Mladi hrvatski kipar Teo Herceg izlagao u prestižnom Europskom muzeju moderne umjetnosti (MEAM) u Barceloni
Mladi hrvatski kipar Teo Herceg, poznat pod umjetničkim imenom Pronus, nedavno je ostvario značajan uspjeh sudjelovanjem na prestižnoj izložbi "The Beyond Borders" u Europskom muzeju moderne umjetnosti (MEAM) u Barceloni. Ova izložba, koja je okupila 40 umjetnika iz cijelog svijeta, pružila je platformu za predstavljanje Hercegovog rada, kipa "Kao za broš". Njegovo sudjelovanje u ovom uglednom događaju predstavlja važan korak u njegovoj umjetničkoj karijeri, potvrđujući njegovu prisutnost na međunarodnoj umjetničkoj sceni. U nastavku saznajte više o njegovim postignućima i značaju ovog događaja.
Mladi hrvatski kipar Teo Herceg, poznat pod umjetničkim imenom Pronus, nedavno je osvojio međunarodnu umjetničku scenu svojom sudjelovanjem na izložbi “The Beyond Borders”, održanoj od 11. do 13. listopada 2024. godine, u prestižnom Europskom muzeju moderne umjetnosti (MEAM) u Barceloni. Nakon uspjeha na prošlogodišnjem Londonskom bijenalu, ovaj poziv predstavlja još jedan važan iskorak u njegovoj karijeri te dodatno potvrđuje značaj Pronusovih radova na globalnoj umjetničkoj sceni.
U razgovoru o svom iskustvu, Herceg je istaknuo: „Neizmjerno sam zahvalan i počašćen što sam tek jedan od nekoliko kipara koji su dobili priliku sudjelovati na izložbi ‘The Beyond Borders’ u tako prestižnom prostoru, kao što je MEAM u Barceloni. Ovaj poziv za mene je ne samo priznanje za moj dosadašnji rad, već i iznimna prilika da međunarodnoj publici predstavim svoj kip ‘Kao za broš’. Uzbuđen sam što ću biti dijelom ove inspirativne izložbe i radujem se novim iskustvima i susretima s kolegama umjetnicima iz cijeloga svijeta.“
Izložba “The Beyond Borders” okupila je 40 umjetnika iz cijelog svijeta, većinom slikara, te predstavila bogatstvo stilova, tehnika i vizija. Cilj izložbe je preispitati tradicionalna ograničenja umjetnosti i potaknuti dublje i šire razumijevanje umjetničkog izraza. Kroz raznolike radove, izložba teži povezivanju kultura, ideja i perspektiva, ističući kako je umjetnost univerzalni jezik koji nadilazi fizičke i konceptualne granice. Osim toga, “Beyond Borders” predstavlja poziv na istraživanje beskonačnih mogućnosti umjetnosti te prepoznavanje snage kreativnosti koja povezuje ljude iznad njihovih razlika.
O Teu Hercegu – Pronusu
Rođen 1998. godine, Teo Herceg već je ostvario značajan uspjeh u svijetu umjetnosti, privlačeći pažnju umjetničke zajednice svojim jedinstvenim stvaralačkim izričajem. Njegovo umjetničko obrazovanje uključuje stjecanje titule magistra kiparstva 2022. godine, nakon što je prethodno završio diplomski studij kiparstva 2021./2022. godine i stekao titulu Baccalaureusa kiparstva 2021. godine. Ova priznanja, uključujući izbor na svjetski poznate umjetničke manifestacije poput londonskog bijenala, predstavljaju iznimno važne trenutke u njegovoj karijeri.
Herceg je sudjelovao na brojnim izložbama, radionicama, suradnjama i natjecanjima diljem Hrvatske i inozemstva. Među istaknutim događanjima su skupna izložba “16. trijenale zagorskog suvenira” u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici, grupna žirirana izložba “Kult Ružnoće” u Galeriji HDLU Istre, te grupna žirirana izložba “FLU-FLUXUS: Hard Rains’ A-gonna Fall” u Kulturnom centru Travno – Galeriji Atomsko Sklonište. Također, održao je samostalnu izložbu “Nevere” u Galeriji Kraluš u Svetom Ivanu Zelini.
