Bili smo na velikom Harry Potter spektaklu u Londonu: Zavirili smo u čarobni svijet HBO Maxa i otkrili što nas čeka u novoj seriji

Postoji nešto posebno u činjenici da se upravo 1. rujna govori o novom Harryju Potteru. U književnom svijetu to je dan kada Harry, Ron, Hermione i generacije učenika kreću prema Hogwarts Expressu, a u stvarnom svijetu taj je datum tijekom godina prerastao u globalnu proslavu cijele franšize. Ove godine, međutim, Back to Hogwarts dobiva potpuno novu dimenziju jer HBO Max više ne predstavlja samo nostalgiju za filmovima koji su obilježili početak 21. stoljeća, nego publici otvara vrata u novu televizijsku interpretaciju priče. Središnji londonski događaj održan je danas u Old Billingsgateu pod službenim nazivom BACK TO HOGWARTS: The HBO Max Platform 9¾ Fan Experience, kao jednodnevno iskustvo inspirirano nadolazećom serijom.

Ovogodišnji odabir lokacije posebno je zanimljiv. Posljednjih godina London je 1. rujna bio sinonim za okupljanje obožavatelja na kolodvoru King’s Cross, gdje je stvarni peron 9¾ postao jedno od najpoznatijih mjesta cijelog Harry Potter turizma. Ove godine središnji službeni događaj nije održan na King’s Crossu, nego u Old Billingsgateu, velikom prostoru uz Temzu, nedaleko od Tower Bridgea. Time je HBO Max dobio prostor da od običnog okupljanja napravi cjelovito iskustvo posvećeno novoj seriji.

Događaj je zamišljen kao fizički ulazak u novu verziju Hogwartsa. Posjetitelji su mogli sudjelovati u interaktivnim sadržajima, vidjeti različite elemente produkcije, fotografirati se u posebno uređenim prostorima, primiti ekskluzivne poklone i dobiti prvi pogled na ono što HBO priprema za televizijski ekran. Sam koncept Platforme 9¾ ovdje ima vrlo jasnu simboliku. HBO Max zapravo koristi najpoznatiji prijelaz između stvarnog i čarobnjačkog svijeta kako bi publici poručio da se i sama franšiza nalazi na novom prijelazu, između filmske prošlosti i televizijske budućnosti.

Danas je u Londonu posebno važna činjenica da je novi Harry Potter predstavljen upravo kroz predmete i vizualne detalje koji pokazuju da će nova serija imati vlastiti identitet. Među predmetima koji su privukli pozornost nalazi se i Harryjev novi čarobnjački štapić, dok su obožavateljima predstavljeni i novi elementi izgleda Hogwartsa. Takvi detalji na prvi pogled mogu djelovati kao sitnice, ali u slučaju Harryja Pottera oni imaju ogromnu simboličku težinu jer su kostimi, scenografija, grbovi, rekviziti i arhitektura tijekom prethodnih filmova postali dio kolektivnog vizualnog pamćenja milijuna gledatelja.

Posebnu pažnju privlači i novi vizualni identitet Hogwartsovih domova. Nova serija ne pokušava jednostavno ponovno koristiti dizajn iz osam filmova, nego gradi vlastitu estetiku. To je važno jer će publika gotovo svaku novu verziju Hogwartsa automatski uspoređivati s onom koju je upoznala u filmovima. HBO zato mora učiniti nešto vrlo teško: zadržati osjećaj poznatog svijeta, ali istodobno stvoriti dovoljno novih detalja da serija ne izgleda kao obična televizijska prerada već viđenog materijala.

Godina 2026. za Harryja Pottera nije obična obljetnička godina. Prošlo je 25 godina od izlaska prvog filma, Harry Potter and the Philosopher’s Stone, koji je u kinima prvi put pokazao kako izgleda svijet koji su čitatelji dotad poznavali samo iz knjiga. Povratak prvog filma u kina zato nije samo pokušaj iskorištavanja nostalgije, nego vrlo pažljivo tempiran trenutak u kojem se završetak jedne ere spaja s početkom druge. Film se tijekom ovogodišnje sezone Back to Hogwarts ponovno prikazuje na velikom platnu, dok se publika istodobno priprema za novu, televizijsku adaptaciju iste priče.

