Film koji je obilježio godinu: “One Battle After Another” i njegova dominacija na Oscarima
U suvremenoj povijesti svjetske kinematografije postoje filmovi koji se ne ističu samo po svojoj estetskoj vrijednosti ili popularnosti kod publike, nego po sposobnosti da sintetiziraju duh svojega vremena i artikuliraju složene društvene i političke napetosti u snažan umjetnički izraz. Jedno od takvih djela nedvojbeno je film One Battle After Another, redateljsko ostvarenje američkog autora Paula Thomasa Andersona, koje je na 98. dodjeli nagrada Američke filmske akademije osvojilo najprestižnije priznanje – Oscar za najbolji film – te pritom potvrdilo svoj status jednog od najvažnijih i najutjecajnijih filmskih projekata posljednjih godina.
Film je pritom osvojio ukupno šest Oscara: nagradu za najbolju režiju, najbolji adaptirani scenarij, najbolju sporednu mušku ulogu, montažu te inauguriranu kategoriju za najbolji casting.
Takav uspjeh predstavlja kulminaciju dugogodišnje redateljske karijere Paula Thomasa Andersona, jednog od najcjenjenijih američkih autora suvremenog filma, koji je desetljećima slovio za kritičarskog miljenika, ali je tek sada dobio priznanje Akademije u najvažnijim kategorijama.
Film One Battle After Another nastao je kao labavo inspirirana adaptacija romana Vineland američkog književnika Thomasa Pynchona, objavljenog 1990. godine. Pynchonovo djelo, koje se smatra jednim od ključnih romana postmodernističke američke književnosti, bavi se nasljeđem političkih pokreta šezdesetih i sedamdesetih godina, osobito radikalnih lijevih skupina i kontrakulturnih pokreta. Anderson je već početkom 2000-tih pokazivao interes za ekranizaciju tog romana, no projekt je dugo bio odgađan jer je redatelj smatrao da njegova osobna fascinacija književnim predloškom može otežati objektivno oblikovanje filmske verzije.
Konačna verzija scenarija nastala je tek nakon što je Anderson odlučio kombinirati elemente Pynchonove naracije s vlastitim idejama i motivima. Tako su u film integrirane dvije osnovne pripovjedne koncepcije koje je redatelj razvijao godinama:
priča o bivšem revolucionaru koji pokušava živjeti mirnim građanskim životom,
priča o ženi povezanoj s revolucionarnim pokretom i političkim sukobima.
Spajanjem tih koncepata stvoren je narativ koji istodobno djeluje kao politički triler, obiteljska drama i crna komedija, čime film postiže iznimno slojevitu strukturu.
Produkciju filma potpisuju Warner Bros. Pictures i Andersonova produkcijska kuća Ghoulardi Film Company. Procjenjuje se da budžet projekta iznosi između 130 i 175 milijuna američkih dolara, što ga čini najskupljim filmom u Andersonovoj karijeri. Glavna fotografija odvijala se u Kaliforniji tijekom prve polovine 2024. godine, a film je sniman u rijetko korištenom formatu VistaVision, koji omogućuje iznimno visoku rezoluciju slike i specifičan vizualni stil.
Ovaj izbor tehnologije predstavljao je svjesnu estetsku odluku redatelja, koji je želio postići bogat, gotovo epohalan vizualni dojam i time naglasiti tematsku širinu filma.
Kinematografiju potpisuje Michael Bauman, dok je montažu realizirao Andy Jurgensen. Glazbu je skladao dugogodišnji Andersonov suradnik Jonny Greenwood, poznat i kao gitarist britanskog sastava Radiohead.
Film okuplja impresivnu glumačku ekipu koju predvodi Leonardo DiCaprio, jedan od najprepoznatljivijih glumaca suvremenog Hollywooda.
Uz njega u filmu glume:
Sean Penn,
Benicio del Toro,
Regina Hall,
Teyana Taylor,
Chase Infiniti.
Posebno se istaknula izvedba Seana Penna, koji je za svoju sporednu ulogu osvojio Oscara.
U središtu filma nalazi se bivši revolucionar koji je nekoć bio dio radikalnog političkog pokreta, ali je s vremenom napustio aktivizam i pokušao izgraditi miran obiteljski život. Međutim, njegova prošlost ponovno se aktivira kada se pojavi korumpirani vojni dužnosnik, stari neprijatelj iz razdoblja političkih sukoba.
Ovaj zaplet pokreće niz događaja u kojima se protagonist mora suočiti s vlastitom prošlošću, ali i s moralnim pitanjem o tome je li moguće pobjeći od ideoloških uvjerenja koja su nekada definirala njegov identitet.
Film razvija nekoliko ključnih tematskih slojeva:
1. Nasljeđe revolucije
Jedna od središnjih ideja filma jest pitanje što ostaje od političkog idealizma nakon što prođu desetljeća i kada nekadašnji revolucionari postanu dio društvenog poretka protiv kojeg su se nekoć borili.
2. Generacijski sukob
Priča o odnosu između oca i kćeri simbolizira prijenos političkog nasljeđa između generacija.
