Kultni film Hocus Pocus iz 1993. godine postao je neizostavan dio svakog Halloweena, posebno u Americi, ali i diljem svijeta.
Priča o trima vješticama koje se nakon tri stoljeća ponovno probude u modernom svijetu oduševila je generacije, no iza ovog bezvremenskog klasika krije se mnogo zanimljivih i nepoznatih detalja koji su pridonijeli stvaranju čarobne atmosfere koju film donosi. Od originalnog naslova, neobičnih snimanja sa živim leptirima, pa sve do ključnih odluka u produkciji, povijest filma Hocus Pocus jednako je čarobna kao i sam film.
Prvotni naziv filma bio je The Halloween House
Prije nego što je film dobio svoj konačni, prepoznatljiv naziv, prvotna je ideja bila da se zove The Halloween House. Ovaj radni naziv odražavao je mračniji ton koji je prvotno bio zamišljen za film. The Halloween House trebao je biti ozbiljniji horor za mlade s mnogo sablasnije atmosfere.
No, kako su se produkcija i scenarij razvijali, bilo je jasno da će film dobiti lakši, humorističniji ton, što je rezultiralo promjenom imena u Hocus Pocus, što asocira na magiju, šale i razigranu energiju. Promjena naslova bila je ključna za prikazivanje duha filma i približavanje široj publici, posebno mlađima.
Pravi noćni leptiri na setu: Čarolija praktičnih efekata
Jedan od najneobičnijih trenutaka iza kulisa Hocus Pocusa svakako uključuje scenu s pravim noćnim leptirima. U jednoj sceni, glavni glumac (Doug Jones, koji glumi Billyja Butchersona) morao je iz usta ispustiti žive leptire. Iako bi se danas takva scena lako realizirala digitalnim efektima, produkcijski tim se odlučio za autentičnost.
Kako bi leptiri mogli sigurno letjeti, a da ne dođe do njihove smrti ili ozljede glumca, u glumčevo grlo postavljena je posebna zaštita. Ovaj bizarni, ali fascinantni detalj samo je jedan od primjera koliko je produkcija filma bila posvećena stvaranju autentičnih i upečatljivih trenutaka, bez prekomjernog oslanjanja na tehnologiju.
Leonardo DiCaprio: Što bi bilo da je prihvatio ulogu Maxa?
Prije nego što je uloga Maxa Denisona dodijeljena Omriju Katzu, prvotni odabir bio je mladi Leonardo DiCaprio. U to vrijeme, DiCaprio je bio na pragu slave i dobivao je mnoge ponude.
Iako mu je ponuđena uloga u Hocus Pocusu, morao ju je odbiti zbog obaveza u filmu What’s Eating Gilbert Grape. Ta se odluka pokazala sudbonosnom za njegovu karijeru, jer je za svoju izvedbu u filmu What’s Eating Gilbert Grape dobio prvu nominaciju za Oscara i stekao međunarodnu slavu. Ipak, ostaje zanimljivo spekulirati kako bi Hocus Pocus izgledao da je mladi DiCaprio prihvatio ulogu Maxa i kako bi ta uloga utjecala na njegovu kasniju karijeru.
Čarolija pjesme “I Put a Spell on You”
Jedan od najprepoznatljivijih i najomiljenijih trenutaka u filmu Hocus Pocus jest izvedba pjesme “I Put a Spell on You”, koju je na nezaboravan način otpjevala Bette Midler.
Međutim, malo tko zna da ova pjesma prvotno uopće nije bila dio plana. Kada je film bio u fazi produkcije, novi scenarist pridružio se timu i predložio da se pjesma uključi u ključnu scenu. Ideja je bila toliko snažna da su producenti odmah prihvatili prijedlog i osmislili scenu u koju se pjesma savršeno uklopila. Tako je ovaj trenutak postao jedan od najpamtljivijih u cijelom filmu, pridonoseći njegovom kultnom statusu.
Redatelj i sestra u ulozi Vraga i njegove žene
Još jedan zabavan i neobičan detalj vezan uz film jest činjenica da su redatelj filma i njegova sestra glumili likove Vraga i njegove supruge. Dok su tri vještice istraživale suvremeni svijet nakon svog povratka, susrele su se s Vragom i njegovom ženom. Ovaj obiteljski duo dodao je još jedan sloj osobne povezanosti iza scene, što je samo jedan od mnogih načina na koje su se filmski stvaraoci igrali sa simbolikom i humorom unutar filma.
Rosie O’Donnell i propuštena prilika za ulogu Mary Sanderson
Glavna uloga vještice Mary Sanderson mogla je pripasti poznatoj komičarki Rosie O’Donnell, koja je u to vrijeme bila na vrhuncu popularnosti. No, O’Donnell je odbila tu ulogu jer je vjerovala da bi utjelovljenje vještice moglo negativno utjecati na njen imidž i karijeru.
