Grupa Sigur Rós objavila je singl i videospot “Blóðberg“, prvi nakon sedam godina i otkako se multiinstrumentalist Kjartan “Kjarri” Sveinsson ponovno pridružio bendu. Režiju spota potpisuje Johan Renck. Nova pjesma dolazi uoči početka turneje u sklopu koje će 24. i 25. srpnja nastupiti na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku.
Sigur Rós je snimio pjesmu u suradnji s orkestrom
Sigur Rós “Blóðberg” je snimio u suradnji s London Contemporary Orchestra i dirigentom Robertom Amesom, a koproducirao s Paulom Corleyem.
Režiser spota Johan Renck povodom premijere je izjavio: “Osjećam se nihilistički u pogledu budućnosti. Nemoćni smo protiv vlastitih gluposti. Neki su se aspekti toga stopili s mojim dojmovima o temama ‘Blóðberga’. Glazba je postala partitura mojim vlastitim mislima, dajući im ljepotu kakvu samo glazba može.”
Kjartan Sveinsson je napustio Sigur Rós početkom 2010-ih, nedugo prije nego što je bend objavio tadašnji studijski album „Kveikur“, a vratio se u bend prošle godine.
Nastavite čitati nakon oglasa
U subotu 16. lipnja Sigur Ros započinje svoju dugačku europsku i američku turneju u sklopu koje će stići i u Hrvatsku. Turneja, koja kombinira nastupe s 41-članim orkestrom, te solo i festivalske svirke obići će i velike festivale poput Mad Coola, Rock Werchtera ili Cruilla.
Sigur Rós će u srpnju imati dva koncerta u Šibeniku
Dva posebna datuma, 24. i 25. srpanj, rezervirana su za Šibenik na čijoj tvrđavi sv. Mihovila će Sigur Ros odsvirati samostalne koncerte. Svirke na vjerojatno najljepšoj koncertnoj pozornici Jadrana proći će u znaku epohalnog albuma „( )“, jednog od najpoznatijih djela kompletne post / ambijentalne rock scene, koji ove sezone obilježava dva desetljeća od objave.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ulaznice po cijeni od 66 Eur mogu se pronaći u Dirty Old Shopu, Rockmarku, svim Eventim prodajnim mjesta, kao i na Eventim.hr.
Ljetni singl mladog glazbenika Josipa Bačića „Party“ dobio je novo izdanje koje pjesmi donosi dodatnu energiju i izraženiji plesni karakter, čime se njezina ljetna priča nastavlja u novom glazbenom ruhu. Za remix četvrtog Josipova singla zaslužan je iskusni DJ i producent Denis Goldin, s kojim je mladi izvođač već ostvario suradnju, pa je njihovo ponovno povezivanje prirodan nastavak glazbene priče koja je započela na Josipovu prvom singlu „Boli“.
Postoje koncerti na koje se odlazi zbog jedne pjesme, jedne nostalgije ili jednog velikog imena, a postoje i oni rijetki koncerti koji u sebi nose mnogo više od običnog glazbenog nastupa jer na pozornicu dovode cijelu jednu povijest rock’n’rolla, njezine heroje, njezine mitove, njezine ožiljke i onu neobjašnjivu energiju zbog koje je rock desetljećima bio više od glazbenog žanra. Upravo takva večer očekuje Zagreb 3. rujna 2026., kada Hollywood Vampires prvi put dolaze u Hrvatsku, a publiku će u Areni Zagreb dočekati Alice Cooper, Joe Perry, Johnny Depp i Tommy Henriksen, četvorka čiji se zajednički nastup ne može promatrati samo kroz prizmu zvjezdanih imena koja stoje na plakatu, nego kao susret različitih generacija i različitih lica rock kulture.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
Tehnologija je desetljećima pokušavala privući našu pažnju, pokazati nam koliko je snažna, koliko je brza i koliko toga može učiniti umjesto nas, pa smo navikli na uređaje koji neprestano svijetle, zvone, vibriraju, šalju obavijesti i traže da ih pogledamo, dodirnemo ili uključimo. Međutim, najzanimljiviji trenutak tehnološkog razvoja događa se upravo onda kada tehnologija prestane inzistirati na tome da je primijetimo, kada se njezina prisutnost povuče iz prvog plana i kada uređaj, aplikacija ili sustav jednostavno počne raditi ono što od njega očekujemo bez potrebe da o njegovom postojanju svakoga dana iznova razmišljamo.
