Joan Collins kaže da voli biti u braku i da se udavala pet puta – ali Percy Gibson je najbolji.
U intervjuu za BBC Two s Louisom Therouxom, Joan kaže da je Percy potvrdio njezinu vjeru u ljubav.
Objašnjava: “Vjerujem u brak – zato sam to i učinila pet puta. Napokon imam divan brak. Percy je tridesetak godina mlađi od mene, ali čak ni ne osjećam svoje godine. Ne govorim o tome, čak ni ne razmišljam o tome.”
Nastavlja: “Imam neke prijatelje moje dobi i ne smatram ih zanimljivima – svi su ostarjeli osim mene.”
Govoreći o svojoj karijeri, rekla je: “Mislim da me mnogi ljudi još uvijek identificiraju s Alexis. Ne tvrdim da nisam cijenjena, mislim da sam postala još više, ali postoji neko nezadovoljstvo kao ‘Da, sjajna je na mnogo načina, ali ne može glumiti, može samo igrati te uloge’.”
“Rane recenzije svega govorile su samo o tome kako izgledam, ili načinu na koji ljuljam bokovima, ili mojim zavodljivim očima. Uvijek su bile polovične i podmukle.” Rekla je: “Ja sam bila kao redovnica, za razliku od ostalih glumica i njihovih odnosa s njihovim supruzima.”
“Da, imala sam mnogo momaka u dramskoj školi Rada – to su normalne stvari koje radite. Isprobavate različite vrste muškaraca.” Dodala je: “Ljudi uvijek razgovaraju sa ženama o ambiciji kao da je ambicija prljava riječ. Nikada nisam vidjela muškarca optuženog za ambiciju. Željela sam biti uspješna, da. Željela sam zarađivati, da, i željela sam zarađivati u svijetu koji volim.”
Rekla je: “Sjećam se Sue Mengers, velike hollywoodske agentice, prije mnogo godina, kad su mi djeca imala četiri i šest godina. Rekla sam, ‘Stvarno bih željela ponovno ući u posao’. A ona je rekla, ‘Draga, skini šminku, ne sređuj kosu i nosi neku običnu odjeću, da te shvate ozbiljno’. Rekla sam, ‘Je li to stvarno što moram napraviti?’ Odrasla sam s majkom i deset tetaka koje su bile nevjerojatno glamurozne.
“Uvijek su imale sređenu kosu i uvijek su nosile šminku i lijepu odjeću, čak i ako su išle u supermarket. Zašto bih sve to morala odbaciti da bi neki blesavi redatelj mislio da mogu glumiti? Odlučila sam biti vjerna sebi.”
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
Reality zvijezda u novoj epizodi The Kardashians otvoreno progovorila o apstinenciji, ljubavnim brodolomima i tome zašto joj danas solo život savršeno odgovara.
Pjevačica je pokazala originalne i uređene kadrove iz spota 'Dio mene' te iskreno progovorila o odluci da u javnosti još neko vrijeme sakrije trudnoću.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.