Još kao djevojka znala je da želi raditi u medijima, a posebno na televiziji, i taj je cilj ostvarila disciplinom, radom i jasnom ambicijom. Nacionalna televizija za nju nije bila samo posao, nego potvrda da se snovi ostvaruju kada im se pristupi ozbiljno i predano. Istodobno je, kako danas otvoreno govori, naučila da javna vidljivost nosi i svoju drugu stranu – stalnu izloženost, komentare i pritisak koji rijetko tko vidi iza ekrana. Biti svjestan da svaka izgovorena riječ, svaka gesta i svaki kadar postaju predmet procjene može biti iscrpljujuće, čak i kada izvana sve djeluje glamurozno i poželjno.
Njezin odlazak s ekrana zato nije bio bijeg, nego promišljena odluka donesena u trenutku kada je osjetila da više ne može iskoristiti svoj puni potencijal. Raditi posao koji voliš, a ne vidjeti prostor za napredak, za nju je postalo veće opterećenje od same promjene. S vremenom je zavoljela promjene i naučila da su upravo one često nužne kako bismo ostali vjerni sebi. Danas kaže da ima osjećaj kako je napokon na putu koji je u potpunosti njezin – profesionalno izazovan, ali unutarnje mirniji.
U tom novom poglavlju pronašla je prostor u kojem njezin glas dolazi do izražaja dublje, smirenije i konkretnije. Zajedno s bivšom kolegicom pokrenula je podcast Vox Medicus, projekt koji je istodobno ozbiljan, promišljen i ambiciozan, ali i iznenađujuće topao i pristupačan. U tom formatu otvara teme zdravlja bez senzacionalizma, s jasnom namjerom da znanstveno provjerene informacije približi svakome tko traži odgovore. Vjeruje da u vremenu preplavljenom poluinformacijama i mitovima upravo odgovorno novinarstvo može činiti razliku, osobito kada je riječ o zdravlju.
Sugovornicima postavlja izravna pitanja, traži dodatna pojašnjenja i ne pristaje na nedorečenosti jer zna koliko publika cijeni jasnoću. Sluša ljude oko sebe, čita njihove komentare i prema stvarnim brigama bira teme koje obrađuje, a svaku epizodu priprema kao da je i sama pacijent ili član obitelji koji traži konkretan, razumljiv i pouzdan odgovor. Upravo u toj kombinaciji profesionalne preciznosti i osobne empatije leži nova definicija njezina javnog angažmana.
Danas živi na relaciji Osijek – Zagreb, balansirajući između dinamike metropole i osjećaja doma koji joj pruža rodni grad. U privatnoj sferi započela je novo poglavlje s poduzetnikom Markom Stjepanekom, a njihova je trogodišnja ljubavna priča nedavno dobila i najljepši nastavak – zaruke. I dok profesionalno gradi projekt koji brzo osvaja publiku, privatno uživa u razdoblju koje opisuje kao mirno, stabilno i ispunjeno podrškom.
Nikolina Ćosić danas je znatiželjna, spremna na izazove i istodobno čvrsto na zemlji, svjesna da su i uspjesi i promjene prolazni ako ih ne živimo svjesno. Između ambicije i mira pronašla je ravnotežu, a upravo ta ravnoteža postala je njezina najvažnija profesionalna i osobna definicija.
Nikolina, publika vas i danas pamti kao jedno od prepoznatljivijih lica informativnog programa javne televizije. Kada se osvrnete na to razdoblje svog života, kako ga doživljavate danas i što vam je ostalo u sjećanju kao najvažnije iskustvo?
Kada se sada osvrnem na to razdoblje svog života, doživljavam ga kao vrlo dinamično, ali i vrlo lijepo. Uvijek je u meni postojala želja da radim u medijima, a posebno na televiziji. To sam ostvarila i prije javne televizije, no nacionalna televizija, a nakon toga urednička i voditeljska pozicija jednog od najgledanijih dnevnika u zemlji, svakako su bili ostvarenje mojih snova. Uz to sam upoznala mnogo ljudi i stekla iskustva koja se ne mogu usporediti ni s jednim drugim poslom.
