Ovo grandiozno božićno drvce sjaji od pet ujutro do ponoći. Na sam Božić, drvce je osvijetljeno 24 sata, a noć prije Nove godine od 5 sati ujutro do 21 sat.
Najpoznatije božićno drvce simbol je New Yorka
Više od osam desetljeća, božićno drvce ispred Rockefeller Centra blagdanski je simbol za stanovnike New Yorka i posjetitelje. Iako su se svjetla, ukrasi i zvijezde mijenjali kroz godine, posjet ovom drvcu ostaje omiljeno iskustvo za sve koji posjete New York.
U prosincu 1931. godine, radnici u Rockefeller Centru skupili su novac kako bi kupili božićno drvce. Muškarci su ukrasili dvadeset metara visoku jelku ručno izrađenim vijencima koje su napravile njihove obitelji.
U prosincu 1933. godine, Rockefeller Center odlučio je pretvoriti božićno drvce u godišnju tradiciju te je održana prva ceremonija paljenja svijetla i ukrasa na drvcu.
U prosincu 1936. godine, postavljena su dva drvca u Rockefeller Centru, a održana je i klizačka predstava na novootvorenom klizalištu na trgu.
U prosincu 1942. godine, Drugi svjetski rat je uveo eru jednostavnih i patriotskih dizajna, uključujući neosvijetljene kugle u crvenoj, bijeloj i plavoj boji te oslikane drvene zvijezde. Tijekom 1942. godine, nisu se koristili materijali koji su bili važni za rat pri kićenju Rockefeller Centra, i umjesto jednog velikog drveta, podignuta su tri skromnija drveta. Od 1942. godine do kraja rata, drvce nije bilo osvijetljeno svake godine zbog pravila o zabrani osvjetljavanja tijekom noći (“blackout regulations”).
U prosincu 1955. godine, radnici su počeli koristiti skelu pri kićenju drvca. Do kraja 1950-ih, proces kićenja drvca zahtijevao je angažman dvadeset ljudi i trajao je devet dana.
U prosincu 1969. godine, trijumfalne i visoke figure anđela skulptorice Valerie Clarebout debitirale su u Channel Vrtovima u Centru. Napravila je dvanaest skulptura koristeći 75 metalnih žica za svaku od njih. Valerie Clarebout preminula je 1982. godine u dobi od 74 godine, ali njezina ostavština živi u njezinom sjajnom daru New Yorku.
Za Božić 1999. Rockefeller Centar ugostio je najveće drve u povijesti centra. Drvo, koje je došlo iz Killingwortha u Connecticutu, bilo je visoko trideset metara.
Najpoznatije božićno drvce i Swarovski zvijezde
Nakon tragedije 11. rujna 2001. godine, drvce je bilo ukrašeno u patriotske boje – crvenu, bijelu i plavu. Ljudi iz cijelog svijeta posjećivali su Trg kako bi ga vidjeli.
U prosincu 2004. godine, prva Swarovski zvijezda teška 250 kilograma ukrašavala je vrh drvca. Imala je 25 000 kristala i promjera od skoro tri metra. Sljedeće godine, dodatak LED svjetala učinio je da zvijezda izgleda kao da isijava svjetlost.
U prosincu 2018. godine, nova Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao poznati arhitekt Daniel Libeskind, krasila je božićno drvce visoko 22 metra. Vrh je bio osvijetljen LED svjetlima, te je imao tri milijuna blistavih Swarovski kristala raspoređenih na sedamdeset trokutastih šiljaka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. bilo je visoko 25 metara, široko petnaest metara i teško četrnaest tona. To je norveška smreka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. godine imalo je otprilike 85-90 godina.
Božićno drvce u koje je krasilo Rockefeller Centar 2022. godine potječe iz Queensburyja.
Na tom božićnom drvcu nalazilo se više od 50 000 LED svjetala u boji, raspoređenih na otprilike osam kilometara žica.
Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao arhitekt Daniel Libeskind 2018. godine, ima trodimenzionalni oblik i teži otprilike 408 kg. Na njoj se nalazi sedamdeset šiljaka s tri milijuna kristala.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.
