Dior ima novu slasticu koju potpisuje slavni chef Yannick Alléno. Pogledajte kako izgleda!
Francuska modna kuća Dior predstavila je novu verziju tradicionalnog francuskog kolača Galette des Rois, koju je za restoran Le Jardin na pariškoj adresi 30 Avenue Montaigne osmislio chef Yannick Alléno, jedan od najpoznatijih predstavnika suvremene francuske gastronomije. Njegova interpretacija slastice povezuje klasičnu francusku slastičarsku recepturu s dekorativnim motivima koji se desetljećima pojavljuju u Diorovim kolekcijama i interijerima. Kolač je zamišljen kao sezonska ponuda restorana smještenog u povijesnom sjedištu modne kuće, a njegova prodaja najavljena je od 2. siječnja.
Galette des Rois tradicionalno se priprema povodom blagdana Sveta tri kralja, koji se u Francuskoj obilježava 6. siječnja. Riječ je o kolaču od lisnatog tijesta koji se u sjevernim dijelovima zemlje najčešće puni kremom od badema, dok se u drugim regijama pripremaju drukčije verzije, uključujući brioš s kandiranim voćem. Posebnost ove tradicije jest mali predmet, poznat kao fève, koji se skriva unutar kolača. Osoba koja ga pronađe u svojoj porciji simbolično postaje kralj ili kraljica te dobiva papirnatu krunu koja se obično poslužuje uz slasticu. Običaj je tijekom vremena prerastao svoje izvorno vjersko značenje i postao dio francuske obiteljske i gastronomske kulture.
Alléno je za Dior odabrao kombinaciju hrskavog lisnatog tijesta, frangipane kreme i nadjeva od karameliziranih jabuka. Frangipane se tradicionalno priprema od bademove kreme, često povezane sa slastičarskom kremom, a kolaču daje mekanu teksturu i prepoznatljiv okus badema. Karamelizirane jabuke unose voćnu komponentu i drukčiju teksturu u klasičan nadjev. Njihova se slatkoća povezuje s maslacem i bademima, dok tanki slojevi pečenog lisnatog tijesta stvaraju kontrast mekanoj unutrašnjosti. Receptura pritom zadržava osnovna obilježja francuskog kraljevskog kolača, ali se razlikuje od uobičajene verzije s isključivo bademovim punjenjem.
Vizualni izgled kolača osmišljen je prema motivima iz Diorove povijesti. Na površini lisnatog tijesta nalazi se uzorak cannage, karakteristična mrežasta struktura nadahnuta pletenim sjedalima stolaca u stilu Napoleona III. Takvi su stolci bili dio ambijenta prve Diorove modne revije 1947. godine, održane u pariškom salonu na Avenue Montaigne. Uzorak je kasnije postao prepoznatljiv element modnih dodataka, osobito torbe Lady Dior. Na kolaču okružuje ovalni medaljon ukrašen mašnom Fontanges, još jednim motivom povezanim s estetikom modne kuće. Oblik medaljona ponavlja se i na skrivenoj figurici fève, čime je tradicionalni običaj prilagođen Diorovu vizualnom identitetu.
Ovalni medaljon dio je Diorova dekorativnog rječnika od osnutka modne kuće 1947. godine. Povezuje se s povijesnim uređenjem butika i salona, a tijekom desetljeća pojavljivao se na ambalaži, namještaju i različitim predmetima koje je kuća razvijala izvan područja odjeće. Mašna Fontanges, čiji naziv potječe iz francuske povijesti odijevanja, podsjeća na raskošne ukrase od vrpci koji su se nosili u doba Luja XIV. U Diorovoj interpretaciji ti se povijesni oblici pojavljuju kao detalji na suvremenim predmetima, uključujući i ovu slasticu.
Suradnja Diora i Yannicka Alléna započela je u rujnu 2025. godine, kada je francuski chef preuzeo gastronomske prostore modne kuće na Avenue Montaigne. Uz restoran Monsieur Dior, njegov tim vodi slastičarnicu Le Jardin i kafić, a jelovnici se razvijaju prema motivima iz arhiva Christiana Diora, njegovu zanimanju za cvijeće i prirodu te oblicima karakterističnima za visoku modu. Restoran Monsieur Dior dobio je svoju prvu Michelinovu zvjezdicu 2026. godine, sedam mjeseci nakon otvorenja. Allénov pristup gastronomiji temelji se na preciznoj obradi namirnica, istraživanju tekstura i suvremenim tehnikama pripreme, dok se u slastičarskim kreacijama posebna pozornost posvećuje odnosu okusa i izgleda.
