Novi Netflixov film o egzorcizmu The Deliverance temelji se na horor priči iz stvarnoga života. Redatelj Lee Daniels, koji je najpoznatiji po filmovima Precious i The Butler, dobio je inspiraciju zahvaljujući članku iz Indianapolis Stara iz 2014. “The Exorcisms of Latoya Ammons”.
Priča, koju je napisala novinarka Marisa Kwiatkowski, bilježi iskustva Latoye Ammons i njezine obitelji koji su tvrdili da su bili progonjeni demonskom prisutnošću i rojevima crnih muha koje se ne mogu ubiti nakon što su se preselili u kuću koju su iznajmili u Garyju, u Indiani, 2011. godine.
Njihov dom postao je poznat kao “Demonska kuća“. Redatelj Daniels je u nedavnom intervjuu ustvrdio da su se tijekom snimanja događale i čudne pojave na setu, uključujući iznenadne bolesti i smrt njegova psa.
Film The Deliverance osvojio je Netflix – ovo je priča iza njega
Latoya Ammons je samohrana majka troje djece. U studenom 2011., kada su djeca imala sedam, devet i dvanaest godina, obitelj se preselila u iznajmljenu kuću u Garyju u Indiani zajedno s njezinom majkom Rosom Campbell.
Ubrzo je obitelj rekla da ih je uznemirio niz naizgled natprirodnih incidenata. Unatoč niskim temperaturama, rojevi crnih muha napadali bi njihov trijem, čak i nakon pokušaja da ih se ubije. Obitelj je rekla da su redovito čuli neobjašnjive korake u podrumu, a jedne noći Campbell je vidjela sjenu muškarca kako hoda naprijed-natrag u dnevnoj sobi.
To je bio samo početak. Ammons je također tvrdila da je jednu noć vidjela svoju 12-godišnju kćer kako levitira iznad svoga kreveta, te da su sve troje djece bili opsjednuti demonima koji su im zgrčili lica i produbili glasove. I sedmogodišnji i devetogodišnji dječak bili su hospitalizirani, a u tom je trenutku devetogodišnjak hodao unatrag uza zid do stropa. Ovu zastrašujuću tvrdnju navodno su potvrdili medicinska sestra i socijalni radnik koji su radili na slučaju. Idućega dana Odjel za brigu o djeci savezne države Indiane uzeo je sve troje djece pod svoje skrbništvo.
Netflixov film malo je promijenio detalje, ali osnovna priča je temeljena na stvarnosti
U filmu The Deliverance svi su ovi događaji prikazani, uz nekoliko izmjena. Na primjer, lokacija kuće preseljena je u Pittsburgh u Pennsylvaniji, a iako je Rosa Campbell crnkinja, u filmu lik bake glumi Glenn Close.
Osoblje bolnice pregledalo je Latoyu i njezinu djecu, ali nisu mogli pronaći nikakvo medicinsko objašnjenje za njihove postupke dok su bili “opsjednuti“. Psihijatar je opisao Latoyu kao osobu “zdrave pameti“.
Latoya je na kraju potražila pomoć svećenika iz Merrillvillea, velečasnog Michaela Maginota. U The Deliverance njegov ekvivalent je časna Bernice James, koju glumi Aunjanue Ellis-Taylor. Nju se u filmu naziva “službenicom izbavljenja“, što znači da je njezin posao očistiti osobu ili mjesto od zlih duhova, za razliku od egzorcista koji se fokusira na opsjednutost demonima.
U studenom 2012., šest mjeseci nakon što joj je Odjel za brigu o djeci oduzeo djecu, Latoya Ammons je ponovno dobila skrbništvo nad njima i obitelj se preselila u Indianapolis. Rekla je za Indianapolis Star da sada žive “bez straha“.
Nakon objave članka u Indianapolis Staru, istražitelj paranormalnog Zak Bagans kupio je kuću za 35 000 dolara.
