Ova knjiga o heroinu, kruhu i sumpornim rudnicima natjerat će vas da čitate do jutra
Što se dogodi kada književnost prestane biti samo priča i pretvori se u iskustvo koje reže do kosti? Roman Nikole Strašeka "Heroin, kruh i rudnici sumpora" ne ostavlja prostora za lagodne interpretacije – on udara ravno u srž, u mrak ovisnosti, u očaj svakodnevnog poraza i u trenutke kada se vjeruje da propast može izgledati plemenito.
Već prva rečenica – bič kojim se udara po čitatelju – najavljuje da ovo nije knjiga za one koji traže lagano štivo. Strašek piše izravno, stihijski i nemilosrdno, ali upravo ta brutalna iskrenost čini njegov roman nečim što se ne može ispustiti iz ruku. Čitat ćete ga na eks, poput literarnog ovisnika koji traži još jednu dozu, svjestan da ga boli, ali ne može stati.
Teme koje obrađuje zvuče poput kronike naše stvarnosti: ovisnosti i laži, manipulacije i iskorištavanje najbližih, kapitalizam i rat, obitelj i društvo koje se raspada, terapijske zajednice i neizlječive bolesti. Ali između redaka, to je i knjiga o umjetnosti, o pokušaju stvaranja smisla u svijetu u kojem ga sve manje pronalazimo.
Strašek nije samo pisac – on je i redatelj, esejist, kritičar i pjesnik. Njegovo iskustvo oblikovano je i fizičkim radom – šest godina u skladištu voća i povrća, koje naziva rudnikom – i kreativnim radom na filmu. Ova kombinacija daje njegovu rukopisu sirovu snagu i dokumentarističku preciznost, ali i lirsku nijansu koja vas obuzima iznenada, između dviju mračnih stranica.
Roman “Heroin, kruh i rudnici sumpora” nije književnost koja se čita radi zabave, nego radi prepoznavanja – prepoznavanja svijeta koji živimo i ljudi koje poznajemo. Kruno Lokotar u predgovoru kaže da bi ovu knjigu trebalo napisati kao preventivnu terapiju. Dok se to ne dogodi, ona ostaje literatura koju ćete udisati poput zadnjeg, ali i prvog daha.
Ako tražite roman koji će vas prodrmati, uznemiriti, ali i natjerati na razmišljanje o vlastitim vrijednostima, o društvu koje gradimo i o posljedicama koje prešućujemo – Strašekova knjiga je upravo to. Literatura koja boli, ali ostaje dugo nakon što je zatvorite.
Na policama s novim izdanjima pojavila se knjiga koja već svojim naslovom postavlja jednostavno pitanje o načinu na koji gledamo vlastiti život, a iza hrvatskog naslova Koliko sam sretan nalazi se ilustrirano djelo američkog animatora i dizajnera Christiana Watsona, čiji je originalni naslov How Lucky Am I: A Skeleton's Guide to Living Your Best Life. Knjiga je objavljena 28. srpnja 2026. u izdanju Clarkson Pottera, ima 128 stranica i pripada onoj vrsti izdanja koja se teško može smjestiti u samo jednu uobičajenu kategoriju, jer povezuje ilustraciju, kratku prozu, osobna promišljanja, teme zahvalnosti, gubitka, prolaznosti i osobnog razvoja.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Ljeto je ono doba godine kada napokon malo usporimo. Dani su duži, obaveza je barem na trenutak manje, a knjige koje su mjesecima čekale na noćnom ormariću ponovno dolaze na red. Za Antoniju Ćosić, novinarku, magistru psihologije i autoricu slikovnice „Krakograd“, čitanje ipak nije samo sezonska navika. Ono je njezin mali ritual, vrijeme koje čuva samo za sebe.
Raskošna izdanja s obiljem 3D ilustracija dizajnirao je i ilustrirao slavni londonski studio MinaLima, poznat po vizualnom identitetu filmova o Harryju Potteru.
Od fenomenalnih recepata gotovih u samo pola sata i vodiča za život bez osjećaja krivnje do raskošnog romantasyja smještenog u veličanstvenoj Italiji, Svijet knjige istaknuo je tri knjige koje će vam začiniti ljetne dane.
Ljeto je idealno vrijeme za nadoknađivanje čitanja za koje tijekom ostatka godine često ne pronalazimo dovoljno vremena. Bilo da čitate pod suncobranom, na balkonu, tijekom dugog putovanja ili u hladu daleko od svakodnevnih obaveza, dobra knjiga može postati najbolje društvo za odmor.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
