Anne Hathaway konačno ima vijest koju smo čekali više od 20 godina: Princezini dnevnici 3 stvarno se vraćaju
Više od dva desetljeća nakon što je Anne Hathaway prvi put postala Mia Thermopolis, djevojka koja je preko noći saznala da pripada kraljevskoj obitelji, priča o povratku u Genoviju ponovno je dobila vrlo konkretan nastavak, jer je Hathaway na ovogodišnjem D23 događaju u Anaheimu potvrdila da se na filmu The Princess Diaries 3 i dalje intenzivno radi te da Disneyjev kreativni tim ulaže veliki trud kako bi dugo očekivani nastavak bio napravljen na način koji će opravdati ogromna očekivanja publike.
Ova vijest posebno je važna zato što se o trećem nastavku Princezinih dnevnika govori gotovo jednako dugo koliko je prošlo od izlaska drugog filma, pa su se tijekom godina izmjenjivali optimizam, glasine, nagađanja o povratku glumaca i brojna razočaranja publike koja je već nekoliko puta povjerovala da će se Mia Thermopolis konačno vratiti na veliki ekran. Međutim, situacija koja je danas pred obožavateljima ipak je mnogo konkretnija nego što je bila prije nekoliko godina, jer je Disney još ranije pokrenuo razvoj projekta, Anne Hathaway je službeno potvrđena za povratak u glavnu ulogu, Adele Lim je preuzela režiju, a sam projekt sada ima kreativni tim koji pokušava pronaći priču dovoljno snažnu da poveže nostalgiju originalnih filmova s odraslom verzijom njihove junakinje.
Najvažnije je pritom odmah razjasniti jednu stvar koja se u javnosti lako može pogrešno interpretirati, jer potvrda Anne Hathaway na D23 ne znači da je The Princess Diaries 3 već snimljen ili da je produkcija završila, nego znači da je film i dalje aktivno u razvoju i da Disney nije odustao od projekta. Još uvijek nema službenog datuma premijere, nema potvrđenog datuma početka snimanja i nema službenog kompletnog popisa glumačke postave, pa je najpreciznije reći da se film ozbiljno razvija, a ne da je već u završnoj fazi produkcije.
Za obožavatelje koji su uz Miju Thermopolis odrasli možda je upravo ta razlika najvažniji dio cijele priče, jer nakon više od dvadeset godina čekanja postoji velika želja da se treći film dogodi što prije, dok Hathaway i ostatak kreativnog tima očito smatraju da bi brzina bila manje važna od kvalitete konačne priče. Glumica je tijekom ljeta 2026. objasnila da je prethodno razvijena verzija scenarija odbačena nakon velikog kreativnog proboja koji je otvorio potpuno novi smjer za priču, što pokazuje da Disney i autori nisu spremni snimiti bilo kakav nastavak samo zato da bi zadovoljili nostalgiju publike.
Upravo se u toj odluci možda nalazi najvažniji odgovor na pitanje zbog čega se Princezini dnevnici 3 toliko dugo razvijaju, jer originalni film više nije moguće jednostavno nastaviti tamo gdje je stao prije više od dvadeset godina. Anne Hathaway danas više nije mlada glumica koja je igrala nespretnu tinejdžericu Miju, nego jedna od najpoznatijih hollywoodskih glumica svoje generacije, dok je publika koja je 2001. gledala prvi film također odrasla i sada od nastavka očekuje nešto više od još jedne tinejdžerske bajke.
Prvi Princezini dnevnici stigli su u kina 2001. godine i vrlo brzo postali jedan od najprepoznatljivijih Disneyjevih filmova o odrastanju, jer je priča o Miji Thermopolis spojila humor, romantiku, obiteljsku dramu i bajkovitu ideju o običnoj djevojci koja saznaje da je zapravo princeza. U središtu priče bila je Anne Hathaway, dok je Julie Andrews kao kraljica Clarisse Renaldi stvorila lik koji je postao jednako važan za identitet franšize kao i sama Mia.