Adresa 30 Avenue Montaigne povezana je s počecima modne kuće koju je Christian Dior osnovao 1946. godine, a upravo je ondje godinu dana kasnije predstavio svoju prvu kolekciju, poslije poznatu pod nazivom New Look. U toj se zgradi i danas nalaze povijesni atelijeri, dok gastronomski prostori čine dio njezina suvremenog uređenja. Le Jardin smješten je uz ozelenjeni unutarnji prostor, a njegova ponuda obuhvaća slastice, lagana jela i poslijepodnevni čaj. Dior je tako gastronomiju uključio u prostor u kojem posjetitelji mogu upoznati različite dijelove povijesti i današnjeg djelovanja modne kuće.
Nova Galette des Rois najavljena je za 2. siječnja, uoči francuskog obilježavanja Sveta tri kralja. Dior je recepturu s karameliziranim jabukama predstavio u objavi iz studenoga 2026., dok se u dostupnoj najavi kao početak ponude navodi 2. siječnja 2026. godine. Zbog tog nepodudaranja nije moguće pouzdano potvrditi odnosi li se najavljeni datum na prethodnu sezonu ili je riječ o pogrešci u službenoj objavi. Ranija Diorova galette za siječanj 2026. imala je drukčiji sastav, s citrusima i tahitijskom vanilijom, te se prodavala po cijeni od 85 eura. Cijena nove verzije s jabukama zasad nije potvrđena.
Francuska modna kuća Dior predstavila je novu božićnu slasticu koju je za ovogodišnju blagdansku sezonu osmislio poznati francuski chef Yannick Alléno. Riječ je o ograničenom izdanju tradicionalnog francuskog božićnog deserta bûche de Noël, čiji je izgled inspiriran torbicom Dior Cigale iz kolekcije Jonathana Andersona. Slastica će od 1. prosinca 2026. biti dostupna u prostoru Le Jardin, koji se nalazi u sklopu Diorova pariškog kompleksa na aveniji Montaigne. Njezina posebnost proizlazi iz povezanosti suvremenog slastičarstva s poviješću modne kuće, jer se oblik deserta temelji na dizajnu koji svoje podrijetlo ima u jednoj od haljina Christiana Diora iz 1952. godine.
Zagrebačka gastronomska scena ove jeseni nudi još jedan razlog za večernji izlazak. Boogie Lab započeo je novu sezonu Moonlight Sessionsa, subotnjih večera na kojima se za istim stolom susreću autorska kuhinja, kokteli i glazba. Prvo izdanje održano je 24. listopada u rasprodanom restoranu, a interes za nastavak programa već je premašio očekivanja. Sljedeća tri termina potpuno su popunjena, dok je za završnu večer 21. studenoga ostalo svega deset mjesta.
Zagrebački restoran Bota Šare, koji već dva desetljeća na adresi Zvonimirova 124 njeguje gastronomsku tradiciju juga Hrvatske, ove je jeseni predstavio preuređeni interijer i nova sezonska jela. Obitelj Šare odlučila je osvježiti gornji dio restorana, pritom sačuvati njegov prepoznatljiv dalmatinski karakter i povezanost sa Stonom i Pelješcem, odakle potječu obiteljski recepti i velik dio namirnica na kojima se temelji njihova kuhinja. Uz promjene u prostoru, na jelovnik su stigla tri jesenska specijaliteta pripremljena od sezonskih sastojaka, među kojima se posebno izdvajaju stonska buča, jadranske kozice, domaći kozji sir i džem od šljiva.
Zagrebački Boogie Lab ove jeseni ponovno otvara vrata večernjem gastronomskom programu Moonlight Sessions, koji od 24. listopada do 21. studenoga donosi pet subotnjih druženja uz gostujuće chefove, barmene i DJ-eve. Nakon proljetnog izdanja koje je privuklo velik interes publike, novi ciklus okuplja poznata imena hrvatske i regionalne gastronomske scene, a svaka će večer imati zaseban meni osmišljen posebno za tu priliku. U kuhinji će gostujući chefovi surađivati s izvršnim chefom Boogie Laba Rokom Nikolićem i njegovim timom, dok će barmeni pripremati autorske koktele, a za glazbeni dio programa bit će zaduženi DJ-evi Froever, Tabu, Pytzek i Yesh.
Postoje neki okusi koje jednostavno povezujemo s određenim godišnjim dobom, a kada je riječ o jeseni, Pumpkin Spice Latte već godinama nema pravu konkurenciju. Čim temperature počnu padati, a dani postanu kraći, ponovno se zaželimo ove kremaste kave s mirisnim začinima koja je postala nezaobilazan dio jesenske rutine. Zato nas posebno veseli povratak sezone Pumpkin Spice Lattea, a jedan od naših favorita već se godinama nalazi u ponudi zagrebačkog Ziggy’s Coffeeja. Ako ste ga već probali, vjerojatno znate zašto mu se želimo vratiti, a ako još niste, ovo je napitak koji vrijedi staviti na popis za sljedeću kavu u gradu.
