Nova pjesma koja dira tamo gdje najviše boli: Ischariotzcky singlom ‘No Rest’ otvaraju priču o oporavku i unutarnjoj snazi
U vremenu u kojem glazba često ostaje na razini prolaznog dojma, bend Ischariotzcky odlučno bira suprotan smjer – onaj koji traži strpljenje, introspekciju i emocionalnu izloženost. Njihov novi singl ‘No Rest’ ne nastoji osvojiti na prvu, već se polako uvlači pod kožu, otkrivajući slojeve koji nadilaze uobičajeni okvir rock izraza i ulaze u prostor osobnog suočavanja s gubitkom, bolešću i tihim, ali upornim procesom ozdravljenja.
Nastavljajući narativ započet prethodnim singlom ‘The Only Thing I Do’, ovaj glazbeni zapis produbljuje tematski fokus, ali i zvučnu ambiciju benda, gradeći atmosferu koja istovremeno opterećuje i oslobađa. U središtu pjesme nalazi se napet odnos između fizičke ranjivosti i mentalne izdržljivosti, koji se ne izgovara eksplicitno, već se razotkriva kroz pažljivo strukturirane harmonijske prijelaze između mola i dura. Upravo ta izmjena stvara osjećaj nestabilnosti, kao da se slušatelj neprestano nalazi na granici između tame i mogućnosti svjetla.
Ischariotzcky pritom ne nude jednoznačan odgovor, nego ostavljaju prostor interpretaciji: je li riječ o stvarnoj transformaciji ili tek o unutarnjoj potrebi da se vjeruje u promjenu? Ta dvoznačnost daje pjesmi dodatnu težinu, jer reflektira stvarna iskustva u kojima oporavak rijetko dolazi kao konačna točka, već kao proces pun sumnji i povremenih povrataka unatrag.
Poseban dramaturški luk unutar pjesme oblikuje saksofon, instrument koji ovdje ne služi kao dekorativni dodatak, već kao nositelj emocionalne kulminacije. U prvom pojavljivanju, njegova je dionica gruba, fragmentirana i gotovo agresivna, stvarajući zvučni ekvivalent unutarnjeg kaosa i suočavanja s traumom. Nasuprot tome, završni povratak saksofona donosi smirenje – ton postaje zaobljeniji, fraze protočnije, a cijeli segment djeluje kao tiho prihvaćanje, kao trenutak u kojem se ne briše bol, ali se s njom uči živjeti.
Autorski i produkcijski potpis Joška Klarića jasno se očituje u koherentnosti cijelog projekta, koji ne ovisi o pojedinačnim efektima, već o organskoj povezanosti svih elemenata. Njegovi dugogodišnji suradnici – Jure Brekalo na bubnjevima, Ivan Srzić na basu, gitaristi Dado Rakić i Jakov Puharić te Marin Klarić na saksofonu – ne djeluju kao prateći glazbenici, već kao integralni dio istog izraza, u kojem svaki instrument ima jasno definiranu ulogu i emocionalnu funkciju. Završni mastering Filipa Vidovića dodatno zaokružuje zvuk, dajući mu potrebnu dubinu i jasnoću bez narušavanja sirove energije koja pjesmu nosi.
Vizualna komponenta, realizirana u suradnji s Anteom Šoštarić, Goranom Stojkićem i samim Klarićem, uz podršku šire kreativne ekipe, prati isti estetski i tematski kod – suzdržan, ali sugestivan, fokusiran na atmosferu, a ne na narativnu doslovnost. Grafičko oblikovanje Duje Medića dodatno učvršćuje identitet projekta, stvarajući prepoznatljiv vizualni okvir koji ne odvlači pažnju, nego nadopunjuje glazbeni sadržaj.
‘No Rest’ nije pjesma koja nudi bijeg, nego ona koja zahtijeva suočavanje – s vlastitim granicama, s gubitkom kontrole i s neizvjesnošću oporavka. Upravo u toj nespremnosti da ponudi utješne odgovore leži njezina snaga: ona ne obećava mir, ali sugerira mogućnost da se unutar nemira ipak pronađe smisao.
