Zagreb ima novo lice umjetnosti – i izgleda bolje nego ikad prije

Otvorenje, nazvano “Slava umjetnosti 2.0”, spaja ono što kazalište jest i ono što može postati. Na sceni se isprepliću glasovi, glazba i pokreti, sve ono što u svojoj tišini čini puls jednog grada. Program odaje hommage prvom otvorenju zgrade HNK-a 1895. godine, ali istodobno gleda unaprijed — prema generacijama koje će na novoj sceni stvarati svoja vlastita kazališta, svoja značenja i svoju publiku.

Novo kazalište za novo vrijeme

Intendantica Iva Hraste Sočo opisuje večer kao posvetu umjetnosti u svim njezinim oblicima — glazbi, riječi, pokretu i prostoru — ističući da HNK2 nije samo arhitektonski dodatak, nego novi način disanja nacionalne kazališne kuće. Redatelj Krešimir Dolenčić, koji potpisuje program otvorenja, govori o spoju tradicije i suvremenosti, o nužnosti da kazalište ne zastane u vremenu nego ga otvara.

U prostoru koji odiše poviješću, a miriše na budućnost, spajaju se ulomci iz “Nikole Šubića Zrinjskog”, “Judite” Frane Paraća i “Gospode Glembajevih” Lea Mujića, dok dramski glumci progovaraju riječima hrvatskih pisaca koji oblikuju našu kolektivnu svijest. Publika shvaća da nova scena HNK2 nije samo fizički prostor, nego mjesto na kojem hrvatska umjetnost progovara novim jezikom — onim koji razumije i tradiciju i suvremeni ritam.

HNK2 se sprema za svoj prvi kazališni život. Na rasporedu će biti dani posvećeni mjuziklu “Cabaret” u režiji Lea Mujića, projektu koji objedinjuje dramski, operni i baletni ansambl te potvrđuje misiju nove scene — da kazalište ne poznaje granice formi ni žanrova.

Publika, koja će uskoro kročiti na hladan zagrebački zrak, nosit će u sebi svjetlo s pozornice. Neki će možda stati na Adžijinoj ispred velikog videozida, pratiti kraj prijenosa i tiho razgovarati. Nije riječ samo o svečanosti, nego o početku nečega što se još ne može posve imenovati — možda jedne nove kazališne epohe, možda novog načina postojanja umjetnosti u ovom gradu.