Na izmaku svitanja: Izložba koja otvara tišinu između identiteta i nasljeđa

Naziv Na izmaku svitanja preuzet je iz poeme Bilježnica povratka u zavičaj Aiméa Césairea, jednog od najvažnijih tekstova pokreta Négritude koji je oblikovao poimanje crnog identiteta i borbe protiv kolonijalizma. Upravo ta Césaireova poetska snaga, istodobno gnjevna i nježna, provlači se kroz cijelu izložbu kao nevidljiva matrica. Umjetnici koji sudjeluju – od Nolana Oswalda Dennisa i Belinde Kazeem-Kaminski do Glorije Lizde i Albana Muje – svaki na svoj način prate tragove prošlih trauma i sadašnjih nelagoda, stvarajući djela koja od promatrača traže tišinu, vrijeme i prisutnost.

Kroz Na izmaku svitanja, pojam identiteta prestaje biti čvrsta definicija i pretvara se u proces — u stalno preplitanje osobnog iskustva i kolektivnog sjećanja. Skulpture od zemlje Nolana Oswalda Dennisa nastale su u suradnji sa zaposlenicima muzeja, čime autor doslovno ugrađuje rad u tkivo institucije, dok Sharon Hayes u svom zvučnom radu oblikuje prostor u kojem se privatni ton ljubavnog pisma stapa s javnim pozivom na otpor. Svaki rad donosi novi pogled na to kako je identitet istodobno i ono što baštinimo i ono što svakodnevno nanovo stvaramo.

Etnografski muzej, u ovom kontekstu, postaje više od mjesta izlaganja. On postaje živo polje u kojem se povijest i sadašnjost ogledaju jedna u drugoj. Izložba Na izmaku svitanja time ne samo da progovara o kolonijalnom nasljeđu, nego i preobražava sam prostor muzeja, pretvarajući ga u mjesto dijaloga i odgovornosti.