Nova pjesma koja dira tamo gdje najviše boli: Ischariotzcky singlom ‘No Rest’ otvaraju priču o oporavku i unutarnjoj snazi
U vremenu u kojem glazba često ostaje na razini prolaznog dojma, bend Ischariotzcky odlučno bira suprotan smjer – onaj koji traži strpljenje, introspekciju i emocionalnu izloženost. Njihov novi singl ‘No Rest’ ne nastoji osvojiti na prvu, već se polako uvlači pod kožu, otkrivajući slojeve koji nadilaze uobičajeni okvir rock izraza i ulaze u prostor osobnog suočavanja s gubitkom, bolešću i tihim, ali upornim procesom ozdravljenja.
Nastavljajući narativ započet prethodnim singlom ‘The Only Thing I Do’, ovaj glazbeni zapis produbljuje tematski fokus, ali i zvučnu ambiciju benda, gradeći atmosferu koja istovremeno opterećuje i oslobađa. U središtu pjesme nalazi se napet odnos između fizičke ranjivosti i mentalne izdržljivosti, koji se ne izgovara eksplicitno, već se razotkriva kroz pažljivo strukturirane harmonijske prijelaze između mola i dura. Upravo ta izmjena stvara osjećaj nestabilnosti, kao da se slušatelj neprestano nalazi na granici između tame i mogućnosti svjetla.
Ischariotzcky pritom ne nude jednoznačan odgovor, nego ostavljaju prostor interpretaciji: je li riječ o stvarnoj transformaciji ili tek o unutarnjoj potrebi da se vjeruje u promjenu? Ta dvoznačnost daje pjesmi dodatnu težinu, jer reflektira stvarna iskustva u kojima oporavak rijetko dolazi kao konačna točka, već kao proces pun sumnji i povremenih povrataka unatrag.
Poseban dramaturški luk unutar pjesme oblikuje saksofon, instrument koji ovdje ne služi kao dekorativni dodatak, već kao nositelj emocionalne kulminacije. U prvom pojavljivanju, njegova je dionica gruba, fragmentirana i gotovo agresivna, stvarajući zvučni ekvivalent unutarnjeg kaosa i suočavanja s traumom. Nasuprot tome, završni povratak saksofona donosi smirenje – ton postaje zaobljeniji, fraze protočnije, a cijeli segment djeluje kao tiho prihvaćanje, kao trenutak u kojem se ne briše bol, ali se s njom uči živjeti.
Autorski i produkcijski potpis Joška Klarića jasno se očituje u koherentnosti cijelog projekta, koji ne ovisi o pojedinačnim efektima, već o organskoj povezanosti svih elemenata. Njegovi dugogodišnji suradnici – Jure Brekalo na bubnjevima, Ivan Srzić na basu, gitaristi Dado Rakić i Jakov Puharić te Marin Klarić na saksofonu – ne djeluju kao prateći glazbenici, već kao integralni dio istog izraza, u kojem svaki instrument ima jasno definiranu ulogu i emocionalnu funkciju. Završni mastering Filipa Vidovića dodatno zaokružuje zvuk, dajući mu potrebnu dubinu i jasnoću bez narušavanja sirove energije koja pjesmu nosi.
Vizualna komponenta, realizirana u suradnji s Anteom Šoštarić, Goranom Stojkićem i samim Klarićem, uz podršku šire kreativne ekipe, prati isti estetski i tematski kod – suzdržan, ali sugestivan, fokusiran na atmosferu, a ne na narativnu doslovnost. Grafičko oblikovanje Duje Medića dodatno učvršćuje identitet projekta, stvarajući prepoznatljiv vizualni okvir koji ne odvlači pažnju, nego nadopunjuje glazbeni sadržaj.
