Lauba slavi 15 godina! Na ovoj izložbi prikazuje radove Lovre Artukovića, Kristiana Kožula, Ivane Franke i brojne druge
U vremenu u kojem se umjetnost sve rjeđe promatra kao zatvoren i konačan sustav značenja, a sve više kao prostor otvorenih pitanja, osobnih projekcija i suptilnih napetosti između viđenog i doživljenog, Lauba – kuća za ljude i umjetnost nastavlja svoj obljetnički program na način koji istovremeno afirmira vlastitu zbirku i propituje načine njezina čitanja. Nakon prve izložbe znakovitog naslova Neosvojena područja, koja je simbolički označila početak ovog višeslojnog putovanja, ciklus KARTOGRAFIJE – Putovanje kroz Zbirku Lauba ulazi u svoju drugu fazu izložbom Arhipelag mašte, otvarajući novo poglavlje u promišljanju odnosa između umjetničkog djela, prostora i promatrača.
Koncept cijelog ciklusa počiva na ideji zbirke kao živog, dinamičnog organizma koji se neprestano razvija i transformira, a ne kao statične arhive dovršenih značenja. Upravo zato, radovi koji čine Laubinu zbirku – brižno prikupljani od samih početaka djelovanja ove institucije – ne izlažu se kao izolirane cjeline, već kao dijelovi složene mreže odnosa, suodnosa i tihih dijaloga koji nastaju u prostoru izložbe. Autor ovog ambicioznog programa, Krešimir Purgar, osmislio je KARTOGRAFIJE kao niz od pet izložbi tijekom 2026. godine, pri čemu svaka od njih funkcionira poput nove mape – subjektivne, promjenjive i otvorene interpretaciji – koja iznova iscrtava granice i mogućnosti iste zbirke.
U tom kontekstu, Arhipelag mašte ne predstavlja tek još jednu tematsku selekciju radova, već promišljenu cjelinu u kojoj imaginacija postaje ključni alat razumijevanja. Sama metafora arhipelaga sugerira raspršenost, raznolikost i istovremeno povezanost: niz otoka koji, iako fizički odvojeni, pripadaju istom prostoru. Tako i ova izložba okuplja umjetnička djela koja djeluju kao zasebni svjetovi – autonomni, sugestivni i višeznačni – između kojih se posjetitelj kreće slobodno, bez unaprijed zadane putanje, vođen vlastitim asocijacijama, iskustvima i emocionalnim impulsima.
U središtu izložbe nalazi se upravo taj prostor između stvarnosti i imaginacije – prostor u kojem umjetničko djelo prestaje biti zatvorena cjelina i postaje poticaj za osobno tumačenje. Monumentalna ulja na platnu Lovre Artukovića reinterpretiraju klasične religijske motive kroz suvremeni vizualni jezik, otvarajući složena pitanja o tijelu, žrtvi i granici između sakralnog i profanog. Istodobno, skulptura Brucea Leeja autora Ivana Fijolića uvodi element ironije i suptilne kritike, balansirajući između popularne kulture i institucionalnog konteksta umjetnosti.
Radovi Kristiana Kožula dodatno destabiliziraju granice između kiča i visoke umjetnosti, provocirajući pitanje ukusa i vrijednosti, dok prepoznatljive spiralne kompozicije Borisa Demura otvaraju prostor beskonačnih interpretacija koje se mijenjaju ovisno o kontekstu u kojem se promatraju. U tom bogatom i raznolikom sklopu nalaze se i djela niza istaknutih umjetnika kao što su Braco Dimitrijević, Nina Ivančić, Igor Eškinja, Goran Trbuljak, Tina Gverović i Zlatko Kopljar, čime se dodatno naglašava širina i slojevitost Laubine zbirke.