Nakon odlaska s televizije, što vam je najviše nedostajalo – osjećaj javnog angažmana, kontakt s publikom ili možda nešto posve drugo što je bilo nevidljivo gledateljima?
Osjećaj javnog angažmana nije mi nedostajao, a ne nedostaje mi ni sada. Koliko god to lijepo izgledalo izdaleka, kao što je i meni izgledalo prije nego što sam to postigla, i to ima svoju drugu stranu. Biti stalno svjestan da sve što kažeš, učiniš ili kako izgledaš dok radiš netko ima pravo komentirati nešto je što zna biti vrlo iscrpno. Interakcija s publikom glavni je razlog zbog kojeg sam zavoljela medijski posao, ali srećom kroz nove angažmane i sada imam tu mogućnost, samo još konkretnije i učinkovitije. Najviše su mi nedostajali kolege s kojima sam svakodnevno dijelila zadatke te lijepe i one teže trenutke na snimanjima.
Je li vam bilo izazovno i emotivno naporno napustiti poznati ekran te pronaći novi profesionalni smjer koji bi odgovarao vašim osobnim ambicijama i interesima?
Rekla bih da je sve prije toga bilo mnogo izazovnije. Raditi posao koji voliš, ali ne vidjeti mogućnost napretka, za mene je mnogo iscrpnije. Kroz život sam naučila ne zadržavati se ondje gdje ne osjećam da mogu iskoristiti svoj puni potencijal i zbog toga sam na neki način zavoljela promjene. Važno je znati što želiš i ići prema tome, a sada doista imam osjećaj da sam na dobrom putu.
Podcast zvuči ozbiljno, promišljeno i ambiciozno. Kako je došlo do toga da upravo vi preuzmete ulogu voditeljice tog projekta i što vas je privuklo toj temi?
Riječ je o projektu koji je sve navedeno, ali i vrlo opušten i zabavan posao. Čim je izašla vijest o mom odlasku s javne televizije, javila mi se moja draga, tada bivša kolegica Tomislava Vučelić, koja mi je ponudila angažman. Nisam ni sekunde dvojila jer sam znala da sve što Tomislava radi mora biti ili najbolje ili nikako.
Što vas je osobno motiviralo da se bavite temama zdravlja – je li to bio dugogodišnji privatni interes, profesionalni izazov ili možda kombinacija jednog i drugog?
Bio je to profesionalni izazov. Uvidjela je da je to područje kojemu nedostaje pristup kakav imamo u ovom formatu. Teme vezane uz zdravlje zanimaju svakoga, a na ovaj način vrlo izravno možemo ljudima omogućiti da dobiju odgovore na pitanja koja inače nemaju prilike ili vremena postaviti liječnicima. Upravo ti odgovori za mnoge mogu značiti jako puno.
Kada birate goste i teme, postoji li neki poseban kriterij ili filozofija koja vas vodi kako bi sadržaj bio i informativan i relevantan za slušatelje?
Slušam ljude oko sebe i čitam komentare te tako dobivam uvid u ono što ljude najviše zanima. Nakon što odaberem temu, istražujem tko bi bio najrelevantniji sugovornik za nju, a to su redom liječnici koji su desetljeća posvetili istraživanju upravo te teme i koji svoje znanje nesebično dijele s nama i našim gledateljima.
Koliko je danas teško razgovarati o zdravlju na profesionalan način, a istodobno izbjeći senzacionalizam, pretjeranu dramatizaciju ili širenje panike među ljudima?
