Zašto će Delbonovo „Buđenje“ biti kazališni događaj o kojem će Zagreb još dugo pričati?

Ovo nije tek kazališni komad, već poetski i fizički ritual, poziv na preispitivanje vlastitih granica, strahova i snova. Delbono, poznat po svojim emotivno nabijenim i estetski upečatljivim predstavama, ovaj put piše isključivo vlastitim riječima – pričama i pjesmama koje uranjaju duboko u osobno, a istovremeno reflektiraju kolektivno iskustvo. Njegove riječi prizivaju krhkost i nadu, a publika postaje sudionik procesa ponovnog rođenja.

Glazba, uvijek središnji element njegovih djela, u ovom je slučaju posebno snažna. Virtuozni violončelist Giovanni Ricciardi uživo oblikuje zvučni krajolik, dok ritmovi sedamdesetih i snažna izvedba Delbonove Kompanije stvaraju emotivni ples između tuge i nježnosti, oproštaja i prkosa. Delbonova poruka odzvanja: „Moraš plesati, plesati u svom ratu“ – i taj ples postaje i oproštaj i obećanje, ali i čin otpora koji nam je danas potreban više nego ikad prije.

Nakon uspjeha u milanskom Piccolo Teatru i pariškom Théâtre du Rond-Point, te brojnih europskih pozornica, „Il Risveglio“ stiže u Zagreb kao završni pečat Festivala svjetskog kazališta. No, ovo nije samo završetak – već i novo poglavlje. „Buđenje“ nas pita: kako ponovno živjeti nakon što je sve stalo? I dok svatko od nas traži vlastiti odgovor, Delbono ga pretvara u kazališnu magiju.

Ako postoji trenutak kada umjetnost nadilazi samu sebe i postaje zajednički prostor tišine, nježnosti i prisutnosti – onda je to upravo sada, u Gavelli, na zatvaranju Festivala svjetskog kazališta.