih prostora hrvatske kulturne baštine ponovno će oživjeti: Atelijer Meštrović sredinom prosinca otvara svoja vrata s novim stalnim postavom, promišljenim s iznimnom pažnjom i dubokim poštovanjem prema životu i djelu Ivana Meštrovića.
Obnova, izazovna i slojevita, provedena je pod vodstvom Sandre Grčić Budimir, ravnateljice Muzeja Ivana Meštrovića. Novi postav, iza kojeg stoji muzejska savjetnica Barbara Vujanović, u arhitektonskom i likovnom smislu oblikovali su Damir Gamulin, Antun Sevšek i Jasmin Ćemanović iz Organiziranog oblikovanja. Riječ je o projektu koji ne donosi tek obnovljene zidove, nego i suptilan, promišljen doživljaj prostora u kojem je jedan od najvećih hrvatskih umjetnika živio, radio i stvarao.
Kuća koja pamti – prostor između intime i stvaralačke strasti
Osvježeni atelijer ponovno stavlja naglasak na ono što ga čini jedinstvenim: raskošnu atmosferu spoja Meštrovićeva obiteljskog i umjetničkog života. Kuća s vrtom, zajedno s odvojenim, ali neraskidivo povezanim radnim prostorom, otvara posjetiteljima pogled u njegov svijet – onakav kakav je postojao dok je živio sa suprugom Olgom i njihovom djecom, okružen materijalima, alatima i kipovima u nastajanju.
Kompleks u Mletačkoj 8 i 10, oblikovan u skladnu cjelinu 1920-ih godina, svjedoči vremenu intelektualne živosti i intenzivne stvaralačke faze umjetnika. Danas predstavlja jednu od najprepoznatljivijih memorijalnih adresa u Hrvatskoj, mjesto na kojem su nastala njegova ključna djela i gdje je duh epohe i dalje prisutan u svakom detalju.
Novo poglavlje muzeološke interpretacije
U šezdeset godina postojanja muzeja, ovo je prvo potpuno novo oblikovanje stalnog postava. Cilj je bio približiti Meštrovićev opus današnjem posjetitelju: jasno, suvremeno i dojmljivo. Uz skulpture iz fundusa i pohrane Atelijera, postav uključuje i odabrana djela iz fundusa Galerije Meštrović u Splitu.
Posebnu dragocjenost predstavlja rijetko izlagan portret kralja Faisala – vođe borbe za arapsku neovisnost i povijesnog suputnika Lawrencea od Arabije. Riječ je o djelu koje svjedoči o Meštrovićevu međunarodnom ugledu i globalnoj mreži kontakata koje je umjetnik tijekom života izgradio.
Interpretativni sloj nadograđen je tekstovima Barbare Vujanović i Mate Marića. U njima živi nova, suptilno ispričana biografija umjetnika – tekstovi su fluidni, čitki, topli i informativni, a posjetitelja vode kroz slojevite faze Meštrovićeva života, nudeći emotivno i intelektualno čitanje njegova rada u suvremenom kontekstu.
Suvremeni muzeološki iskorak
Novi postav osmišljen je kao dinamičan i promjenjiv. Fleksibilni postamenti dopuštaju rotacije skulptura i cikličke edukativne programe, čime se prostor neprestano obnavlja i iznova interpretira. Takav pristup u duhu je suvremene muzeologije: otvoren, reagibilan i usmjeren na stvaranje živog dijaloga između djela i posjetitelja.
Povratak koji se dugo čekao
Atelijer Meštrović od 14. prosinca ponovno će biti otvoren javnosti, a ulaz će do kraja godine biti besplatan. To je lijepa, simbolična gesta – način da se nakon dugog razdoblja odsutnosti publika vrati u prostor koji je toliko dugo bio zatvoren, ali je i dalje čuvao tihi odjek jednog od najvećih hrvatskih umjetnika.
Ovo otvaranje nije samo povratak muzeja. To je povratak mjesta koje nosi sjećanja, priče, mirise drva i gline, i odjeke čekića koji je nekad oblikovao monumentalne figure. Povratak kući jednog genija – i poziv svima nama da ga iznova otkrijemo.
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Izložba povodom Noći muzeja donosi presjek stvaralaštva Frane Missije i vodi kroz Split, Pariz i New York viđene očima umjetnika koji je gradove pretvarao u emociju, pokret i osobni zapis
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar sinoć je otvorena izložba „TANKA – Istraživanje forme, ravnoteže i materijala kroz suvremeni autorski nakit“, kojom se javnosti prvi put predstavlja istoimena kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Riječ je o autorskom projektu koji proizlazi iz osobnog senzibiliteta autorice, njezinih iskustava u arhitekturi te dugotrajnog istraživanja odnosa između forme, materijala i tijela, a realiziran je kroz minimalistički izraz i modularnu strukturu nakita.
Velik interes publike obilježio je završetak izložbe Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret, koja je proteklog vikenda zatvorena u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a koju je od otvorenja 6. prosinca 2025. godine razgledalo više od osam tisuća posjetitelja, čime je potvrđena snažna potreba publike za ponovnim čitanjem i vrednovanjem zaboravljenih poglavlja nacionalne povijesti dizajna.
U rasprodanoj Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, pred publikom koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor, premijerno je izvedena predstava „MARE #ženamajkaglumica“, snažna i duboko osobna kazališna ispovijest koja je publiku vodila kroz čitav spektar emocija – od iskrenog smijeha do tišine ispunjene suzama.
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar 21. siječnja otvara se izložba TANKA, prva kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Kolekcija je rezultat autoričinog intimnog izraza, spajajući osobna iskustva, emocije i arhitektonsku preciznost.
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida