Dok se svijet bori s učincima klimatskih promjena, u fokusu su često tzv. ugljični otisci superbogatih. Superjahte, poput privatnih aviona, su među luksuznim prometalima koja su posljednjih godina sve više na meti kritika, piše Architectural Digest.
Analiza troškova dvadeset najvećih svjetskih milijardera iz 2018. otkrila je da emitiraju približno 8000 metričkih tona CO2 godišnje – od čega dvije trećine uzrokuju superjahte.
Iako bi električne jahte mogle biti novi trend, izgleda da su ekološki najprihvatljivije jahte možda su zapravo one koje se nalaze ispod morske površine, ugošćujući koralje umjesto bogataša. Neprofitna organizacija Marine Cleanup Initiative (Inicijativa za čišćenje mora) nedavno je obogatila morski život Floride dodavanjem superjahte Time koja je 1988., kada je izgrađena, bila najveća aluminijska jahta na svijetu.
38-metarska superjahta postala je umjetni koraljni greben
Potopljena ovog ljeta, 38 metara dugačka superjahta započinje novi život kao umjetni greben u blizini obale Fort Piercea na Floridi, desetljećima nakon što je počela ploviti morima.
Inicijativa za čišćenje mora, odnosno MCI, neprofitna je organizacija koja je do sada potopila pet ovakvih brodova. Osim potapanja brodova radi stvaranja umjetnih grebena, organizacija radi na projektima obnove vode, uključujući rad na čišćenju urbanih pritoka. Christa Stone, direktorica MCI-ja, objašnjava da sastavni materijali jahti kao što je Time ih čine idealnim rasadnikom za lokalni bijeli koralj oculina, vrstu za koju se neprofitna organizacija nada da će s vremenom potpuno prekriti plovilo.
Jahta je nekada bila najveća aluminijska na svijetu, a sada je postala greben.FOTO: Marine Cleanup Initiative
“Koralj voli aluminij i beton”, objašnjava. “To mu je omiljena stvar. On kao da govori ‘Hej, dođi ovamo, curo!’ Ona je cura teška 264 tone. Pa zamislite, tijekom idućih 50 godina oculina će prekriti jahtu”.
Oculina ne treba vode ispunjene svjetlom da bi preživjela; ovaj dubokovodni koralj uspijeva u tamnijim okruženjima duboko pod morem.
Superjahta će privući ronioce koji pomažu u brizi za okoliš
Iz MCI-ja se nadaju da će vijest o potapanju privući ronioce koji će pomagati timu neprofitne organizacije na praćenju novog umjetnog grebena.
Vijest o jahti koja je postala greben privući će ronioce koji će izvještavati o napretku.FOTO: Marine Cleanup Initiative
“Nakon što ovaj određeni brod stekne dovoljno interesa, moći će pridobiti ronioce koji žele pomoći u održavanju grebena“, kaže Stone. Iz ove neprofitne organizacije nadaju se da će ronioci izvještavati o napretku grebena.
„Želimo angažirati ronioce koji se osjećaju ugodno na tim dubinama i koji mogu izvještavati o tome. Što više informacija imamo, više možemo pomoći”, zaključila je Stone.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