Glavni cilj ovog projekta jest donošenje znanstveno provjerenih činjenica na način koji je svima razumljiv. U vrijeme kada su informacije pristupačnije nego ikad, a mnoge od njih apsolutne neistine, ponekad i vrlo opasne, smatram to iznimno važnim. Sugovornicima uvijek postavljamo vrlo izravna pitanja i ne libimo se tražiti pojašnjenje kako bi bilo jasno i nama i onima koji slušaju, a dio svake epizode posvetimo upravo tome da provjerimo jesu li neka ustaljena vjerovanja mitovi ili istine.
Imate li osjećaj da suvremeni čovjek previše pretražuje svoje simptome na internetu te da živimo u vremenu stalnog straha od bolesti, a možda i nepotrebnog samopritiska?
Informacije su dostupnije nego ikad, ali bez stručnog znanja lako je doći do pogrešnih zaključaka i nepotrebno se opteretiti. Naravno da sam za redovite preglede i brigu o zdravlju, ali pretjerana zabrinutost može imati suprotan učinak. Kada se pojavi ozbiljnija dijagnoza, najvažnije je informirati se kod liječnika jer jedino oni mogu realno objasniti stanje i mogućnosti liječenja.
Koja vam je tema dosad bila najzanimljivija i inspirativna, a koja najizazovnija i najzahtjevnija za pripremu i vođenje?
Kao ženi, tema menopauze bila mi je vrlo zanimljiva jer je liječnica objasnila da se žene s menopauzom mogu susresti već u dvadesetima, što mi je bilo šokantno saznanje. Slično sam se iznenadila i kada je jedan liječnik u temi intolerancije na hranu rekao da određeni testovi zapravo ne pokazuju gotovo ništa i da se intolerancija na namirnice testira jedino tako da ih potpuno izbacimo iz prehrane na dva tjedna. Mnogo je stvari u koje smo uvjereni, a onda u jednostavnom razgovoru sa stručnjacima shvatim da smo potpuno u krivu. Upravo zato svakoj temi pristupam tako da istražim sve o njoj, a zatim se postavim u ulogu pacijenta ili člana obitelji nekoga tko prolazi kroz tu dijagnozu ili stanje i osmišljavam pitanja koja bi njih zanimala.
Jesu li postojali trenuci nakon snimanja kada ste ostali zamišljeni, promišljajući ili emotivno potreseni nekom pričom ili iskustvom gosta?
Mislim da nije bilo epizode nakon koje cijeli tim nije ostao s liječnikom komentirati stvari koje smo upravo čuli. U razgovoru o spolnim bolestima saznali smo da svaka spolno aktivna osoba barem jednom u životu dođe u kontakt s nekom spolno prenosivom bolešću. Također, sve što je jedan liječnik otkrio o tome kako mu dolaze pacijenti u tridesetim i četrdesetim godinama kojima dijagnosticira ADHD i kako im lijekovi pomognu već nakon nekoliko dana, nešto je o čemu do tada nisam razmišljala.
Što ste osobno naučili o zdravlju i zdravim životnim navikama otkad se bavite ovim sadržajem svakodnevno?
Naučila sam da su oni „mali savjeti“ koje često olako shvaćamo, poput zdrave prehrane, tjelovježbe, izbjegavanja alkohola i cigareta te kvalitetnog sna, upravo oni koji čine najveću razliku. Naime, ti se savjeti ponavljaju iz epizode u epizodu, neovisno o tome o čemu govorimo i za koje je područje liječnik stručan.
Koji je najveći mit o zdravlju koji ljudi u Hrvatskoj i dalje ponavljaju, unatoč dostupnosti informacija i edukacije, i zašto mislite da je tako ustrajan?
Jedan od najopasnijih mitova jest percepcija da su cjepiva veći rizik od bolesti koje sprječavaju. To pokazuje koliko smo zaboravili kako te bolesti zapravo izgledaju i da se velik dio društva previše oslanja na mitove i priče, umjesto da se pokuša informirati na relevantnim adresama.
Postoji li neki konkretan savjet koji ste čuli, a koji ste odmah odlučili uvesti u vlastiti život i rutinu?