Drugi film, The Princess Diaries 2: Royal Engagement, stigao je 2004. godine i nastavio priču o Miji koja se više nije samo pokušavala snaći u potpuno novom kraljevskom životu, nego se počela pripremati za odgovornost koju nosi položaj buduće kraljice Genovije. Završetak drugog filma prirodno je ostavio prostor za još jednu priču, ali se tijekom sljedećih godina činilo da će taj nastavak ostati samo jedna od mnogih hollywoodskih ideja o kojima se dugo govori, a nikada ne dobiju konačno zeleno svjetlo.
Situacija se počela mijenjati 2022. godine kada je Disney ponovno pokrenuo razvoj trećeg filma, a scenarij je tada bio povjeren Aadriti Mukerji. U tom trenutku još nije bilo službeno potvrđeno da će se Anne Hathaway vratiti, pa je projekt i dalje izgledao kao mogućnost, a ne kao siguran nastavak originalne franšize.
Veliki preokret dogodio se u listopadu 2024. godine kada je objavljeno da će Adele Lim režirati The Princess Diaries 3, dok je Anne Hathaway potvrđena za povratak u ulogu Mije Thermopolis, a istodobno je bilo objavljeno da će Hathaway sudjelovati i kao producentica. Ta je odluka projektu dala potpuno novu težinu jer je prvi put nakon dugog razdoblja neizvjesnosti bilo jasno da se glavna zvijezda originalne franšize doista vraća u Genoviju.
Adele Lim posebno je zanimljiv izbor za ovu franšizu jer iza sebe ima iskustvo rada na projektima koji kombiniraju humor, obiteljske odnose, romantiku i snažne ženske likove, a kao redateljica je poznata po filmu Joy Ride i kao jedna od scenaristica filma Crazy Rich Asians. Njezin angažman zato sugerira da Disney ne pokušava jednostavno kopirati atmosferu prvih filmova, nego želi napraviti nastavak koji ima vlastiti identitet i koji istodobno može zadržati ono što je publika zavoljela kod originala.
Anne Hathaway je tijekom 2026. više puta naglašavala da se na filmu radi, ali je istodobno bila oprezna kada je riječ o konkretnim detaljima, što je razumljivo s obzirom na to da scenarij još prolazi kroz razvoj. U srpnju je otkrila da je prethodna verzija priče morala biti odbačena i da je novi smjer pronađen tek nakon kreativnog proboja, dok je pitanje konkretnog datuma snimanja ostalo otvoreno.
Takva situacija govori mnogo o tome koliko Disney ozbiljno shvaća nasljeđe franšize, jer bi bilo vrlo jednostavno okupiti nekoliko poznatih glumaca, ponovno izgovoriti nekoliko prepoznatljivih rečenica iz prvih filmova i pokušati prodati nastavak kao čistu nostalgiju, ali bi takav pristup mogao biti upravo ono što bi dugogodišnje obožavatelje najviše razočaralo. Princezini dnevnici danas imaju publiku koja ne želi samo ponovno vidjeti Miju u kraljevskoj haljini, nego želi saznati kakva je žena postala nakon svih godina koje su prošle od njezina posljednjeg pojavljivanja.
U tome se nalazi i najveća kreativna mogućnost trećeg filma, jer Mia više nije djevojka koja tek treba naučiti kako biti princeza, nego odrasla žena čiji se život mora promatrati iz potpuno drugačije perspektive. Ako je prvi film govorio o pronalasku vlastitog identiteta, a drugi o prihvaćanju odgovornosti, treći bi mogao govoriti o tome kako izgleda život žene koja je već postala kraljica i sada mora odlučiti kakva će vladarica biti.
Upravo zbog toga povratak Anne Hathaway ima daleko veći značaj od običnog ponovnog pojavljivanja popularne glumice u staroj ulozi, jer njezino sudjelovanje omogućuje filmu da Miju predstavi kao lik koji je sazrio zajedno s publikom. Odrasla Mia može imati sasvim drugačije probleme od tinejdžerice iz prvog filma, a njezine odluke više ne moraju biti vezane uz školu, prve ljubavi i nesigurnost, nego uz obitelj, odgovornost, nasljeđe, političke pritiske i pitanje kako sačuvati vlastiti identitet kada cijeli jedan narod očekuje da budete savršena kraljica.