3. Kritika državne moći
Film tematizira nadzor, represiju i manipulaciju političkim institucijama.
4. Ironija i crni humor
Unatoč ozbiljnim temama, film koristi ironiju i satiru kako bi prikazao apsurd političkih sukoba.
Film je premijerno prikazan 8. rujna 2025. u kinu TCL Chinese Theatre u Los Angelesu, a u američka kina stigao je 26. rujna iste godine. Ukupna svjetska zarada iznosila je približno 209 milijuna dolara, što je film učinilo komercijalno najuspješnijim Andersonovim projektom, premda su neki analitičari smatrali da rezultati nisu u potpunosti opravdali visoki produkcijski budžet. Nakon kino-distribucije film je postao jedan od najgledanijih naslova na platformi HBO Max.
Film One Battle After Another dočekan je u kritičarskim krugovima s izrazito pozitivnim reakcijama, pri čemu su mnogi filmski analitičari i novinari isticali kako je riječ o jednom od najupečatljivijih autorskih projekata posljednjih godina, osobito zbog činjenice da redatelj Paul Thomas Anderson u ovom djelu uspijeva spojiti izrazitu umjetničku ambiciju s narativnom kompleksnošću i snažnom tematskom aktualnošću. U brojnim recenzijama naglašeno je kako se Andersonova režija u ovom filmu odlikuje iznimnom sigurnošću i autorskom prepoznatljivošću. Redatelj vješto kontrolira velik broj likova, paralelnih radnji i tematskih slojeva, održavajući pritom dramaturšku napetost i emocionalnu uvjerljivost. Posebno je istaknuta složenost narativne strukture, koja se razvija kroz međusobno isprepletene priče i različite perspektive likova, čime film postupno otkriva političke i osobne sukobe koji oblikuju život protagonista i njegove okoline.
U brojnim kritikama također je naglašena iznimna snaga glumačkih izvedbi, osobito interpretacija glavnih i sporednih likova koje su ostvarili istaknuti glumci poput Leonardo DiCaprio, Sean Penn i Benicio del Toro, čije su interpretacije, prema mišljenju mnogih kritičara, unijele dodatnu emocionalnu dubinu i psihološku uvjerljivost u već ionako kompleksan narativni svijet filma. Kritičari su također isticali kako film posjeduje snažnu političku i društvenu relevantnost, budući da se bavi temama političkog radikalizma, generacijskog razočaranja i odnosa između ideologije i osobnog identiteta, što su pitanja koja u suvremenom društvenom kontekstu imaju posebnu težinu i aktualnost.
Tijekom čitave sezone filmskih nagrada film je ostvario iznimne rezultate i postao jedan od najnagrađivanijih projekata godine, čime je dodatno potvrđena njegova umjetnička i kulturna važnost. Među najznačajnijim priznanjima koja je osvojio nalaze se čak četiri nagrade na dodjeli Golden Globe Awards, gdje je prepoznat u više ključnih kategorija, zatim nagrada za najbolji film na prestižnoj dodjeli Critics’ Choice Awards, kao i čak šest nagrada na britanskoj filmskoj dodjeli BAFTA Awards. Kulminacija uspjeha dogodila se na dodjeli nagrada Academy Awards, odnosno Oscara, gdje je film osvojio ukupno šest priznanja, uključujući i najprestižniju nagradu za najbolji film, čime je definitivno potvrdio svoj status jednog od najznačajnijih filmskih ostvarenja godine.
Film One Battle After Another može se promatrati kao svojevrsna sinteza cjelokupnog dosadašnjeg redateljskog opusa Paula Thomasa Andersona, budući da u njemu dolaze do izražaja brojni tematski i stilistički elementi koji su obilježili njegova prijašnja filmska djela. U strukturi i dramaturgiji filma jasno se prepoznaje Andersonova dugogodišnja fascinacija psihološkom kompleksnošću likova, odnosno njegov interes za prikazivanje unutarnjih sukoba pojedinaca koji se nalaze između osobnih uvjerenja, društvenih očekivanja i političkih okolnosti koje oblikuju njihov život. Upravo zbog takvog pristupa likovi u filmu djeluju iznimno višedimenzionalno i uvjerljivo, jer redatelj ne prikazuje njihove postupke kao jednostavne moralne izbore, nego kao rezultat složenih psiholoških i društvenih procesa.
Ujedno se u filmu može uočiti i Andersonova dugogodišnja fascinacija američkom poviješću, osobito razdobljem političkih i društvenih previranja koja su obilježila drugu polovicu dvadesetoga stoljeća. Kroz narativ o bivšim revolucionarima i njihovim pokušajima da se nose s vlastitom prošlošću, film istražuje način na koji političke ideologije oblikuju identitet pojedinca, ali i način na koji se te ideologije s vremenom transformiraju ili gube svoju prvotnu snagu. U tom smislu film ne predstavlja samo osobnu priču o pojedincima koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u promijenjenom društvenom kontekstu, nego i širu refleksiju o odnosu između političke moći, ekonomskih struktura i identiteta suvremenog društva.