Upravo je u tome najveća zanimljivost ovogodišnjeg Back to Hogwartsa. Harry Potter se istodobno vraća u prošlost i kreće prema budućnosti. Originalni film ponovno okuplja publiku koja se želi prisjetiti prvog susreta s Hogwartsom, dok HBO Max predstavlja novu generaciju glumaca koja će tu istu priču ponovno ispričati. Umjesto da pokušava izbrisati filmsko nasljeđe, nova serija očito želi živjeti uz njega, ali ga istodobno interpretirati na vlastiti način.

Dodatnu širinu ovogodišnjoj proslavi daje činjenica da je prvi roman ponovno u središtu globalne kampanje. Od 1. rujna svima su dostupne posebne audio verzije knjige Harry Potter and the Philosopher’s Stone koje čitaju Stephen Fry i Jim Dale, a inicijativa je proširena i na donaciju više od 200.000 tiskanih knjiga i cjelovitih audioknjiga školama, knjižnicama i bolnicama u nizu zemalja. Među njima su Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Njemačka, Brazil, Nizozemska, Norveška, Bugarska, Finska, Kina i Japan.

Time se ovogodišnji Back to Hogwarts širi daleko izvan televizijske promocije. Harry Potter ponovno je predstavljen kao književna priča, filmski fenomen, scenska predstava, videoigra, kolekcionarski svijet i globalni događaj za obožavatelje. HBO Max u toj velikoj strukturi ima posebno mjesto jer je upravo nova serija najveći novi ekranizacijski projekt povezan s izvornim romanima nakon završetka filmske sage.

Najvažnije je razumjeti što HBO zapravo radi. Nova serija nije nastavak filmova i nije nova avantura Harryja Pottera nakon događaja iz knjiga. Riječ je o potpuno novoj televizijskoj adaptaciji originalnih romana J. K. Rowling. To znači da će gledatelji ponovno gledati Harryja kao dječaka koji živi kod obitelji Dursley, ponovno će upoznati Hagrida, ponovno će vidjeti njegov prvi dolazak u čarobnjački svijet, ponovno će proći kroz ceremoniju razvrstavanja u domove i ponovno će pratiti početak prijateljstva Harryja, Rona i Hermione.

Razlika je u tome što HBO ima mnogo više vremena za pripovijedanje. Originalnih osam filmova moralo je sedam romana prilagoditi ograničenom trajanju igranih filmova, zbog čega su brojni dijelovi knjiga bili skraćeni, promijenjeni ili izostavljeni. Televizijska serija omogućuje autorima da pojedinim likovima i pričama daju mnogo više prostora. Upravo je ta mogućnost jedan od glavnih razloga zbog kojih nova adaptacija uopće postoji.

HBO je projekt zamislio kao dugoročnu televizijsku adaptaciju koja bi trebala obuhvatiti svih sedam knjiga. Prva sezona nosi naslov Harry Potter and the Philosopher’s Stone i sastoji se od osam epizoda, a premijera je sada najavljena za Božić 2026. godine.

To znači da će prvi roman, koji je u filmu iz 2001. morao biti ispričan u nešto više od dva i pol sata, ovaj put dobiti osam televizijskih epizoda. Ta razlika može biti ogromna. HBO može dulje zadržati gledatelja u Privet Driveu, detaljnije prikazati Harryjev život prije dolaska u Hogwarts, razviti odnose između učenika i profesora, proširiti priče sporednih likova i omogućiti da pojedini događaji iz knjige dobiju prostor koji u filmu nisu mogli imati.

Najveće pitanje od samog početka bilo je tko će preuzeti tri uloge koje su tijekom desetljeća postale sinonim za Daniela Radcliffea, Emmu Watson i Ruperta Grinta.