Herceg je sudjelovao i u prestižnim izložbama poput skupne izložbe novih članova ULUPUHA u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, a postao je članom Udruge N/A u travnju 2022. godine te članom ULUPUH-a u rujnu 2021. godine. Pored umjetničkih uspjeha, Herceg je stekao vrijedno radno iskustvo u Ljevaonici Umjetnina ŠEB, gdje je sudjelovao u izradi kalupa, odlijevanju figura u vosak, pripremi za lijevanje metala te cizeliranju i završnoj obradi.
Teo Herceg, kroz svoje radove i sudjelovanja na međunarodnim izložbama, nastavlja graditi svoj umjetnički put, potvrđujući značaj i utjecaj mladih umjetnika u suvremenom svijetu. Njegova strast prema kiparstvu i kreativnosti, zajedno s njegovim inovativnim pristupom, zasigurno će doprinijeti daljnjem razvoju i obogaćivanju umjetničke scene, kako u Hrvatskoj, tako i izvan njenih granica.
Ove zime, jedno od najljepših mjesta hrvatske kulturne baštine postaje pozornica na kojoj svjetlo preuzima glavnu ulogu. Dvorac Trakošćan, simbol plemićke elegancije i romantičarskog duha, pretvara se u „Dvorac svjetla“ – spektakularnu svjetlosnu izložbu koja spaja umjetnost, povijest i emociju. Perivoj i park-šuma koji okružuju dvorac, poznati po svojoj mirnoći i prirodnom šarmu, dobit će sasvim novu dimenziju. Od 7. studenog 2025. do 11. siječnja 2026., Trakošćan će zasjati tisućama svjetlosnih instalacija koje stvaraju bajkoviti svijet u kojem prošlost diše kroz svjetlo, a svaka šetnja postaje putovanje kroz vrijeme.
U svijetu Jasmine Kosanović sve je moguće – plava boja postaje nebo i more, lutke pripovijedaju priče, a antičko staklo otkriva ranjivost ljudskog postojanja. Njezin rad, prožet nježnošću i dječjom znatiželjom, poput je mosta između stvarnosti i bajke, gdje se odrasli vraćaju u svijet igre, a emocije postaju opipljive. Njezina nova izložba Krhka vječnost, otvorena do 9. studenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu, spaja antičko staklo s njezinim unutarnjim svijetom, pozivajući nas da se prepustimo nježnosti u vremenu koje često slavi grubost.
U prostoru Laube, dok se svjetlo obavija oko staklenih površina i metalnih konstrukcija, već osamnaestu godinu zaredom dolazi do susreta prošlosti i budućnosti hrvatske umjetnosti kroz projekt Erste fragmenti. Mladi hrvatski umjetnici, oni pred kojima se tek otvara svijet, donose djela koja su istovremeno izazov i promišljanje, a gledatelju ostavljaju slobodu da odabere vlastiti put kroz slojeve boja i tekstura koje oblikuju njihovu viziju.
U prostoru zagrebačke Galerije Miroslav Kraljević ovih se dana otvara izložba koja ne traži da je razumijemo, nego da je osjetimo. Pokret, ostanak, povratak naziv je nove izložbe WHW Akademije, koja propituje ono što se rijetko izgovara – gdje počinje, a gdje prestaje sloboda kretanja, pripadanja i povratka. Dvanaest umjetnika i umjetnica iz različitih dijelova svijeta u svojim su radovima otvorili prostor između granice i doma, između tijela koje luta i pogleda koji ostaje.
Ako mislite da znate povijest svoje zemlje — pripremite se da budete razoružani vizualnim spektaklom: u srcu Zagreba, u Galeriji Klovićevi dvori, upravo je otvorena grandiozna izložba pod naslovom „U početku bijaše kraljevstvo“ — centralni događaj kojim se obilježava 1100 godina Hrvatskoga kraljevstva.
U središtu Zagreba, u prostoru Etnografskog muzeja koji čuva slojeve povijesti, 22. listopada otvara se međunarodna izložba Na izmaku svitanja, kustosa kolektiva WHW i Ane Kovačić. Ova izložba, okupljajući petnaest umjetnika iz različitih dijelova svijeta, oblikuje prostor susreta između osobnog i kolektivnog, stvarnog i simboličkog, istražujući identitet kao krhku tvar koja se neprestano mijenja pod pritiscima povijesti, politike i sjećanja. Smještena unutar institucije čije su zbirke same po sebi svjedočanstvo kolonijalnih odnosa, izložba postaje prostor preispitivanja — onaj u kojem umjetnost otvara pitanja o pripadanju, nasljeđu i solidarnosti, a ne nudi lake odgovore.
