Dvije umjetnice, jedan prostor: Bando u dijalogu s Ujević – Galetović
Izložba "INTERSECTIONS" spaja radove Jelene Bando i Marije Ujević - Galetović u Beču i Zagrebu, istražujući povijest, prostor i umjetnost u novom kontekstu.
„Izložba Jelene Bando u dijalogu s Marijom Ujević – Galetović postavlja novu seriju radova umjetnice u usponu koji su postavljeni poput krajolika u prostorni dijalog sa skulpturom Marije Ujević – Galetović koja je zaista mišljena kao skulptura u javnom prostoru. Rad Jelene Bando, naslovljen Popucali horizonti zaista postaje krajolik koji grli ovu skulpturu, i to u kustoskoj koncepciji Jelene Taminidžije Donnart. Serija slika koja prati ovu instalaciju, inspirirana pričama i poviješću Vlaške ulice u kojoj se nalazi studio Jelene Bando u Zagrebu, ovdje je predstavljena u Beču samo kao prvo poglavlje serije — te umjetnica nastavlja raditi seriju radova koji će premijerno biti predstavljeni u Zagrebu u siječnju.“ objasnila je Vanja Žanko, predsjednica Nomada – Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost.
U novoj seriji slika ulja na platnu umjetnica Jelena Bando istražuje Vlašku ulicu u kojoj se nalazi njen atelje. Svakodnevno prolazeći ovom ulicom, ona ju promatra i doživljava kao svojevrsni radni prostor. Nastojeći prikazati stvarni život ulice, odnosno njezine stanovnike, prošlost i trenutno stanje Bando započinje istraživanje povijesti pojedinih zgrada paralelno s upoznavanjem ljudi i njihovih stanova kao najintimnijih prostora. Rezultat ovih paralelnih dijaloga prikaz je interijera isprepletenog s pričama i anegdotama njihovih života u određenom prostoru. Prikaze interijera kombinira sa vanjštinom zgrade u kojoj se određeni stanovi nalaze, te tako dolazi do određenih simboličnih elemenata koji stvaraju prividan kolaž dajući im upravo element apstrakcije. Same slike okupljene pod nazivom serije „I don’t look at the nature anymore“ imaju puno slojeva jer se njime nastoji apostrofirati slojevitost zgrade, odnosno nečijeg života u njoj. Tako prva faza kreće izvana, te se gradi prema unutra, odnosno prema samom stanu pojedine zgrade. Nakon početnog bilježenja strukture fasade i oblika, Bando posebnu pažnju posvećuje ispisivanju motiva i njihovoj simbolici unutar privatnog prostora. Ova tematika preuzima i oblik instalacije stvarajući rad na skoro 6 metara dugom papiru oslikanom tehnikom tuša i pastela. Bando ponovno poseže za apstraktnim motivima koje preuzima iz svakodnevnog pogleda kroz prozor ateljea: zagrebačke fasade koje se pred ateljeom mijenjaju svjedok su promjena tkiva grada. U radu “Popucali horizonti” nastavlja se istraživanje Bando na tragu prostora i stvaranjem svojevrsnog novog prostora u slici koji je kombinacija detalja iz stvarnog svijeta i imaginarnog prostora. Odlučujući se za formu instalacije, jedinstveni rukopis Jelene Bando ostaje vjeran njenom prepoznatljivom stilu i prije svega, kvaliteti izvedbe.
