„SEEN, AL’ NE VIĐEN”: Predstava koja otvara pitanja vršnjačkog nasilja i postavlja ogledalo generaciji mladih u Zagrebu

Riječ je o završnoj prezentaciji preventivno-edukativnog projekta usmjerenog na prevenciju vršnjačkog nasilja te osnaživanje djece i mladih kroz participativne kazališne metode. Projekt okuplja učenike 6., 7. i 8. razreda Osnovne škole Josipa Račića, Osnovne škole Vrbani i Osnovne škole Prečko, pod vodstvom redatelja i voditelja projekta Lovre Krsnika.

Projekt je započeo u veljači 2026. godine u povodu Dana ružičastih majica, međunarodnog dana posvećenog borbi protiv vršnjačkog nasilja. Tijekom višemjesečnog programa, provedenog u suradnji s osnovnim školama s područja Trešnjevke – jug, učenici su sudjelovali u forum-kazališnim radionicama koje su obrađivale teme vršnjačkog nasilja, socijalne isključenosti, odnosa među vršnjacima te izazova odrastanja u digitalnom okruženju.

Središnji dio projekta čini forum-teatar kao oblik participativne kazališne prakse koji mladima omogućuje aktivno sudjelovanje u analizi društvenih situacija i istraživanju mogućih reakcija na nasilje i nepravdu. Kroz scenske prikaze temeljene na stvarnim iskustvima, učenici su promišljali uloge žrtve, počinitelja i promatrača, razvijajući pritom empatiju, odgovornost i komunikacijske vještine usmjerene na nenasilno rješavanje sukoba.

Predstava SEEN, AL’ NE VIĐEN nastala je kao završni rezultat tog procesa. Tekst nije unaprijed zadan, već je razvijen iz radionica, razgovora i iskustava samih učenika, čime su njihovi stavovi, promišljanja i emocije postali temelj izvedbenog materijala. Na taj način projekt pomiče fokus s pasivnog učenja na aktivno sudjelovanje, pri čemu mladi preuzimaju ulogu autora vlastitih kazališnih situacija.

Forum-kazalište, kao metodologija, ne nudi gotova rješenja, već otvara prostor za dijalog i zajedničko promišljanje. Publika se kroz izvedbu potiče na preispitivanje društvenih obrazaca ponašanja, granica prihvatljivog odnosa među vršnjacima te odgovornosti pojedinca i zajednice u prevenciji nasilja.

Poseban naglasak u projektu stavljen je na digitalno okruženje i utjecaj društvenih mreža na svakodnevni život mladih. Iako su djeca i adolescenti kontinuirano „vidljivi“ u online prostoru, ta izloženost ne podrazumijeva i osjećaj pripadnosti, sigurnosti ili razumijevanja. Upravo ta kontradikcija između vidljivosti i nevidljivosti sadržana je u naslovu projekta.

Projekt se simbolički odvija i u razdoblju obilježavanja smrti Luke Ritza, čije je ime u javnom prostoru prepoznato kao trajni simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja te važnosti solidarnosti, empatije i društvene odgovornosti.

Cilj projekta jest potaknuti kontinuirani rad na prevenciji nasilja kroz edukaciju, otvorenu komunikaciju i stvaranje sigurnog okruženja za djecu i mlade. Glasovi učenika koji sudjeluju u predstavi pritom predstavljaju ključnu komponentu projekta, jer izravno artikuliraju iskustva, potrebe i perspektive svoje generacije.

SEEN, AL’ NE VIĐEN stoga se ne definira isključivo kao kazališna predstava, već kao edukativno-društveni proces koji otvara prostor slušanja i razumijevanja. Projekt upućuje poziv roditeljima, nastavnicima, stručnjacima, institucijama i široj javnosti na aktivno uključivanje u dijalog o iskustvima mladih u suvremenom društvu.

Na kraju izvedbe otvara se temeljno pitanje projekta: što mladi danas poručuju društvu i u kojoj ih mjeri ono doista čuje? Projekt je financiran sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.