Posebno važnu ulogu u razvoju projekta ima i Meg Cabot, autorica književnog serijala na kojem je filmska franšiza izgrađena, jer je pročitala jednu od novijih verzija scenarija i izrazila vrlo snažno zadovoljstvo onime što je pročitala. Cabot je prema novijim izvještajima upravo tu verziju doživjela kao posebno dobru, što je dodatno pojačalo nadu da je kreativni tim konačno pronašao priču koja može funkcionirati kao nastavak, a ne samo kao nostalgični dodatak originalu.
Ipak, najveća promjena u odnosu na prethodna dva filma bit će odsutnost Julie Andrews, koja je potvrdila da se neće vratiti kao kraljica Clarisse Renaldi. Andrews je objasnila da je njezino vrijeme za igranje takvih filmskih uloga prošlo i da se povukla od igranih uloga pred kamerama, iako nastavlja raditi glasovne projekte.
Odluka Julie Andrews posebno je emotivna za obožavatelje jer je odnos između Clarisse i Mije bio jedan od temelja cijele franšize. Clarisse nije bila samo kraljica koja je Miju učila pravilima kraljevskog života, nego je predstavljala i obiteljsku vezu koja je Miji pomogla da razumije vlastito nasljeđe i vlastitu vrijednost. Bez Andrews treći film jednostavno ne može biti identičan prethodnim nastavcima, ali upravo ta činjenica može otvoriti prostor da se priča konačno usredotoči na Miju kao odraslu osobu.
Posebno je važno što Andrews nije napustila projekt zato što ne vjeruje u njegovu kvalitetu, nego zato što smatra da je njezino vrijeme za povratak pred kameru prošlo. Prema njezinim riječima, bilo joj je teško odbiti mogućnost ponovnog pojavljivanja, ali vjeruje da priča može funkcionirati i bez njezina lika.
Još jedna velika nepoznanica odnosi se na Chrisa Pinea, koji je u drugom filmu glumio Nicholasa Devereauxa i s Mijom ostvario romantičnu priču koja je završila njihovim zbližavanjem. Pine je ranije pokazao interes za mogućnost povratka, ali Disney zasad nije službeno potvrdio njegov angažman u trećem filmu, pa sve tvrdnje o njegovu sigurnom povratku treba promatrati kao nepotvrđene.
Isto vrijedi za ostale glumce iz originalne postave, jer zasad nije objavljena kompletna službena glumačka postava. Anne Hathaway ostaje jedina ključna zvijezda čiji je povratak jasno potvrđen, dok se oko drugih likova i dalje mogu pojavljivati različite informacije, želje obožavatelja i glasine koje ne treba pretvarati u službene činjenice.
Jedna od najzanimljivijih stvari koje će treći film morati riješiti jest pitanje kako će Genovija izgledati bez Clarisse i bez Garryja Marshalla, čovjeka koji je režirao prva dva filma i koji je umro 2016. godine. Njegova smrt godinama je bila jedan od razloga zbog kojih se povratak franšize činio gotovo nemogućim, jer su Princezini dnevnici imali vrlo specifičan ton koji je velikim dijelom bio povezan upravo s njegovim redateljskim pristupom.
Adele Lim sada mora preuzeti tu odgovornost, ali istodobno ne mora pokušavati postati novi Garry Marshall. Najzanimljiviji put za treći film vjerojatno će biti stvaranje vlastitog tona koji poštuje ono što je postojalo prije, ali priznaje da su i likovi i publika odrasli.