Istodobno, film se može promatrati i kao Andersonov pokušaj da se izravnije nego u nekim svojim ranijim djelima suoči s političkom stvarnošću suvremenog svijeta, pri čemu redatelj kroz složenu kombinaciju satire, drame i trilera nastoji prikazati duboke društvene podjele i ideološke sukobe koji obilježavaju početak dvadeset i prvoga stoljeća. Upravo zbog toga One Battle After Another nije samo estetski ambiciozan umjetnički projekt, nego i svojevrsna refleksija šireg društvenog stanja, odnosno pokušaj da se kroz filmsku umjetnost artikuliraju pitanja koja su od ključne važnosti za razumijevanje suvremenog političkog i kulturnog trenutka.
Film One Battle After Another predstavlja iznimno kompleksno i ambiciozno ostvarenje suvremene kinematografije, budući da u sebi objedinjuje niz različitih žanrovskih i tematskih elemenata te ih pretvara u koherentnu i umjetnički uvjerljivu cjelinu. Kombinacija političkog trilera, obiteljske drame i crne komedije stvara jedinstveno filmsko iskustvo koje uspijeva istodobno biti intelektualno provokativno, emocionalno snažno i vizualno impresivno, čime film nadilazi uobičajene žanrovske okvire i potvrđuje potencijal suvremene kinematografije da kroz umjetnički izraz istražuje složena društvena pitanja.
Veliki uspjeh koji je film postigao na dodjeli nagrada Academy Awards, gdje je osvojio nagradu za najbolji film, dodatno potvrđuje njegovu važnost ne samo u kontekstu jedne filmske sezone nego i u širem kulturnom i umjetničkom okviru suvremenoga društva. Time je One Battle After Another postao ne samo jedan od najznačajnijih filmskih projekata ove godine, nego i djelo koje će, prema mišljenju mnogih filmskih povjesničara i kritičara, imati dugotrajan utjecaj na način na koji se u budućnosti promatra odnos između filma, politike i društvene stvarnosti.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Postoje filmski i televizijski svjetovi koji s vremenom postanu dio pop kulture, a postoje i oni koji prerastu u nešto mnogo veće, gotovo osobno, pa se njihovim junacima vraćamo desetljećima kasnije s istim osjećajem uzbuđenja koji smo imali kada smo prvi put otvorili knjigu ili sjeli pred televizor. Upravo se takva atmosfera jučer ponovno osjetila u Londonu, gdje je 1. rujna, na dan koji je za obožavatelje Harryja Pottera odavno postao svojevrsni neslužbeni praznik, održan veliki Back to Hogwarts događaj kojim je HBO Max otvorio vrata potpuno novoj eri čarobnjačkog svijeta.
London je danas ponovno postao jedno od najvažnijih mjesta na svijetu za obožavatelje Harryja Pottera. Na prvi dan rujna, datum koji u svijetu J. K. Rowling označava povratak učenika u Hogwarts, HBO Max organizirao je veliki međunarodni događaj Back to Hogwarts, posvećen novoj generaciji čarobnjačkog svijeta i televizijskoj seriji Harry Potter and the Philosopher’s Stone koja na platformu stiže ovog Božića. Iza spektakla, rekvizita, novih vizualnih rješenja i brojnih sadržaja za obožavatelje krije se mnogo veća priča: nakon 25 godina od prvog filma Harry Potter ponovno kreće ispočetka, ovaj put kao velika HBO televizijska serija koja bi trebala obuhvatiti svih sedam knjiga.
Vijest koja je 24. kolovoza 2026. stigla iz svijeta nove HBO-ove serije Harry Potter na prvi pogled djeluje kao još jedna u nizu velikih casting promjena koje prate produkciju jednog od najiščekivanijih televizijskih projekata posljednjih godina, ali odlazak Nicholasa Houlta iz uloge Gilderoya Lockharta i dolazak Kita Haringtona u istu ulogu zapravo predstavljaju mnogo zanimljiviji trenutak nego što bi se moglo zaključiti iz same informacije o promjeni glumca.
Nova kriminalistička psihološka triler-serija Trezor, redatelja Matevža Luzara, svoju će premijeru imati 19.kolovoza na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, prije jesenskog emitiranja. Serija je nastala u produkciji RTV Slovenija i hrvatske produkcijske kuće Antitalent, uz koproducentsko sudjelovanje Hrvatske radiotelevizije i Radiotelevizije Crne Gore i uz potporu Slovenskog filmskog centra, u projektu koji po prvi put okuplja tri nacionalne televizijske kuće.
Više od dva desetljeća nakon što je Anne Hathaway prvi put postala Mia Thermopolis, djevojka koja je preko noći saznala da pripada kraljevskoj obitelji, priča o povratku u Genoviju ponovno je dobila vrlo konkretan nastavak, jer je Hathaway na ovogodišnjem D23 događaju u Anaheimu potvrdila da se na filmu The Princess Diaries 3 i dalje intenzivno radi te da Disneyjev kreativni tim ulaže veliki trud kako bi dugo očekivani nastavak bio napravljen na način koji će opravdati ogromna očekivanja publike.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