Za svježi dio salate Viktorija koristi krastavac i avokado narezane na kockice, mladi luk, kuhani i ohlađeni edamame te mrkvu narezanu na tanke trakice.
Postoje pića koja traže pravi trenutak, posebnu čašu i ponešto znanja iza šanka, a postoje i ona koja jednostavno treba dobro rashladiti i otvoriti. VinTonic pripada ovoj drugoj kategoriji, ali iza njegove jednostavnosti stoji prilično precizna ideja. Spoj vina i tonica zamišljen je kao laganija alternativa klasičnim koktelima, dovoljno svježa za početak večeri, dovoljno jednostavna za spontano druženje i dovoljno drugačija da ne završi kao još jedno očekivano piće na stolu.
Vikend je dobra prilika za recepte za koje preko tjedna uglavnom nemamo ni vremena ni volje. Domaća pizza spada upravo u tu kategoriju, pogotovo kada se klasična kombinacija tijesta, umaka i mozzarelle malo odmakne od očekivanog. Ako volite pikantnije okuse, Pizza Nduja iz restorana Mama! mogla bi biti dobar izbor za subotnju ili nedjeljnu večeru kod kuće.
U suvremenom načinu života koji je sve brži, zahtjevniji i često emocionalno iscrpljujući, pojam volontiranja nerijetko se promatra tek kao društveno poželjna aktivnost ili povremeni čin dobre volje, no njegova stvarna dubina i utjecaj daleko nadilaze jednostavnu ideju pomaganja drugima. Volontiranje je, u svojoj suštini, složen društveni i psihološki fenomen koji istodobno djeluje na zajednicu i na pojedinca, stvarajući mrežu odnosa, smisla i emocionalne stabilnosti koja se u znanstvenim istraživanjima sve češće povezuje s poboljšanjem mentalnog zdravlja, većom razinom životnog zadovoljstva te dugoročnom psihološkom otpornosti.
Postoje životne promjene koje se ne događaju naglo, u jednom dramatičnom trenutku preokreta, nego polako, gotovo neprimjetno, kroz niz svakodnevnih odluka koje u početku djeluju beznačajno, a s vremenom postaju temelj potpuno drugačijeg života. Transformacija kroz navike upravo je takav proces, tih, uporan i često nevidljiv izvana, ali duboko radikalan iznutra. Posebno kada govorimo o muškarcima koji su godinama živjeli unutar obrazaca koji su im postupno narušavali zdravlje, energiju i emocionalnu stabilnost, pa su tek u nekom trenutku, često potaknuti umorom, zdravstvenim upozorenjem ili osobnim gubitkom, odlučili prekinuti s onim što su do tada smatrali normalnim.
U vremenu kada stres gotovo svakodnevno ispunjava naš raspored i oblikuje naš emocionalni pejzaž, pronalaženje učinkovitih strategija za očuvanje unutarnjeg mira postaje ne samo poželjno, već i nužno za zdravlje i kvalitetu života. Jedna od najmoćnijih, a istovremeno često zanemarenih, praksi koja se pokazala izuzetno učinkovitom u regulaciji stresa i jačanju psihološke otpornosti jest ritual zahvalnosti i hvale, koji, kada se redovito prakticira, može transformirati način na koji doživljavamo svakodnevicu, preoblikovati naše emocionalne reakcije i produbiti osjećaj životnog zadovoljstva.
Zagrebački Maksimir već gotovo dva stoljeća čuva jedno od najprepoznatljivijih mjesta gradskog života, povijesni Vidikovac koji se od 1843. godine uzdiže među krošnjama jednog od najstarijih javnih perivoja u ovom dijelu Europe. Generacije Zagrepčana ondje su zastajale tijekom šetnji, dogovarale susrete, ispijale kavu i promatrale park iz drukčije perspektive. Njegova prepoznatljiva arhitektura odavno je postala sastavni dio maksimirskog krajolika, a prostor koji je desetljećima okupljao posjetitelje sada dobiva novo uređenje. Pod nazivom Vidikovac 1843, povijesni paviljon ponovno će se predstaviti javnosti tijekom vikenda 14. i 15. studenoga, kada će Zagrepčani i njihovi gosti moći upoznati njegov obnovljeni ugostiteljski prostor i sudjelovati u programu pripremljenom povodom otvorenja.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga 2026. godine premijerno je izvedena predstava „LUBENICA”, autorski i redateljski projekt Boruta Šeparovića, nastao u koprodukciji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Gradskog kazališta Zorin dom. Predstava se bavi odnosom suvremenog društva prema nasilju nad palestinskim stanovništvom, načinima na koje mediji oblikuju percepciju ratnih stradanja te pitanjem osobne odgovornosti pojedinca koji svakodnevno prati prizore razaranja, ali pritom nastavlja živjeti u okolnostima koje su od tih događaja fizički udaljene.
