Mnogi misle da imaju čist i uredan dom, no zaboravljaju na “sitnice” na kojima se nakupljaju brojne bakterije. Kad je spužvica za suđe u pitanju – koliko je često bacate i zamjenjujete novom? Evo što stručnjaci kažu na tu temu.
Spužvica za suđe – rok joj je istekao prije nego što mislite
Spužvice za suđe imaju nevjerojatno svojstvo upijanja, što ih čini osnovnim sredstvom u kućanstvu za čišćenje prolivenih tekućina, brisanje površina i pranje posuđa. Međutim, ova apsorpcija također čini spužve izvrsnim domom za bakterije, što brzo poništava njihovu sposobnost čišćenja.
Prema istraživanju iz 2017. koju je proveo Scientific Reports, čak 362 vrste bakterija mogu živjeti u vašoj kuhinjskoj spužvi. Zbog ove horde bakterija Rhonda Wilson, stručnjakinja s više od 20 godina u industriji čišćenja, kaže da biste trebali često mijenjati svoje spužve. Wilson nudi svoj uvid u to kada je vrijeme da se spužva pusti i kako učiniti da spužva traje malo duže, piše Better Home & Garden.
Koliko često trebate mijenjati spužvicu, prema njezinom mišljenju?
Zamjena spužvi svaki tjedan bila bi idealna, smatra ova stručnjakinja.
Ovo bi moglo zvučati pretjerano, ali spužve su porozne i zadržavaju komadiće hrane i vlagu. Što dulje koristite spužvicu, to se više bakterija može nakupiti, zbog čega je važno stalno mijenjati spužvice.
Ovisno o upotrebi, možda ćete moći izbjeći korištenje iste spužve nekoliko tjedana, ali za čistoću i mir najbolje je tjedan dana, kaže Wilson. “Nemojte čekati da vaša spužvica za suđe poprimi neugodne mirise prije nego što je zamijenite.”
Ovo su znakovi da je vrijeme da zamijenite kuhinjsku spužvu
Mirisi: Ako vaša spužvica za suđe miriše unatoč višestrukim pokušajima ispiranja, vjerojatno je vrijeme da je bacite. Ustajao miris je znak za nakupljanje bakterija.
Tekstura: bilo kakvo ljuskanje ili sluzav izgled znači da već kasnite sa zamjenom spužve. Držanje spužve s istrošenom teksturom moglo bi rezultirati razmazivanjem prljavštine i bakterija okolo umjesto čišćenja posuđa ili radne površine.
Trošenje i “habanje”: kada se spužva počne habati, gubi oblik ili se raspada, trebate je zamijeniti. Deformiranu spužvu teško je očistiti i znak je da ste je vjerojatno predugo koristili.
Zapitajte se – je li vrijeme da se pozdravite sa spužvicom na svojem sudoperu?
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