HBO je za novu generaciju izabrao Dominica McLaughlina kao Harryja Pottera, Arabellu Stanton kao Hermione Granger i Alastaira Stouta kao Rona Weasleyja. Njihov izbor bio je rezultat dugog procesa audicija, a njihovo pojavljivanje predstavlja jedan od najvećih rizika i istodobno jednu od najvećih prilika cijelog projekta.

Oni neće pokušavati glumiti Radcliffea, Watson i Grinta. Njihov će zadatak biti vratiti se samim književnim likovima i pronaći vlastitu interpretaciju Harryja, Hermione i Rona. To je vjerojatno i jedini mogući put za seriju koja želi trajati godinama. Kada bi novi glumci pokušavali oponašati stare izvedbe, serija bi gotovo neizbježno djelovala kao imitacija. HBO zato mora stvoriti novu emocionalnu vezu između gledatelja i likova.

Posebna težina pritom leži u činjenici da će nova trojka, za razliku od svojih prethodnika, odrastati pred publikom kroz televizijski format. Ako serija nastavi kroz više sezona, gledatelji će godinama pratiti njihovo sazrijevanje, upravo kao što je publika tijekom originalne filmske franšize pratila odrastanje Radcliffea, Watson i Grinta.

Ni odrasla glumačka postava nije ništa manje ambiciozna. Johna Lithgowa gledat ćemo kao Albusa Dumbledorea, Janet McTeer kao Minervu McGonagall, Paapu Essiedua kao Severusa Snapea, a Nicka Frosta kao Rubeusa Hagrida.

U novoj seriji pojavljuju se i brojna druga poznata imena koja će popuniti profesorski stol i svijet izvan Hogwartsa. HBO tako ponovno gradi čitavu glumačku strukturu oko mladih protagonista, umjesto da se oslanja samo na tri glavna lika.

Posebno je zanimljiv povratak Warwicka Davisa. Glumac se vraća kao profesor Filius Flitwick, što je uloga koju je već igrao u originalnoj filmskoj franšizi. Njegov povratak predstavlja izravnu poveznicu između dvije generacije Hogwartsa i jedan od rijetkih slučajeva u kojima će gledatelji vidjeti glumca iz originalnih filmova u istoj ulozi i u novoj televizijskoj verziji.

Nova serija također otvara prostor likovima koji su u prethodnim ekranizacijama bili vrlo malo ili potpuno neiskorišteni. Među njima je profesor Cuthbert Binns, duh i profesor Povijesti magije, koji sada dobiva priliku postati pravi televizijski lik. Tu su i profesorica Pomona Sprout, medicinska sestra Poppy Pomfrey te goblin Griphook, čime se svijet knjiga može prenijeti na ekran znatno detaljnije nego prije.

Kreativno vodstvo serije povjereno je Francesci Gardiner, koja je scenaristica, showrunnerica i izvršna producentica projekta. Mark Mylod režira više epizoda i također je izvršni producent.

Seriju produciraju HBO, Brontë Film and TV i Warner Bros. Television, dok među izvršnim producentima nalazimo J. K. Rowling, Neila Blaira, Ruth Kenley-Letts i Davida Heymana. Heyman je posebno zanimljiv jer je bio jedan od ključnih producenata originalne filmske serije, pa njegova prisutnost predstavlja važnu produkcijsku poveznicu između starog i novog Harryja Pottera.

Sama činjenica da J. K. Rowling sudjeluje kao izvršna producentica također je važna za razumijevanje projekta. HBO ovim projektom ne pokušava izmisliti novi čarobnjački svijet, nego ponovno ekranizirati izvorne knjige, a Rowling ostaje dio produkcijskog procesa.

Jedan od najtežih zadataka nove serije bit će stvoriti novi zvuk. Glazba Johna Williamsa iz prvog filma toliko je duboko povezana s Harryjem Potterom da će svaka nova glazbena tema automatski biti uspoređivana s njom.

Za novu seriju glazbu potpisuje Hans Zimmer sa svojim timom Bleeding Fingers. Time HBO jasno pokazuje da želi vlastiti glazbeni identitet, baš kao što želi vlastitu scenografiju, kostime, rekvizite i vizualni jezik.