Laura John napravila je prvi samostalni diskografski korak i objavila debitantski singl „Zašto ne?“, autorsku pjesmu kojom se publici prvi put predstavlja pod vlastitim imenom. Iako je riječ o njezinu solo debiju, Laura na scenu ne dolazi bez prethodnog iskustva jer iza sebe već ima godine nastupa, rada s drugim glazbenicima i života u kojem su se ples i glazba neprestano isprepletali.
Zagrebački filmofili imat će priliku pogledati niz novih ostvarenja nekih od najzanimljivijih redateljskih imena današnjice na predstojećem Zagreb Film Festivalu, koji će se održati od 9. do 15. studenoga. Snažna filmska reprezentacija okupljena je i u uvijek popularnim programima Velikih 5 i Ponovno s nama.
Toma Ursić predstavlja svoj prvi singl „Daj mi život“ i njime započinje samostalno glazbeno poglavlje nakon godina provedenih na dalmatinskim pozornicama. Mladi glazbenik dosad je iskustvo stjecao kroz nastupe i neposredan kontakt s publikom, a sada prvi put izlazi pred slušatelje s vlastitom pjesmom koja nosi njegovo ime i predstavlja smjer u kojem želi nastaviti graditi svoj autorski i izvođački put.
Zagrebački velesajam 31. listopada postaje veliki Halloween grad u kojem će Lollipop prvi put povezati tri zasebne pozornice i tri različita glazbena koncepta u jednom festivalskom izdanju. Lollipop Halloween Festival počinje u 21 sat, a program je zamišljen kao cjelovečernji događaj tijekom kojeg će se publika moći kretati između različitih prostora i birati glazbu prema vlastitom ukusu.
Senidah će 10. listopada prvi put održati veliki samostalni koncert u Areni Zagreb, a nekoliko dana prije nastupa ulaznica više nema. Koncert pod nazivom „Welcome to My World“ održat će se pred rasprodanom dvoranom, dok se iza kulisa priprema najveća koncertna produkcija koju je pjevačica dosad postavila na pozornicu. Za zagrebački nastup osmišljena je njezina najveća pozornica do sada, uz posebnu video produkciju, rasvjetu i scenske efekte koji se pripremaju upravo za prostor Arene.
Devetogodišnja Mara Brkić, koju je televizijska publika tijekom posljednje tri godine upoznala kroz ulogu Cvite u seriji „Kumovi“, napravila je svoj prvi korak u glazbenom svijetu objavom debitantskog singla „Mara“. Pjesma je predstavljena 1. listopada 2026. godine, a riječ je o projektu kojim se mlada glumica publici predstavlja kao izvođačica, daleko televizijske uloge po kojoj je postala prepoznatljiva.
Postoji prilično precizan popis stvari koje bi čovjek navodno trebao riješiti prije tridesete. Završiti školovanje, pronaći dobar posao, izgraditi karijeru, financijski se osamostaliti, pronaći partnera, riješiti stambeno pitanje i pritom ostaviti dojam osobe koja zna kamo ide. Problem nastaje kada se stvarni život ne uklopi u taj raspored. Upravo se tim osjećajem bavi „Kaos“, novi singl Gustava Stitcha, objavljen 28. rujna.
Pjesma „Priznaj mi”, koja je prije više od tri desetljeća bila jedan od prvih prepoznatljivih trenutaka u profesionalnom putu Gorana Karana, dobila je novu izvedbu u kojoj mu se pridružio Marko Kutlić, pjevač rođen upravo one godine kada je Karan s tom pjesmom osvojio nagradu za rock-hit godine. Nova verzija od jutros se prikazuje na CMC televiziji, a objavljena je i na YouTubeu, čime je pjesma iz 1995. ponovno predstavljena publici, ovoga puta kroz zajedničku interpretaciju dvojice izvođača između kojih postoji 31 godina razlike.
Glumac, koji je odrastao uz slavnog oca Kirka Douglasa i izgradio vlastitu karijeru s dva osvojena Oscara, u gotovo 500 stranica knjige prisjetio se ljubavnih veza, problema s kokainom i alkoholom, odnosa sa sinom Cameronom te braka s Catherine Zeta-Jones.
Tarik se u objavi osvrnuo na ljubav koju, kako je napisao, nije lako opisati riječima, a Lejli je zahvalio što svojim osmijehom, ljepotom, dostojanstvom i dušom uljepšava svijet.
