Ovaj koncert u Šibeniku pretvorio je instrumentalnu glazbu u iskustvo o kojem svi pričaju

Ugledni glazbeni kritičar Dubravko Jagatić u časopisu Nacional zapisao je kako album „nudi drugačije viđenje Dalmacije kroz svoje instrumentale koji savršeno odgovaraju tom podneblju, a njih predstavlja kao vrhunske glazbenike“, čime je zapravo precizno opisao ono što se moglo doživjeti i uživo – glazbu koja ne imitira tradiciju, nego ju promatra iznutra i pretače u suvremeni izraz.

Upravo je to postalo potpuno jasno na koncertu održanom u šibenskom klubu Azimut, gdje se u nedjelju 15. veljače okupila brojna publika koja je među umjetničkim instalacijama prostora mogla razumjeti zašto su članovi sastava inzistirali na live snimanju albuma u Twenty Twenty studio – jer se njihov identitet ne nalazi samo u notama, nego u trenutku, reakciji i međusobnom slušanju.

Sastav čine Ante Stošić na klasičnoj i električnoj gitari, Ivan Stošić na basu te Ivan Burić na bubnjevima, a njihov pristup skladbama podsjeća na jazz filozofiju izvedbe: struktura postoji i jasno je definirana, ali svaki član unutar nje slobodno improvizira, pa se kompozicija u svakom izvođenju iznova oblikuje, ostajući prepoznatljiva, ali nikada identična.

Koncert je započeo suptilnijim i sporijim skladbama u kojima su dominirali mekani tonovi gitare i nježna, atmosferična ritam sekcija, dok je publika slušala gotovo u tišini, usredotočena na dinamiku i sitne promjene u frazama, nakon čega je program postupno prelazio prema bržim i energičnijim dijelovima, uključujući i obradu brazilske skladbe koja je otvorila prostor ritmičnijem izrazu i spontanijoj komunikaciji s publikom.

Posebno iznenađenje večeri bilo je gostovanje violinista Marko Ramljak, čiji je instrument unio novu dimenziju melodike i dodatno proširio zvučni prostor, a suradnja s triom djelovala je prirodno i organski, kao da je dio postave od samoga početka.

Iako se Mantes često opisuje kao meditativan ili ambijentalan sastav, energičnije skladbe pokazale su i drugu stranu njihova izraza, onu snažniju i ritmički naglašeniju, pri čemu su glazbenici zadržali preciznost izvedbe, ali i spontanost komunikacije, često popraćenu dosjetkama s pozornice koje su dodatno opustile atmosferu i pretvorile koncert u iskustvo zajedničkog sudjelovanja, a ne samo slušanja.

Publika je večer napustila s dojmom rijetko viđene kombinacije tehničke uvježbanosti i emotivne neposrednosti – glazbe koja ne nameće raspoloženje, nego ga gradi postupno, dopuštajući svakome da ga osobno interpretira.

Nakon uspješne šibenske promocije, trio najavljuje i predstavljanje albuma u Zagreb, čime će „Šapat“ nastaviti svoj put prema široj publici, ali zadržati ono što mu je već sada glavna odlika – dojam da svaka izvedba nastaje prvi put, pred slušateljima koji su joj svjedoci.