Upravo zato D23 potvrda ima veću težinu nego što se na prvi pogled može činiti. Anne Hathaway nije došla pred Disneyjevu publiku kako bi samo podsjetila na jedan stari film, nego je izravno potvrdila da projekt postoji i da kreativni tim još uvijek ulaže ozbiljan trud u njegov razvoj. Istodobno je iz njezinih riječi jasno da Disney nije spreman objaviti datum premijere samo zato da bi smirio publiku, što znači da scenarij i produkcijski raspored još nisu dovoljno zaključani za takvu najavu.
Zbog toga se trenutno ne može odgovorno tvrditi da Princezini dnevnici 3 dolaze u kina 2026. godine, niti postoji službena potvrda da je snimanje već počelo. Aktualne informacije pokazuju da film i dalje nema objavljen datum premijere ni službeni raspored snimanja, dok je projekt još uvijek u fazi razvoja.
Ipak, nakon godina neizvjesnosti postoji jedna stvar oko koje više nema mnogo prostora za sumnju, a to je činjenica da Disney nije odustao od Mije Thermopolis.
Anne Hathaway vraća se liku koji joj je obilježio karijeru, Adele Lim priprema novu filmsku verziju Genovije, scenarij je prošao kroz ozbiljnu kreativnu promjenu, Meg Cabot podržala je aktualni smjer priče, a Disney sada javno priznaje da se na projektu aktivno radi.
Najveće pitanje zato više nije hoće li Princezini dnevnici 3 ikada nastati, nego kakav će film na kraju biti.
Mia Thermopolis više nije djevojka koja se spotiče u hodnicima škole i pokušava shvatiti kako funkcionira kraljevski protokol, nego žena koja je imala više od dvadeset godina da odraste, donese vlastite odluke i nauči što znači živjeti s nasljeđem koje nikada nije tražila. Ako Disney i Anne Hathaway uspiju upravo tu činjenicu pretvoriti u srce priče, treći Princezini dnevnici mogli bi biti mnogo više od običnog nastavka popularnog filma iz prošlosti.
Screenshot
Mogli bi postati priča o generaciji koja je zajedno s Mijom odrasla i koja se sada vraća u Genoviju kako bi vidjela što se dogodilo nakon završetka bajke.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Postoje filmski i televizijski svjetovi koji s vremenom postanu dio pop kulture, a postoje i oni koji prerastu u nešto mnogo veće, gotovo osobno, pa se njihovim junacima vraćamo desetljećima kasnije s istim osjećajem uzbuđenja koji smo imali kada smo prvi put otvorili knjigu ili sjeli pred televizor. Upravo se takva atmosfera jučer ponovno osjetila u Londonu, gdje je 1. rujna, na dan koji je za obožavatelje Harryja Pottera odavno postao svojevrsni neslužbeni praznik, održan veliki Back to Hogwarts događaj kojim je HBO Max otvorio vrata potpuno novoj eri čarobnjačkog svijeta.
Odjeća koju nosimo kod kuće dugo je pripadala dijelu garderobe koji se nije previše pokazivao drugima, ali se ta granica posljednjih godina gotovo potpuno promijenila. Udobne hlače, mekane košulje, ogrtači, pleteni komadi i odjeća inspirirana pidžamama izašli su iz privatnog prostora i postali dio svakodnevnih kombinacija za grad, putovanja, posao i večernje izlaske. Lisca se tom promjenom bavi kroz novu loungewear kolekciju za sezonu jesen i zima 2026., u kojoj pokušava spojiti ono po čemu je desetljećima poznata s odjećom koja se može nositi tijekom cijelog dana. Službena stranica brenda novu kolekciju predstavlja upravo kroz ideju prelaska „od kuće do grada”, a među glavnim elementima pojavljuju se opušteni krojevi, cvjetni i leopard uzorci te viskozni žakard.
Adriana je jednostavnu haljinu kombinirala s balerinkama modne kuće Liviana Conti sa zebrastim uzorkom. Životinjski uzorak tako je unio dozu razigranosti u inače vrlo nenametljivu kombinaciju.
Dok dio korisnika društvenih mreža smatra da je komičar izgovorio ono što mnogi misle, drugi su se zapitali ima li upravo Davidson pravo prozivati druge zbog načina na koji zarađuju.