To je možda i najvažnija razlika između remakea i nove adaptacije. HBO ne može pobjeći od usporedbe s filmovima, ali može pokušati napraviti nešto što će izgledati kao Harry Potter kakvog čitatelji pamte iz knjiga, a ne samo kao televizijska kopija filmskih setova.

Interes publike za seriju pokazao se nevjerojatnim još prije nego što je emitirana ijedna epizoda. Prvi službeni trailer, objavljen u ožujku, prema Warner Bros. Discoveryju ostvario je više od 277 milijuna organskih pregleda u prvih 48 sati. Time je postao najgledaniji trailer u povijesti HBO-a i HBO Maxa.

Takav rezultat istodobno je velika prednost i ogroman pritisak. Harry Potter više nije nepoznata franšiza koju treba predstaviti publici. Problem je upravo suprotan. Publika već zna priču, zna likove, zna Hogwarts, zna kako izgledaju određene scene i zna kako bi prema vlastitom sjećanju trebao izgledati čarobnjački štapić, Velika dvorana ili Hogwarts Express.

Nova serija zato neće biti ocjenjivana samo prema tome je li dobra. Bit će uspoređivana s uspomenama milijuna ljudi.

Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Harry Potter je prevelika priča da bi se uvijek morao prilagođavati pravilima filmskog formata.

U knjigama postoji ogroman broj detalja koji nisu mogli stati u filmove. Postoje unutarnji monolozi, sporedne priče, odnosi među učenicima, povijest pojedinih likova, detalji školskog života i brojni događaji koji su morali biti izbačeni kako bi filmovi ostali dovoljno dinamični.

Serija omogućuje potpuno drugačiji ritam. Hogwarts može postati stvarno mjesto u kojem učenici provode mjesece, a ne samo niz scenografija kroz koje protagonisti prolaze od jedne ključne radnje do druge.

Ako HBO uspije iskoristiti tu prednost, nova serija mogla bi publici dati nešto što originalni filmovi nisu mogli dati u istom opsegu: osjećaj da zaista živimo zajedno s Harryjem u Hogwartsu.

Zbog svega toga današnji londonski događaj ima mnogo veće značenje od običnog promotivnog događanja.

Back to Hogwarts 2026. događa se u trenutku kada se cijela franšiza nalazi između prošlosti i budućnosti. Prvi film slavi 25. obljetnicu i vraća se u kina. Originalna priča ponovno se čita i sluša. Obožavatelji se ponovno okupljaju oko Platforme 9¾. Harry Potter and the Cursed Child ove godine obilježava deset godina londonske scenske produkcije, dok se istodobno priprema nova generacija glumaca koja će godinama živjeti u svijetu Hogwartsa.

HBO Max zato današnji događaj nije mogao smjestiti u bolji trenutak. Platforma 9¾ nije samo mjesto s kojega Harry odlazi u školu. Ona je simbol prijelaza.

A Harry Potter upravo ponovno prelazi na drugu stranu.

Ovaj put ne iz londonskog kolodvora u Hogwarts, nego iz filmske ere u televizijsku.

I dok je prije 25 godina publika prvi put sjedila u kinu i čekala da se na velikom platnu pojavi dvorac Hogwarts, današnja publika već zna što je čeka. Zna kako izgleda Harry Potter. Zna priču. Zna završetak.

Ali upravo je u tome najveći izazov HBO-a.

Morat će nas uvjeriti da priču koju već poznajemo možemo ponovno gledati kao da je prvi put čujemo.

Ako u tome uspije, današnji Back to Hogwarts neće ostati zapamćen samo kao još jedna proslava Harryja Pottera. Ostat će zapamćen kao trenutak u kojem je Hogwarts ponovno otvorio vrata jednoj potpuno novoj generaciji.

A prvi vlak prema toj novoj eri, barem simbolično, krenuo je danas iz Londona.

Prema Hogwartsu.

Ponovno.