Snimio je dugometražni dokumentarni film o tim događajima pod nazivom Demon House, a potom je kuću dao srušiti 2016. godine.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
U suvremenom načinu života koji je sve brži, zahtjevniji i često emocionalno iscrpljujući, pojam volontiranja nerijetko se promatra tek kao društveno poželjna aktivnost ili povremeni čin dobre volje, no njegova stvarna dubina i utjecaj daleko nadilaze jednostavnu ideju pomaganja drugima. Volontiranje je, u svojoj suštini, složen društveni i psihološki fenomen koji istodobno djeluje na zajednicu i na pojedinca, stvarajući mrežu odnosa, smisla i emocionalne stabilnosti koja se u znanstvenim istraživanjima sve češće povezuje s poboljšanjem mentalnog zdravlja, većom razinom životnog zadovoljstva te dugoročnom psihološkom otpornosti.
Postoje životne promjene koje se ne događaju naglo, u jednom dramatičnom trenutku preokreta, nego polako, gotovo neprimjetno, kroz niz svakodnevnih odluka koje u početku djeluju beznačajno, a s vremenom postaju temelj potpuno drugačijeg života. Transformacija kroz navike upravo je takav proces, tih, uporan i često nevidljiv izvana, ali duboko radikalan iznutra. Posebno kada govorimo o muškarcima koji su godinama živjeli unutar obrazaca koji su im postupno narušavali zdravlje, energiju i emocionalnu stabilnost, pa su tek u nekom trenutku, često potaknuti umorom, zdravstvenim upozorenjem ili osobnim gubitkom, odlučili prekinuti s onim što su do tada smatrali normalnim.
U vremenu kada stres gotovo svakodnevno ispunjava naš raspored i oblikuje naš emocionalni pejzaž, pronalaženje učinkovitih strategija za očuvanje unutarnjeg mira postaje ne samo poželjno, već i nužno za zdravlje i kvalitetu života. Jedna od najmoćnijih, a istovremeno često zanemarenih, praksi koja se pokazala izuzetno učinkovitom u regulaciji stresa i jačanju psihološke otpornosti jest ritual zahvalnosti i hvale, koji, kada se redovito prakticira, može transformirati način na koji doživljavamo svakodnevicu, preoblikovati naše emocionalne reakcije i produbiti osjećaj životnog zadovoljstva.
Zagrebački Maksimir već gotovo dva stoljeća čuva jedno od najprepoznatljivijih mjesta gradskog života, povijesni Vidikovac koji se od 1843. godine uzdiže među krošnjama jednog od najstarijih javnih perivoja u ovom dijelu Europe. Generacije Zagrepčana ondje su zastajale tijekom šetnji, dogovarale susrete, ispijale kavu i promatrale park iz drukčije perspektive. Njegova prepoznatljiva arhitektura odavno je postala sastavni dio maksimirskog krajolika, a prostor koji je desetljećima okupljao posjetitelje sada dobiva novo uređenje. Pod nazivom Vidikovac 1843, povijesni paviljon ponovno će se predstaviti javnosti tijekom vikenda 14. i 15. studenoga, kada će Zagrepčani i njihovi gosti moći upoznati njegov obnovljeni ugostiteljski prostor i sudjelovati u programu pripremljenom povodom otvorenja.
Francuska modna kuća Dior predstavila je novu verziju tradicionalnog francuskog kolača Galette des Rois, koju je za restoran Le Jardin na pariškoj adresi 30 Avenue Montaigne osmislio chef Yannick Alléno, jedan od najpoznatijih predstavnika suvremene francuske gastronomije. Njegova interpretacija slastice povezuje klasičnu francusku slastičarsku recepturu s dekorativnim motivima koji se desetljećima pojavljuju u Diorovim kolekcijama i interijerima. Kolač je zamišljen kao sezonska ponuda restorana smještenog u povijesnom sjedištu modne kuće, a njegova prodaja najavljena je od 2. siječnja.
