Rijeka slavi 140 godina čarolije: Kazališna zgrada koja je oblikovala identitet grada uz spektakl Verdijevog „Nabucca“

Od onog davnog 3. listopada 1885. kada su Helmer i Fellner predali riječkom građanstvu Teatro comunale, pa sve do današnjeg dana, ovo kazalište svjedoči povijesti, promjenama i snazi jednog grada. Devet različitih država ušlo je u kolektivnu memoriju Rijeke, ali zgrada je ostala – kao nepomičan svjedok promjena, emocija i umjetnosti.

„Kazalište pamti aplauze, treme i snove umjetnika, ali i lica svojih gledatelja – generacija koje su tražile zabavu, utjehu ili prostor zajedništva,“ istaknula je intendantica Dubravka Vrgoč, podsjećajući nas da je upravo kazalište mjesto sigurnosti i kulturnog kontinuiteta.

Riječka gradonačelnica Iva Rinčić u svojem je govoru dodala emotivan sloj proslavi, rekavši kako ovo nije samo građevina nego živo mjesto u kojem su se Riječani smijali, plakali, zaljubljivali i učili sanjati. Publika, kazala je, uvijek je bila srce kazališta – spremna dati i posljednji novčić za predstavu.

Župan primorsko-goranski Ivica Lukanović podsjetio je na važnost ljudi koji su stvarali ovu priču – umjetnika, redatelja, glumaca i glazbenika – te na kultnu knjigu Radmile Matejčić „Kako čitati grad“, u kojoj riječka kazališna zgrada ima posebno poglavlje.

Vrhunski završetak proslave pripao je operi „Nabucco“, koju je pod ravnanjem maestra Valentina Egela izveo Riječki simfonijski orkestar i Riječki operni zbor, uz plejadu domaćih opernih solista. Bariton Robert Kolar u naslovnoj je ulozi doživio svoj riječki debi, dok je sopranistica Kristina Kolar ponovno pokazala zašto je prva dama Verdijevih heroina u Hrvatskoj. Publika je uživala u izvedbama Luke Ortara, Stefany Findrik, Bože Burića Pešića i drugih vrhunskih solista.

Ovo nije bila samo proslava obljetnice – bila je to proslava zajedništva, identiteta i umjetnosti koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost Rijeke. U gradu gdje kazalište nije samo zgrada nego simbol duha, „Velikih 140“ ostat će upisano kao trenutak kad je Rijeka još jednom dokazala – kultura je njezino srce.