Nakon teme o nesanici, obvezno spuštam temperaturu sobe u kojoj spavam na 18 stupnjeva i doista pomaže.
Koliko vam je važna mentalna higijena i imate li neke svoje male rituale, navike ili metode kojima održavate unutarnju ravnotežu i ravnotežu u svakodnevici?
Osobno mi je vrlo važno imati ravnotežu u životu. Volim svoj posao i sve svoje obveze, uživam u njima, ali one me neminovno i iscrpljuju. Trening mi je najdraži ispušni ventil. Osim toga, uvijek pronađem neki novi, često kratkotrajan hobi koji mi makne misli iz glave, poput isprobavanja novog recepta, crtanja ili izrade ukrasa.
Kad ste posljednji put sebi rekli: „Stani, moraš usporiti“ i doista si dali dopuštenje za trenutak odmora i pauze od obveza?
Bilo je razdoblja u životu koja su jednostavno bila previše i tada sam imala jednu želju, a to je mir. Kao osoba koja je uvijek u pokretu i voli dinamiku, osjećaj mira dugo sam poistovjećivala s dosadom. No s godinama i situacijama koje te snađu shvatiš da moraš naučiti biti miran sam sa sobom i osjećati se ugodno u tome. Zato si sada, kada vidim da mi je previše, jednostavno uzmem dan pauze u kojem odlučim da neću raditi ništa vezano uz posao i obveze i toga se držim.
Kako izgleda vaš idealan dan kada imate vremena posvetiti se samo sebi – što tada činite, kako se opuštate i punite energijom?
Dan obvezno započnem doručkom, dijelom iz navike, a dijelom zato što uistinu uživam u hrani. Zatim slijedi trening, kava s prijateljicama i poslijepodnevno druženje s obitelji. Uvijek ubacim nešto za sebe, poput odlaska na wellness ili čitanja dobre knjige.
Nedavno ste se zaručili – jeste li prosidbu doživjeli kao potpuno iznenađenje ili ste ipak intuitivno osjećali da dolazi taj trenutak?
Prosidbu nisam očekivala baš u tom trenutku, zbog čega je sve imalo dodatnu čar. Marko me zaprosio tijekom odmora u Dominikanskoj Republici. U hotelskoj sobi dočekale su me latice ruža, cvijeće i tri papira s tekstom. Budući da smo prije ulaska komentirali kako je usluga u odmaralištu izvrsna, pomislila sam da nam je to pripremilo osoblje. No ubrzo sam shvatila da je riječ o nečemu drugom. U tom sam se trenutku okrenula prema Marku, a on je već kleknuo.
Jeste li više tip osobe koja voli velike i spektakularne romantične geste ili više cijenite intimnu i diskretnu romantiku u svakodnevnim trenucima?
Diskretna romantika i male stvari uvijek me mogu osvojiti. To da mi otvori vrata ili donese ono što mi treba, a da to ne moram reći. Za mene takve situacije imaju veću vrijednost od velikih romantičnih gesta.
Kako izgleda vaše zaručničko razdoblje – uživate li u svakom trenutku ili vas ponekad obuzima organizacijski stres oko planiranja budućnosti?
U ovom razdoblju apsolutno nema stresa. Još nismo počeli detaljnije organizirati, više smo na načelnim idejama. Inače uživam u organizaciji događaja pa mislim da mi to neće predstavljati problem.
Jeste li već počeli razmišljati o samom vjenčanju ili još uvijek preferirate fazu „polako, neka traje“ i uživanje u zajedničkom vremenu bez pritiska?
Za mene zaruke predstavljaju lijepo razdoblje odnosa pa želimo u tome uživati. Pomalo razmišljamo o tome kako bismo htjeli da vjenčanje izgleda, ali bez pritiska; kada budemo spremni, doći će i to na red.
Koliko ste tradicionalni kada su u pitanju brak, obitelj i zajednički život, a koliko dopuštate modernim stavovima i fleksibilnosti da oblikuju vaš odnos?
