Kao tinejdžerica Taylor Swift jednom je stvarno vrisnula „But daddy, I love him!“ (“Ali tata, volim ga!”) svom ocu, Scottu, godinama prije nego što je napisala istoimenu hit pjesmu s albuma “The Tortured Poets Department”.
U odnedavno ponovno viralnome intervjuu za PopSugar iz 2008., najveća pop zvijezda današnjice iskreno se prisjetila svađe sa svojim tatom kada se on nije slagao s njezinim ljubavnim izborom.
But daddy I love him fanovima je omiljena pjesma s albuma
“Ovu sam pjesmu napisala odmah nakon svog jedinog epskog tinejdžerskog izljeva bijesa koji sam imala u cijelom životu”, rekla je dok je dijelila inspiraciju iza “Love Story” sa svog drugog albuma, “Fearless”.
“I sjećam se da sam vrisnula nešto poput ‘Ali tata, volim ga!’ i istrčala, uletjela u svoju sobu i zalupila vratima, a onda sam sjela na pod i napisala ovu pjesmu”, dodala je.
U pjesmi pjeva: “Sada trčim s otkopčanom haljinom / vrištim ‘Ali tata, volim ga!’ / Rađam njegovo dijete / Ne, nisam, ali trebali biste vidjeti svoja lica.” (“Now I’m running with my dress unbuttoned / Screaming ‘But Daddy I love him!’ / I’m having his baby / No, I’m not, but you should see your faces.”)
U stihovima Taylor opisuje zabranjenu ljubav s muškarcem s kojim ima toliko “kemije” iako su ga odbacili njezini roditelji i “ljudi u gradu“.
Nakon što je pjesma objavljena, mnogi fanovi vjerovali su da je Taylor aludirala na svoju kratkotrajnu vezu s Mattyjem Healyjem jer je također pjevala o tome da je “divlje dijete” svom “divljem dječaku“.
Fanovi su uvjereni da je Taylor posvetila pjesmu But daddy I love him bivšem dečku
Frontmen benda 1975. — koji je hodao s pop zvijezdom oko mjesec dana prošle godine — uhvaćen je u nekoliko kontroverznih trenutaka, od poljupca sa zaštitarom do pojavljivanja u uvredljivoj epizodi podcasta.
Međutim, Swifties su uvjereni da se Taylor također referira na svoju burnu romansu s Travisom Kelceom kada kasnije pjeva o svojim voljenima koji odobravaju njezinog novog dečka pred kraj pjesme.
Čini se da je potvrdila nagađanja obožavatelja tijekom svoje turneje Eras Tour prošlog mjeseca u Parizu kada je prešla iz pjesme “But Daddy I Love Him” u “So High School”, za koju se također pretpostavlja da govori o NFL zvijezdi.
U svijetu glazbe postoje trenuci koji nadilaze običan koncertni doživljaj i prerastaju u kulturni događaj o kojem se govori tjednima, mjesecima, pa i godinama. Jedan takav tren upravo se najavljuje u Zagrebu. Nakon što je publici prošle godine uputio obećanje koje se čeka s posebnim uzbuđenjem, legendarni Al Bano – jedan od najprepoznatljivijih talijanskih glasova i čovjek čija je karijera ispisala dio suvremene glazbene povijesti – ove ga sezone i ispunjava.
Advent kod Matoša jedan je od najčarobnijih i najfotografiranijih adventskih kutaka u gradu. I dok se centar guši u kaosu i prometu, na istočnoj strani Strossmayerovog šetališta bilježimo sve veći broj posjetitelja kojima je ovaj skriveni dragulj postao adventsko utočište i mjesto za uživanciju u miru.
Mladi Zagrepčani i studenti ekonomije, Grga Brkjačić (19) i Ante Dvoravić (18), odlučili su prije pola godine ostvariti dugo sanjanu ideju – stvoriti vlastiti party koncept koji redefinira način na koji mladi u Hrvatskoj doživljavaju izlaske. Tako je rođen WHOPS, projekt kojim su Grga i Ante odlučili unijeti svježinu i novu energiju u domaću klupsku scenu.
Nebojša Slijepčević i Stanko Herceg birali najbolje učeničke filmove o iskustvu izbjeglica. U žiriju i mlada osoba s izbjegličkim iskustvom iz DR Konga; u programu sudjelovalo više od 100 učenika.
Winter Jaska otvorila je svoja vrata u potpuno novom izdanju i već je prvog vikenda potvrdila zašto je to moderni, opušteni i drugačiji zimski festival. Nova lokacija u prostoru nekadašnje Vojarne pretvorila se u zimski kvart u kojem su se posjetitelji mogli prepustiti dobroj energiji, ugodnom ritmu i atmosferi koja donosi predah od svakodnevice.
Nakon uspješnog ljetnog singla Sami i njegove nedavno objavljene klupske remiks verzije, Melita Lovričević vraća se s novim singlom Nema vremena. Pjesma donosi svjež spoj elektronike, drum’n’bassa i jazza, obrađujući svima poznatu frazu “nemam vremena” te je pretvarajući u glazbeno pitanje koje nas potiče na razmišljanje: ako nam vrijeme doista stalno izmiče, što činimo s onim koje nam je preostalo?
Zagrebački Vintage Industrial Bar ove će zime biti epicentar domaće rock energije. PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, jedan od najutjecajnijih i najdosljednijih bendova hrvatske glazbene scene, rasprodali su svih pet najavljenih koncerata u rekordnom roku – a interes publike toliko je nadmašio očekivanja da je dodan i šesti datum, 3. siječnja 2026. Time Pipsi postaju prvi bend koji u povijesti Vintagea svira rezidenciju dugu čak šest uzastopnih večeri.
Advent u Zagrebu ove će godine obogatiti dolazak Dream Gospel Choira iz Harlema, zbora koji se u međunarodnim glazbenim krugovima smatra najzanimljivijim predstavnikom nove generacije gospela i koji će 17. prosinca 2025. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održati koncert ispunjen energijom, emocijom i autentičnom američkom duhovnom tradicijom. Zagrebačka publika imat će priliku doživjeti večer u kojoj će moćni višeglasni vokali, slojevite harmonije i profesionalna izvedba spojiti duh Harlema i svečanu atmosferu predblagdanskog vremena.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
