Lana Barić upravo je završila svoj prvi dugometražni film. „Eva nakon pada“ priča je koju ćemo htjeti pogledati
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Radnja filma usmjerena je na Žanu, ženu koja nakon velikog potresa odlučuje iskoristiti nastale okolnosti kako bi prekinula s dotadašnjim životom. Lažiranjem vlastitog identiteta pokušava otvoriti prostor za novi početak, no njezina odluka istodobno postaje polazište za suočavanje s pitanjima koja nadilaze samu promjenu identiteta. U priči se tako osobni lom isprepliće s posljedicama katastrofe, dok se potraga za novim životom postupno pretvara u složen odnos prema vlastitoj prošlosti i identitetu koji se ne može jednostavno ostaviti iza sebe.
Već sam naslov „Eva nakon pada“ upućuje na simboličku dimenziju filma. Inspiriran je istoimenom skulpturom francuskog kipara Augustea Rodina, čime se motiv pada ne odnosi samo na fizičku ili izvanjsku katastrofu, nego i na osobni trenutak prijeloma nakon kojega se život mora ponovno uspostaviti. U tom se smislu naslov može promatrati kao svojevrsna metafora glavne junakinje, ali i kao širi komentar o čovjekovoj potrebi da nakon gubitka pronađe novi oblik postojanja.
Lana Barić u filmu objedinjuje nekoliko ključnih autorskih i izvedbenih funkcija. Osim što potpisuje scenarij i režiju, tumači i glavnu ulogu Žane, čime se njezin dugogodišnji glumački rad izravno povezuje s autorskim pogledom na priču. U filmu sudjeluju i Ermin Bravo, Klara Fiolić, Marija Škaričić, Matija Čigir, Snježana Sinovčić-Šiškov, Antonio Nuić, Ivana Roščić i drugi glumci, okupljeni oko priče čiji se emocionalni i dramski slojevi razvijaju iz posljedica velikog životnog preokreta.
Filmsku vizuru projekta oblikovao je direktor fotografije Tin Ostrošić, dok montažu potpisuje Tomislav Pavlic. Scenografiju je osmislila Tajana Čanić Stanković, kostimografiju Katarina Bilan, a za masku je zadužena Snježana Gorup. Producenti filma su Lana Matić i Boris T. Matić, dok su koproducenti Jelena Mitrović, Srdan Golubović, Lana Barić i Irena Marković. Autorska i produkcijska ekipa time okuplja iskusne filmske profesionalce iz Hrvatske i regije, što projektu daje i izraženu regionalnu koprodukcijsku dimenziju.
Za Lanu Barić „Eva nakon pada“ predstavlja novu etapu u karijeri koja je dosad bila snažno obilježena glumačkim radom, ali i sve izraženijim autorskim interesom za filmsku priču. Rođena u Splitu, Barić je glumu diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a danas je prvakinja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Tijekom karijere ostvarila je niz zapaženih kazališnih, filmskih i televizijskih uloga za koje je višestruko nagrađivana, potvrđujući status jedne od istaknutijih glumica svoje generacije.
Njezin autorski ulazak u filmsko pisanje posebno je obilježio scenarij za film „Tereza37“, za koji je osvojila Zlatnu arenu za najbolji scenarij na Pulskom filmskom festivalu. Film je na festivalu ukupno osvojio šest Zlatnih arena, uključujući i nagradu za najbolji film, a bio je i hrvatski kandidat za nagradu Oscar. Barić je potom nastavila razvijati redateljski rukopis kroz kratkometražne igrane filmove „Snjeguljica“ iz 2022. godine i „Sola“ iz 2024. godine, koje je također potpisala kao scenaristica. „Eva nakon pada“ stoga predstavlja prirodan nastavak njezina dosadašnjeg autorskog razvoja, ali i važan korak prema dugometražnom filmu.
Projekt je prije ulaska u produkciju razvijan kroz nekoliko međunarodno relevantnih programa posvećenih razvoju scenarija i filmskih projekata. Među njima su Split Script, TorinoFilmLab i EAVE, programi koji okupljaju autore i filmske profesionalce te pružaju prostor za razvoj scenarija, produkcijskih modela i međunarodnih suradnji. Takav razvojni put dodatno pozicionira „Evu nakon pada“ u kontekst suvremene europske kinematografije, u kojoj se autorski film sve češće razvija kroz međunarodne radionice i koprodukcijske platforme.
Film nastaje uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Filmskog centra Srbije, kao i uz potporu Potprograma MEDIA Programa Kreativne Europe za razvoj projekta. Uključivanje nacionalnih i europskih mehanizama potpore potvrđuje širi produkcijski potencijal projekta, dok suradnja hrvatskih i srpskih producenata dodatno naglašava regionalnu komponentu filma.
Završetak snimanja označava važnu fazu u nastanku „Eve nakon pada“, ali i početak nove etape u kojoj će završni oblik filma biti definiran kroz montažu i postprodukciju. Nakon 24 dana rada pred kamerama, priča o Žani sada ulazi u proces oblikovanja konačnog filmskog ritma i vizualnog identiteta. Za Barić je to ujedno trenutak u kojem se dosadašnje iskustvo glumice i scenaristice prvi put u cijelosti susreće s odgovornošću redateljice dugometražnog filma.
„Eva nakon pada“ tako se već svojim produkcijskim i autorskim okvirom izdvaja kao projekt koji povezuje osobnu dramu s univerzalnijim pitanjima identiteta, gubitka i mogućnosti novog početka. Priča o ženi koja nakon katastrofalnog događaja pokušava postati netko drugi otvara prostor za propitivanje granice između bijega od prošlosti i stvarne mogućnosti da se život započne iznova. Upravo će način na koji film oblikuje taj unutarnji i vanjski prijelom biti jedno od njegovih ključnih autorskih uporišta.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
Brat pokojne princeze Diane, Charles Spencer, iznio je prilično oštro mišljenje o filmu „Spencer” iz 2021. godine, u kojem je američka glumica Kristen Stewart utjelovila njegovu sestru. Iako film smatra lošim, njezinu je glumu ocijenio izvanrednom te priznao da ga je iznenadilo koliko je uvjerljivo uspjela dočarati Dianinu osobnost, način ponašanja i emocionalno stanje.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
Poznati zagrebački umjetnik i florist ovih dana uživa u posljednjim raskošnim cvjetovima svojeg istarskog vrta, a istodobno predstavlja i novu, vrlo osobnu knjigu posvećenu Božiću. Na 300 stranica ispričao je priče o djetinjstvu, obitelji, prijateljima, kućnim ljubimcima i malim ritualima koji su obilježili njegove blagdane.
Hrvatski glazbenik i kantautor Teo Grčić predstavio je novi singl „Ljubavi”, za koji potpisuje glazbu i tekst, a kojim obrađuje temu partnerskog odnosa kroz pitanje emocionalne zrelosti, međusobnog povjerenja i svjesne odluke o zajedničkoj budućnosti. Pjesma je objavljena u izdanju diskografske kuće Hit Records, uz prateći videospot, a nastala je u suradnji s glazbenim producentom Mihaelom Blumom i nekoliko iskusnih suradnika s hrvatske glazbene scene.