Ako tradicionalno znači odnos i brak iz ljubavi, međusobnog poštovanja i zajedničkih iskrenih ciljeva, onda sam tradicionalna. No kada je riječ o tradicionalnim pravilima i društvenim očekivanjima, ne mogu reći da ih se strogo držim.
Što vam je danas najvažnije u ljubavnom odnosu, u usporedbi s ranijim godinama – sigurnost, podrška, strast ili možda neka sasvim nova dimenzija?
Najvažnije mi je međusobno povjerenje, otvorenost i iskrenost te podrška koju si međusobno pružamo.
Smatrate li da vas ljubav više smiruje i pruža stabilnost ili vam daje dodatni vjetar u leđa i motivaciju za nove životne izazove?
Apsolutno mi daje motivaciju i vjetar u leđa, no istodobno me smiruje pomisao na to da u svemu što prolazim nisam sama.
Trenutačno živite na relaciji Zagreb – Osijek. Kako izgleda život na dvije adrese – koje su prednosti i izazovi takvog ritma?
Tako živim već dosta dugo i svakom vožnjom ta relacija kao da postaje sve manja. Najveća prednost koju vidim jest to što uspješno održavam odnose s dragim i meni važnim ljudima u oba grada, a izazov je činjenica da takav tempo zna biti naporan.
Što vam Zagreb pruža, a što vam Osijek vraća – kako balansirate između dinamike metropole i mirnijeg domaćeg okruženja?
Zagreb mi pruža prilike za neke projekte, a Osijek osjećaj doma kad god se vratim.
Postoji li trenutak kada vam sve to putovanje postane naporno i pomislite: „Dosta mi je kofera i stalnog preseljenja s jednog mjesta na drugo“?
Apsolutno, ali prednost je u tome što raspored mogu planirati kako mi odgovara pa, kada vidim da mi je prenaporno, jednostavno smanjim tempo.
Nedostaje li vam televizija i biste li se ikada mogli zamisliti da se jednog dana vratite na ekran ili je vaš fokus potpuno preusmjeren na druge projekte?
Uživam u svim projektima na kojima radim pa ne mogu reći da mi televizija nedostaje. Ako bih se jednog dana vratila na televiziju, to bi moralo biti u formatima u kojima do sada još nisam radila.
Koji je vaš najveći profesionalni cilj u sljedećih godinu dana i kako planirate ostvariti ono što ste si zacrtali?
Cilj mi je maksimalno napredovati na svim poljima na kojima radim. S obzirom na to da je projekt u svega nekoliko mjeseci stekao veliku popularnost, imamo visoke ciljeve za idućih godinu dana. Osim toga, čekaju me i zanimljivi angažmani vođenja raznih događanja i konferencija koji mi uvijek daju priliku upoznati zanimljive ljude i otići na lijepa mjesta. Sve planiram ostvariti jednako kao i do sada, uz dobru organizaciju vremena i punu posvećenost svim zadacima.
Kad biste morali opisati sebe danas u jednoj rečenici, kako biste predstavili Nikolinu Ćosić u ovom životnom trenutku – koja je vaša osobna i profesionalna definicija?
I profesionalno i privatno rekla bih da sam znatiželjna i uvijek spremna na izazove, a istodobno čvrsto na zemlji, svjesna da u lijepim trenucima treba uživati dok traju.
Na kraju, postoje li neki proizvodi, platforme ili suradnje koje trenutačno smatrate posebno vrijednima za svoj svakodnevni život ili rad, a koje želite podijeliti sa svojim pratiteljima?
Cijenim brendove koji potiču zdrav način života, bilo da je riječ o kvalitetnoj sportskoj opremi ili proizvodima za njegu kože. Nakon što sam se još dublje posvetila temama zdravlja, postala sam mnogo selektivnija i pažljivija pri odabiru svega što koristim i promoviram.