Isprepleteni između apstraktnih fragmenata Bando, izranjaju skulpture Marije Ujević – Galetović. Rad Ujević – Galetović posuđen iz obiteljske kolekcije pod nazivom “Kozo jedna” utjelovljuje kvalitete jedne od najprominentnijih hrvatskih kiparica koji se očituju u humoru i skulptorskoj preciznosti izvedbe, ali i promišljenoj kulturnoj i filozofskoj poruci karakterističnoj za njen opus. Ujević – Galetović u svojoj maniri započinje od postulata klasičnog figurativnog slikarstva ističući monumentalnost i snagu prikazanog lika kao nasljednica i studentica kipara Frana Kršinića. Potom slijedi proces čišćenja i poliranja formi, dodajući im suvremeno čitanje skulpture kao poligona za preispitivanje forme i funkcije skulpture u određenom prostoru i društvu. Animalističko-ženske skulpture postaju njen vizualni jezik kojim komunicira poruke i o stanju žene u društvu, dodatno potenciran kroz njen angažman kao prve profesorice na kiparskom odjelu Akademije u Zagrebu. Često naglašena teritorijalnost u njihovom radu kojom se afirmira urbanost grada Zagreba spona je između dviju umjetnice koje se pronalaze na ovoj intersekciji, odnosno raskrižju: onom fizičkom i metafizičkom. Postavljanjem dviju umjetnica u svojevrsni razgovor različitih medija, generacija i pristupa nastoji se stvoriti novo iskustvo kojima se aktualizira ostavština jedne od najproduktivnijih hrvatskih kiparica. Snažan pečat koji je ostavila na razvoj zagrebačkog suvremenog kiparskog izričaja u prostoru obvezuje nas na daljnju nadogradnju i kontekstualizaciju njena rada. Dovodeći je u izravan dodir s umjetnicom Jelenom Bando čija recentna tematika radova ima težište u ispitivanju trenutne zagrebačke stvarnosti, rad Marije Ujević – Galetović artikulira se u jednom novom kontekstu koji još jednom potvrđuje neprolaznost njene snažne likovne i društvene geste koja se ne libi uvođenja novih diskursa u infrastrukturu grada.
Izložbu organizira Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost, a kustosi izložbe su Branko Franceschi i Jelena Tamindžija Donnart. Nakon bečke premijere, izložba će biti prikazana u Galeriji Josip Račić od 4. siječnja do 2. veljače 2025. godine.
Jelena Bando akademska je slikarica koja je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine. Pohađala je studijske posjete i rezidencije u Njemačkoj (Wurzburg, Berlin, Leipzig), Francuskoj (Pariz) i Hrvatskoj (Kuberton). Izlagala je na dvadesetak samostalnih izložbi u različitim institucijama, među kojima su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Oris-Kuća arhitekture u Zagrebu, Galerija Ravnikar u Ljubljani, Umjetnička galeriji u Dubrovniku, Palača Fritzi – Muzej Lošinj u Malom Lošinju, Galerija Prsten u Zagrebu, Galerija Juste u Stockholmu (Švedska), VN Galerija u Zagrebu, Galerija Bravo u Zagrebu, Galerija Galženica u Velikoj Gorici, Galerija Greta u Zagrebu, Galerija Nouvel Organon u Parizu (Francuska) i Galerija Ungeheuer u Berlinu (Njemačka). Za svoj rad, Jelena Bando je osvojila dvije nagrade za crtež i grafičke umjetnosti (Galerija SKC, Beograd; 15. Bijenale crteža, Beograd). Živi i radi u Zagrebu.
Marija Ujević – Galetović rođena je 1933. godine u Zagrebu. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala slikarstvo. Kasnije je nastavila svoje akademske studije na istoj instituciji, gdje je stekla diplomu iz kiparstva. Marija Ujević – Galetović isticala se i u području skulpture i javne plastike. Pored svojih slikarskih i grafičkih djela, stvarala je i skulpture koje su obogatile javni prostor. Neki od njezinih najvažnijih radova u javnom prostoru uključuju spomenike: Augustu Šenoi u Zagrebu, Vlahu Paljetku u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Opatiji, Frani Petriću u Cresu, Jakovu Gotovcu u Osoru, papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte Požeške katedrale i Jurju Križaniću u Zagrebu. Ovi radovi predstavljaju samo nekoliko primjera njezinog bogatog opusa u skulpturi i javnoj plastici, koji su obogatili kulturnu baštinu Hrvatske. Njezine skulpture postale su nezaobilazni dio kulturnog pejzaža, ističući se svojom originalnošću, estetikom i dubokim kulturnim i filozofskim porukama. Njezin rad ostaje važan i relevantan, inspirirajući nove generacije umjetnika i obogaćujući kulturnu baštinu.