Na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, u trenucima kada ne očekujete ništa osim uobičajenog programskog šuma, iznenada se pojavi kadar koji kao da je zalutao iz nekog drugog vremena. Slika se zadrži, glas zapne u petlji, a prostor između izgovorenog i neizgovorenog ispuni se neobičnom tišinom. Upravo u toj tišini, u tom kvaru koji postaje poetski, započinje novi video-performans Karla Štefaneka — AaaaEeeeIiiiOoooUuuu — premijerno prikazan u okviru 60. Zagrebačkog salona. U njemu televizijski eter postaje poligon za istraživanje glasa, slike i jezika, dok granica između informiranja i umjetnosti nestaje u trenutku u kojem medij sam sebe ogoljuje.
U subotu, 11. listopada, Meštrovićev paviljon u Zagrebu privukao je poglede prolaznika, ali i znatiželju cijele umjetničke scene, jer ga je u potpunosti obavila nova instalacija Nore Turato, naslovljena Aaaaaaaaaaaaaaa!!!. Rad, koji je dio serije pools7, spaja monumentalnost javnog prostora i intimnost umjetničkog istraživanja, otvarajući pitanja komunikacije i izražavanja, ali i refleksije o društvu u kojem živimo. Turatin potez, kako sama ističe, jednako je zrcalo njoj kao autorici, koliko i prostoru i ljudima koji ga svakodnevno promatraju.
U vremenu u kojem se moda često svodi na brze geste i prolazne trendove, rijetki su trenuci kada se odjevni komad pretvori u priču. Upravo se to dogodilo kad je Mate Rončević, jedan od najpoznatijih domaćih PR-ovaca, na događanju portala Buro247, posvećenom omiljenom piću urbane generacije – espresso martiniu – iz svog modnog fundusa izvukao jaknu koja nije tek odjevni predmet, nego kultni simbol jedne modne ere.
U vremenu kada svi žele biti „autentični“, a rijetko tko to zaista jest, Igor Jurilj, poznatiji kao Yellow Yuri, odbacuje taj pridjev. Profesor koji je jedanaest godina sa žarom predavao engleski jezik, danas ilustrira svijet kao da iscrtava vlastiti životopis. Njegov prijelaz iz školskih klupa u umjetnost bio je spontan, ali osoban trenutak. Kako sam kaže, pravi smisao pronašao je u zapostavljenom crtanju. Nije to bila nikakva revolucija, nego evolucija. Buđenje u svijetu koji društvo često shvaća kao rizik.
Postoje ljudi čija prisutnost zauvijek promijeni naš način gledanja na svijet. Oni koji znaju spojiti ono što se čini nespojivim – misao i emociju, razum i bunt, filozofiju i rock’n’roll. Jedan od takvih bio je Goran Starčević, hrvatski filozof, pisac i prijatelj benda Veli Jože, kojem su članovi posvetili svoj novi singl „Pozdrav tebi, Stari” – nježnu, melankoličnu pjesmu o prijateljstvu, prolaznosti i svemu onome što ostaje kad riječi utihnu.
U trenucima kada se glasovi stišaju, a svjetla padaju, ona ostaje — gotovo poput tajnog dnevnika pretvorenog u melodiju. Tako započinje priča o Neli Đinđić, mladoj umjetnici koja je od scene TV-emisije stasala u majstoricu iskrenih rečenica i ranjivih nota. U Zagrebu, gradu koji je jednako često pod svjetlima reflektora koliko i u tišini snova, Nela je odlučila “arhivirati” jedno razdoblje – emocije, odnose, uspomene – ne da ih izbriše, nego da ih složi u pjesme koje dišu s njom. Kada je na WhatsAppu stisnula “arhiviraj”, shvatila je da to nije kraj, nego nastavak: poziv da svjesno okrene list i dopusti sebi da izgubi, pronađe i ponovno osjeti.