Smatrala je da bi uloga zle vještice mogla ostaviti pogrešan dojam na njezinu publiku. Međutim, s godinama je O’Donnell priznala da se kaje zbog te odluke jer je film postao globalni fenomen, a lik Mary Sanderson jedan od najomiljenijih u filmu.
Sarah Jessica Parker i njezina stvarna povezanost s vještičjim suđenjima u Salemu
Jedan od najsablasnijih i najintrigantnijih detalja povezanih s filmom odnosi se na Sarah Jessicu Parker, koja je u filmu utjelovila vješticu Sarah Sanderson. Tijekom jednog intervjua, Parker je otkrila da je, istražujući svoju obiteljsku povijest, otkrila kako je jedna od njezinih prapraprabaka bila žena optužena za vještičarenje tijekom slavnih suđenja u Salemu. Ova povezanost s pravom poviješću čini Parkeričinu ulogu u Hocus Pocusu još simboličnijom i sablasnijom, dodajući dodatnu dimenziju njenom nastupu.
Disneyjeva odluka o ranijem objavljivanju filma
Premda se Hocus Pocus danas povezuje s Noći vještica, zanimljivo je da je film prvotno objavljen u srpnju 1993. godine. Razlog iza ove neobične odluke leži u strahu Disneyja da bi Hocus Pocus mogao ugroziti uspjeh drugog filmskog projekta – Noćna mora prije Božića.
Disney nije htio da se dva filma, oba s temama vezanim za Noć vještica, međusobno natječu u isto vrijeme. Stoga su odlučili ranije lansirati Hocus Pocus, iako je film prvotno bio zamišljen kao dio jesenske sezone.
Inspiracija za priču bile su priče za laku noć
Redatelj filma David Kirschner otkrio je da je na ideju o radnji filma došao zahvaljujući pričama koje je svake večeri prije spavanja pričao svojim kćerkicama.
Njegove priče o vješticama, čarolijama i čudnovatim likovima inspirirale su ga da stvori svijet Hocus Pocusa. Kroz svoje bajke, Kirschner je oblikovao temelj za priču o tri vještice koje su se nakon tristo godina vratile u suvremeni svijet, spremne na nove vragolije i magične avanture.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Najduži televizijski doček ove godine priprema Dalibor Petko! Tradicionalni novogodišnji specijal njegovog showa na CMC televiziji počinje 31. prosinca u 20 sati i traje čak pet sati – potpuno bez reklama.
Filmska karijera Brigitte Bardot jedna je od najintrigantnijih i najslojevitijih priča europske kinematografije, ne samo zbog broja filmova koje je snimila, nego zbog načina na koji je svaki njezin nastup redefinirao odnos između glumice, publike i društvenih očekivanja. U razdoblju kraćem od dvadeset i pet godina, Bardot je snimila gotovo pedeset filmova, ostavivši iza sebe opus koji nije samo filmska kronologija, već i emocionalna i kulturna mapa jednog burnog stoljeća.
Završetkom prve sezone serije It: Welcome to Derry gledatelji su ostali suočeni s istim pitanjem koje već desetljećima prati priču o zlokobnom klaunu Pennywiseu – može li se zlo ikada uistinu zaustaviti ili se ono, poput samoga vremena, samo neprestano vraća u novim oblicima. Emitiranjem posljednje epizode zaključena je prva, izrazito mračna i atmosferična sezona ove HBO-ove serije, koja je uspjela proširiti poznati svijet romana Stephena Kinga te ga dodatno produbiti kroz povijesnu, psihološku i mitološku prizmu gradića Derryja.
Obožavatelji serije Stranger Things danas konačno dolaze do odgovora na jedno od najčešćih pitanja uoči završetka kultne Netflixove priče – koliko zapravo traje oproštaj od Hawkinsa. Uoči božićnog objavljivanja završnog dijela pete sezone, kreatori serije otkrili su točne minute posljednjih epizoda, što jasno pokazuje da se radi o završnici epskih razmjera.
Objavljen je prvi službeni trailer za „Odiseju“, novi film Christophera Nolana, čime je započelo odbrojavanje do jednog od najiščekivanijih filmskih događaja posljednjih godina. Riječ je o Nolanovu prvom dugometražnom projektu nakon „Oppenheimera“, filma koji je 2024. godine osvojio Oscara za najbolji film i najbolju režiju, a ovoga puta slavni redatelj okreće se jednom od temeljnih djela zapadne civilizacije – Homerovu epu „Odiseja“.
U povijesnom preokretu koji mijenja način na koji milijuni gledatelja diljem svijeta prate prestižne filmske nagrade, Oscari će od 2029. godine biti ekskluzivno emitirani na YouTubeu. Ova promjena označava kraj više desetljeća dugog prijenosa ceremonije na televizijskom kanalu ABC i početak nove ere u kojoj digitalne platforme preuzimaju primat u prijenosu velikih kulturnih događaja.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.