Izložba INTERSECTIONS organizirana je uz podršku partnera: Turistička zajednica Grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Maistra Collection.
Nenad Sovilj obilježava dva desetljeća rada u trenutku kada se čini da je luksuz postao svakodnevna kulisa, a ne pitanje odnosa prema materiji, vremenu i prostoru. U ambijentu Etnografskog muzeja, pod tihom težinom njegove oktogonalne dvorane i ispod kupole koja već sama po sebi nosi osjećaj ceremonije, Sovilj predstavlja samo jedan rad – monumentalnu ogrlicu koja sabire dvadeset godina istraživanja, eksperimenta i duboko osobnog dijaloga s plemenitim materijalima. Poetičan naslov izložbe „(2 + 2) x 5“ tek je matematički podsjetnik na logiku koja stoji iza njezine strukture, ali suština izložbe nalazi se u njezinoj tišini, u načinu na koji prostor dopušta posjetitelju da se približi objektu kao da ulazi u tuđi svijet misli.
Obuhvatna retrospektiva jedne od najznačajnijih irskih suvremenih umjetnica, u kustoskoj koncepciji Leonide Kovač, donosi trideset godina stvaralaštva i recentni projekt Kinship – Home
U srcu zagrebačkog Oktogona, ondje gdje se svakodnevni gradski ritam isprepliće s tihim šumom povijesnih zidova i žurbom prolaznika, 29. studenoga otvorena je “Trajna iluzija”, prostorno–specifični skulpturalni projekt talijanskog umjetnika Antonija Della Guardije. Peto izdanje međunarodnog kulturnog fenomena BIENALSUR još je jednom dokazalo zašto je Zagreb postao važno mjesto na mapi suvremene umjetnosti – mjesto susreta ideja, prostora i novih percepcija.
12 galerija, više od 50 umjetnika - Beuys i Abramović kao globalne ikone, Demur i Stilinović s vrhunskim djelima: Art Zagreb 2025 donosi izniman postav suvremene umjetnosti 11.–14. prosinca u prostoru Oktogon Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu.
U prostoru Arheološkog muzeja, među krhotinama prošlih civilizacija i tihim odjecima prapovijesti, uskoro se otvara jedna od najintrigantnijih izložbi sezone — Dorothy Cross: Kinship / Srodstvo. Umjetnički paviljon u Zagrebu predstavlja ovaj izniman projekt koji potpisuje kustosica i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač, a koji će od 27. studenoga 2025. do 1. veljače 2026. povezati davne epohe, suvremene krize i ono najkrhkije u nama – osjećaj pripadanja.
Zagreb u prosincu već ima svoju čaroliju – lampice, tople napitke i adventske mirise – ali ove godine dobiva i nešto posebno: Art Zagreb 2025., središnji umjetnički događaj koji će od 11. do 14. prosinca ispuniti novi prostor Oktogon NMMU u srcu grada.
Ove zime, jedno od najljepših mjesta hrvatske kulturne baštine postaje pozornica na kojoj svjetlo preuzima glavnu ulogu. Dvorac Trakošćan, simbol plemićke elegancije i romantičarskog duha, pretvara se u „Dvorac svjetla“ – spektakularnu svjetlosnu izložbu koja spaja umjetnost, povijest i emociju. Perivoj i park-šuma koji okružuju dvorac, poznati po svojoj mirnoći i prirodnom šarmu, dobit će sasvim novu dimenziju. Od 7. studenog 2025. do 11. siječnja 2026., Trakošćan će zasjati tisućama svjetlosnih instalacija koje stvaraju bajkoviti svijet u kojem prošlost diše kroz svjetlo, a svaka šetnja postaje putovanje kroz vrijeme.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.