Ono što ovu izložbu čini osobitom nije težnja ka konačnom odgovoru ili jedinstvenom tumačenju, već upravo suprotno – otvorenost prema neizvjesnosti i pluralnosti značenja. Arhipelag mašte poziva promatrača da preuzme aktivnu ulogu, da ne pristaje na unaprijed zadane interpretativne okvire, već da vlastitim pogledom, iskustvom i unutarnjim svijetom dovrši ono što je umjetnik tek naznačio. U tom suptilnom, ali snažnom pomaku, izložba prestaje biti samo prostor izlaganja i postaje prostor susreta – između djela i gledatelja, između stvarnog i zamišljenog, između onoga što jest i onoga što tek može biti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Upravo u toj otvorenosti, u toj spremnosti da potakne pitanje umjesto da ponudi odgovor, leži njezina najdublja vrijednost – vrijednost koja nadilazi pojedinačna djela i pretvara cijeli ciklus KARTOGRAFIJE u jedinstveno, kontinuirano putovanje kroz umjetnost kao iskustvo.
U Galeriji Otok, u sklopu Art radionica Lazareti u Dubrovniku, sinoć je otvorena izložba „Skrivena mjesta Grada“ fotografkinje Mare Bratoš, izložba koja se na prvi pogled čini kao jednostavan susret fotografija nastalih u različitim razdobljima, ali se pred posjetiteljem postupno otvara kao mnogo složenija priča o vremenu, prostoru, pamćenju i načinu na koji se jedan grad mijenja zajedno s ljudima koji ga nastanjuju i pamte. Izložba ostaje otvorena do 1. rujna, a njezina posebnost proizlazi upravo iz činjenice da se Mara Bratoš nakon trideset godina vraća na mjesta koja je prvi put fotografirala još 1995. godine, u vremenu kada je Dubrovnik, neposredno nakon Domovinskog rata, još uvijek bio obilježen vidljivim ranama razaranja, prazninama i tišinom koja je ostajala prisutna čak i ondje gdje više nije bilo izravnih tragova ratnih događaja.
Dubrovnik je grad čija se ljepota desetljećima predstavlja kroz prepoznatljive vedute, kamene ulice i povijesne zidine koje su postale jedan od najpoznatijih simbola hrvatske kulturne baštine, no iza tih razgledničkih prizora oduvijek postoji i jedan drugi grad, intimniji, tiši i manje vidljiv, sastavljen od prostora koji nisu nastali kako bi privlačili poglede turista, nego kako bi bili dio svakodnevice njegovih stanovnika. Upravo tim skrivenim slojevima Dubrovnika posvećena je izložba Skrivena mjesta Grada fotografkinje Mare Bratoš, koja kroz dva fotografska ciklusa nastala u razmaku od trideset godina otvara promišljanje o vremenu, kolektivnom pamćenju i odnosu čovjeka prema prostoru koji se neprestano mijenja.
Koliko puta ulaskom u muzej ili galeriju nesvjesno usporimo korak čim ugledamo natpis koji nas upozorava da izloške nije dopušteno dodirivati, promatrajući umjetnost s pristojne udaljenosti i ostajući tek nijemi svjedoci nečije kreativnosti, toliko je snažniji osjećaj iznenađenja kada se pojavi izložba koja potpuno mijenja ustaljena pravila muzejskog iskustva te svakoga posjetitelja poziva da slobodno pruži ruku, istraži, iskuša, pogriješi, ponovno pokuša i upravo svojim sudjelovanjem postane dio umjetničkog djela koje se iz trenutka u trenutak mijenja, razvija i raste zajedno s ljudima koji ga doživljavaju.
Povijest se često promatra kroz velike političke događaje, ratove i društvene prekretnice, no jednako snažan trag u razvoju civilizacije ostavljale su i svakodnevne navike koje su tijekom stoljeća oblikovale način života, kulturu i vizualni identitet različitih društava. Upravo takav pogled donosi nova izložba „Anatomija dima – retrospektiva jedne navike“, koju predstavlja Narodni muzej Zadar. Riječ je o jednom od sadržajno i konceptualno najopsežnijih muzejskih projekata posljednjih godina, koji kroz umjetnička djela, povijesne predmete, reklamnu grafiku, dizajn i filmsku baštinu istražuje složenu priču o duhanu, njegovu društvenom značenju i načinu na koji je tijekom više od pet stoljeća postao dio globalne kulture.