Nastavite čitati nakon oglasa
‘No Rest’ nije pjesma koja nudi bijeg, nego ona koja zahtijeva suočavanje – s vlastitim granicama, s gubitkom kontrole i s neizvjesnošću oporavka. Upravo u toj nespremnosti da ponudi utješne odgovore leži njezina snaga: ona ne obećava mir, ali sugerira mogućnost da se unutar nemira ipak pronađe smisao.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
Scena Amadeo nastavlja svoju 27. sezonu drugim programskim ciklusom koji će se od 29. kolovoza do 13. rujna održavati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon uspješnog srpanjskog dijela programa, publiku očekuje nastavak sezone obilježen susretima različitih glazbenih poetika, renomiranih domaćih i međunarodnih umjetnika te projekata koji povezuju glazbu s drugim oblicima umjetničkog izraza.
Ana Sertić Greg, zagrebačka pjevačica, plesačica i glumica s međunarodnim umjetničkim iskustvom, predstavlja svoj debitantski pop singl „Neparni“, objavljen u izdanju Bonton Musica. Riječ je o emotivnoj pop baladi koju potpisuje jedan od najistaknutijih autora regionalne popularne glazbe Bane Opačić, dok je Ana u interpretaciju pjesme unijela iskustvo stečeno na kazališnim i glazbenim pozornicama Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. „Neparni“ tako predstavlja važnu novu fazu njezina profesionalnog razvoja, ali i prirodan nastavak umjetničkog puta koji je posljednjih godina obilježen radom u kazalištu, glazbi, plesu i međunarodnoj produkciji.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Postoje modni komadi koji se vraćaju gotovo neprimjetno, a onda odjednom izgledaju kao da nikada nisu ni otišli. Traper je upravo takav komad, posebno kada govorimo o estetici ranih dvijetisućitih, vremenu u kojem su jeans, Amerika i pop kultura zajedno stvarali jednu od najprepoznatljivijih modnih slika tog desetljeća. Taj duh danas se vrlo lako prepoznaje u outfitu poznate domaće poduzetnice Jane Dužanec, koja je traperu pristupila na način koji istodobno podsjeća na zlatno doba američkog popa i izgleda suvremeno, ženstveno i elegantno.
Ako se ovih dana pitate može li ljeto u Hrvatskoj biti još malo toplije, odgovor očito ima ime i prezime – Pedro Soltz. Brazilski model sa zagrebačkom adresom već godinama privlači pažnju izgledom, energijom i onom pomalo bezobrazno dobrom fizičkom formom zbog koje je dovoljno da skine majicu i objavi fotografiju pa da termometar, barem na društvenim mrežama, pokaže koji stupanj više. I nije baš teško razumjeti zašto. Pedro je jedan od onih muškaraca kojima tijelo nije slučajnost, nego rezultat godina bavljenja sportom, discipline i, kako sam kaže, potrebe da ostane fizički i mentalno aktivan.
Tara Thaller još je jednom pokazala koliko snažno večernji look može djelovati kada se ženstvenost, dobar kroj i osobnost spoje bez suvišnog forsiranja. U kreaciji Diane Viljevac, poznate hrvatske dizajnerice čiji se rukopis prepoznaje po ženstvenim siluetama i promišljenim detaljima, Tara izgleda poput moderne filmske heroine, ali bez one ukočene, nedodirljive glamuroznosti. Njezin je dojam raskošan, a istodobno dovoljno prirodan da se čini kao da je upravo takva večernja elegancija njezino sasvim prirodno područje.
Iako je Dalmaciju zamijenila Italijom, barem sudeći prema prizoru s fotografije, moramo se složiti kako Tatjani Jurić žuta boja stoji brutalno dobro, osobito kada je nosi u ovako ljetnoj, vedroj i nenametljivo chic kombinaciji koja savršeno prati atmosferu sunčane talijanske obale. Na fotografiji je vidljiv outfit koji na vrlo jednostavan način spaja nekoliko snažnih ljetnih elemenata, ali upravo zbog odmjerenih krojeva i skladne palete boja djeluje promišljeno, moderno i dovoljno elegantno za razgledavanje slikovitih ulica, ručak s pogledom na more ili večernje ispijanje aperitiva na terasi s koje se pruža pogled na obalu.