Ova izložba mijenja pogled na Zagreb – i podsjeća nas zašto ga volimo
Zamislite grad koji govori fotografijom. Grad koji ne skriva nesavršenosti, nego ih grli. Koji šapuće prošlost, a istovremeno diše budućnost. Ovog ljeta, upravo takav Zagreb možete doživjeti kroz objektiv Damira Fabijanića — jednog od najvažnijih hrvatskih fotografa, koji je gradske skele pretvorio u svoja izložbena platna.
Izložba “Gaia… i Zagreb: Zagreb kakav jest” nije klasična umjetnička postava na bijelim zidovima muzeja. To je otvorena galerija pod vedrim nebom, ispisana na skelama koje simboliziraju obnovu – fizičku, ali i emotivnu. Zagreb ne nosi šminku. I ne mora. Fabijanić ga prikazuje onakvog kakav jest: s tramvajima u prolazu, suhim lišćem na pločnicima, pogledima koji se križaju i trenutkom koji se dogodi, pa prođe.
Fotografije su velike, analogne, i rađene na rijetkom kolor filmu. Nema filtara, nema inscenacije. Samo svjetlo, grad i tišina između dva okidanja.
Ljubavno pismo unuci — i svakom djetetu koje će odrastati ovdje
Ova izložba nije posveta prošlosti. Ona je ljubavno pismo budućnosti. Fabijanić ju je posvetio unuci Gaji, ali i svim generacijama koje tek dolaze. “Snimao sam Zagreb kao da ga vidim prvi put”, priznaje, i upravo u toj rečenici leži srce projekta. Jer dok gledamo te fotografije, shvaćamo koliko je grad istovremeno poznat i nov, krhak i snažan, star i pun obećanja.
U vremenu kada je gradska jezgra još uvijek u procesu oporavka nakon potresa, ovaj projekt ne prikriva skelu — već je slavi. Pretvara ono što je privremeno u prostor trajne emocije.
13 lokacija. 70 fotografija. Bez ijedne zatvorene galerije.
Od Ilice do Gornjeg grada, od Mimare do HAZU-a — Zagreb ovog ljeta postaje likovna šetnica. Mesh platna velikih formata pretvaraju grad u vizualni dnevnik. Prolaznici više nisu samo promatrači, nego i dio izložbe. Jer dok žurimo na tramvaj ili pijemo kavu na špici, nalazimo se unutar umjetnosti. I to nas mijenja.
Svaka lokacija postaje scena. Svaka scena — mali trenutak kontemplacije u užurbanosti.
Analogno srce u digitalnom dobu
Fabijanić, koji obilježava 50 godina od svoje prve izložbe, i dalje vjeruje u moć filma, u tišinu analognog procesa, u sporost kao luksuz. Njegov odabir fotoaparata, formata, pa čak i starog rol-filma iz hladnjaka, nije slučajan. To je odluka koja govori: uspori. Pogledaj. Osjeti.
I upravo zato ova izložba ne ostavlja dojam retro estetike, nego bezvremenosti. Pogled na Zagreb 2025. postaje pogled na grad bez datuma — grad koji pripada svima nama.
Više od izložbe. Manje od vječnosti. Baš kako treba.
Projekt “Gaia… i Zagreb” ne donosi samo slike. Donosi priču. O ljubavi prema mjestu. O vezama koje se prenose generacijski. O tome kako umjetnost može nastati tamo gdje je ne očekujemo – između dva kata u obnovi, na zidu koji je jučer bio siva barijera, a danas poziva da zastanemo i pogledamo.
Ako ovog ljeta tražite razlog da se ponovno zaljubite u Zagreb, ne morate kupovati ulaznicu. Dovoljno je hodati. Otvoriti oči. I prepustiti se.
Nenad Sovilj obilježava dva desetljeća rada u trenutku kada se čini da je luksuz postao svakodnevna kulisa, a ne pitanje odnosa prema materiji, vremenu i prostoru. U ambijentu Etnografskog muzeja, pod tihom težinom njegove oktogonalne dvorane i ispod kupole koja već sama po sebi nosi osjećaj ceremonije, Sovilj predstavlja samo jedan rad – monumentalnu ogrlicu koja sabire dvadeset godina istraživanja, eksperimenta i duboko osobnog dijaloga s plemenitim materijalima. Poetičan naslov izložbe „(2 + 2) x 5“ tek je matematički podsjetnik na logiku koja stoji iza njezine strukture, ali suština izložbe nalazi se u njezinoj tišini, u načinu na koji prostor dopušta posjetitelju da se približi objektu kao da ulazi u tuđi svijet misli.
Obuhvatna retrospektiva jedne od najznačajnijih irskih suvremenih umjetnica, u kustoskoj koncepciji Leonide Kovač, donosi trideset godina stvaralaštva i recentni projekt Kinship – Home
U srcu zagrebačkog Oktogona, ondje gdje se svakodnevni gradski ritam isprepliće s tihim šumom povijesnih zidova i žurbom prolaznika, 29. studenoga otvorena je “Trajna iluzija”, prostorno–specifični skulpturalni projekt talijanskog umjetnika Antonija Della Guardije. Peto izdanje međunarodnog kulturnog fenomena BIENALSUR još je jednom dokazalo zašto je Zagreb postao važno mjesto na mapi suvremene umjetnosti – mjesto susreta ideja, prostora i novih percepcija.
12 galerija, više od 50 umjetnika - Beuys i Abramović kao globalne ikone, Demur i Stilinović s vrhunskim djelima: Art Zagreb 2025 donosi izniman postav suvremene umjetnosti 11.–14. prosinca u prostoru Oktogon Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu.
U prostoru Arheološkog muzeja, među krhotinama prošlih civilizacija i tihim odjecima prapovijesti, uskoro se otvara jedna od najintrigantnijih izložbi sezone — Dorothy Cross: Kinship / Srodstvo. Umjetnički paviljon u Zagrebu predstavlja ovaj izniman projekt koji potpisuje kustosica i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač, a koji će od 27. studenoga 2025. do 1. veljače 2026. povezati davne epohe, suvremene krize i ono najkrhkije u nama – osjećaj pripadanja.
Zagreb u prosincu već ima svoju čaroliju – lampice, tople napitke i adventske mirise – ali ove godine dobiva i nešto posebno: Art Zagreb 2025., središnji umjetnički događaj koji će od 11. do 14. prosinca ispuniti novi prostor Oktogon NMMU u srcu grada.
Ove zime, jedno od najljepših mjesta hrvatske kulturne baštine postaje pozornica na kojoj svjetlo preuzima glavnu ulogu. Dvorac Trakošćan, simbol plemićke elegancije i romantičarskog duha, pretvara se u „Dvorac svjetla“ – spektakularnu svjetlosnu izložbu koja spaja umjetnost, povijest i emociju. Perivoj i park-šuma koji okružuju dvorac, poznati po svojoj mirnoći i prirodnom šarmu, dobit će sasvim novu dimenziju. Od 7. studenog 2025. do 11. siječnja 2026., Trakošćan će zasjati tisućama svjetlosnih instalacija koje stvaraju bajkoviti svijet u kojem prošlost diše kroz svjetlo, a svaka šetnja postaje putovanje kroz vrijeme.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.