U Laubi je otvorena izložba Atlantida, treća u ciklusu Kartografije – putovanje kroz zbirku Lauba, kojom ova zagrebačka kuća za ljude i umjetnost obilježava 15 godina djelovanja. Izložbu je otvorio kustos prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koji je istaknuo da Atlantida istražuje umjetnost kao neprestano promjenjiv i začudan organizam koji potiče nova promišljanja i različite interpretacije. Među najistaknutijim djelima nalaze se monumentalna slika Lovre Artukovića, skulptura Crvena stijena Siniše Majkusa i instalacija Dvoboj Ivana Fijolića, uz radove brojnih drugih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izložba je privukla velik broj ljubitelja umjetnosti i znatiželjnika, a večer otvorenja nastavila se u opuštenoj atmosferi uz gallery party i zajedničko praćenje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.
U subotu, 27. lipnja u 19 sati, u Laubi – kući za ljude i umjetnost, otvara se izložba “Atlantida”, treća u nizu ciklusa Kartografije – putovanje kroz zbirku Laube. Riječ je o novom izložbenom poglavlju koje okuplja radove iz fundusa Laubine kolekcije te ih promatra kroz prizmu imaginacije, transformacije i promjenjivih svjetova suvremene umjetnosti.
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci ovoga će ljeta publika imati priliku upoznati dvije umjetnice koje su obilježile europsku avangardnu scenu i svojim radom trajno promijenile način na koji promatramo odnos između jezika, tijela i identiteta. Izložba Radikalna subjektivnost, koja se otvara 3. srpnja i ostaje otvorena do 27. rujna, okuplja opsežan izbor radova koje su napravile Katalin Ladik i Tomaso Binga, autorice čije su umjetničke prakse tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća postale sinonim za eksperiment, umjetničku slobodu i propitivanje društvenih konvencija. Riječ je o jednoj od najvažnijih izložbi ljetnog programa riječkog muzeja, koja hrvatskoj publici donosi priliku da na jednom mjestu sagleda stvaralaštvo dviju pionirki vizualne poezije i performansa čiji je utjecaj odavno prešao nacionalne granice.
Galerija Mona Lisa u Zagrebu 10. lipnja otvara vrata izložbi „Vječna ljepota crteža“, reprezentativnom projektu koji okuplja 79 djela hrvatskih umjetničkih velikana nastalih od kraja 19. do druge polovice 20. stoljeća. Riječ je o pažljivo oblikovanom izboru radova koji kroz različite crtačke i slikarske tehnike na papiru donose pregled razvoja hrvatske likovne umjetnosti te istodobno potvrđuju trajnu vrijednost crteža kao jednog od najvažnijih medija umjetničkog izraza.
Godine 2025. Prada Beauty predstavio je Prada Paradigme Eau de Parfum, miris koji je od samog početka zamišljen kao svojevrsni poziv na preispitivanje ustaljenih pravila muškosti, samopouzdanja i osobnog izražavanja, sažet u jednostavnom, ali snažnom pitanju „What if there’s another way?“, odnosno „Što ako postoji drugi način?“. Umjesto tradicionalnog shvaćanja snage kao potrebe za dominacijom i nametljivosti, Prada Paradigme otvorio je prostor za drugačiju vrstu muškog samopouzdanja, onu koja proizlazi iz radoznalosti, profinjenosti i slobode da čovjek vlastiti identitet ne promatra kao nešto unaprijed određeno, nego kao priču koju neprestano može iznova stvarati.
Ljetna fotografija Meri Banovac iz Dalmacije ne djeluje kao pokušaj stvaranja savršene razglednice, nego upravo suprotno – kao vrlo izravan prikaz žene koja je svjesna svojeg tijela i nema potrebu prilagođavati ga aktualnim pravilima estetike. Na ručniku uz more, u ljubičastom bikiniju, sunčanim naočalama i s kosom opušteno skupljenom iza glave, Meri je pokazala figuru koju karakteriziraju izražene ženstvene linije, naglašen struk i obline koje se ne pokušavaju vizualno smanjiti.
