Američke sapunice mogu trajati koliko god je to potrebno, a to znaju svi koji su ih ikada pratili. Dok turske, meksičke ili hrvatske sapunice svoju radnju obično završe unutar jedne ili dviju sezona, u Americi nije čudo da ista serija s istim likovima traje deset, dvadeset, pa i četrdeset godina. U slučaju glumaca, oni obično ipak ne ostaju sa svojim likovima tijekom cijeloga perioda serije, nego ih s vremenom netko zamijeni u ulozi. Ali to nije slučaj s ovim glumcima.
Ovo su najdugovječniji glumci u sapunicama, ljudi koji su iste uloge igrali više od četrdeset godina.
Najdugovječniji glumci u ovoj seriji izdržali su cijelo njezino trajanje
Kraljica ekrana Susan Lucci glumila je Ericu Kane u legendarnoj sapunici All My Children (Sva moja djeca) tijekom cjelokupnoga trajanja serije, od 1970. do 2011.
“Bilo je to fantastično putovanje“, rekla je zvijezda u izjavi nakon završetka kultne serije. “Voljela sam glumiti Ericu Kane i raditi s [kreatoricom serije] Agnes Nixon i svim nevjerojatnim ljudima koji su uključeni u All My Children.”
Susan Lucci 41 godinu glumila je isti lik, a svake godine izgledala je sve bolje i bolje.FOTO: PROFIMEDIA / Getty
Nastavite čitati nakon oglasa
Tijekom tog vremena, Erica se udala 10 puta, optužena je za ubojstvo i prisiljena na bijeg, služila je kaznu u zatvoru, lice joj je unakaženo u prometnoj nesreći, pobijedila je ovisnost o lijekovima i alkoholu nakon ozljede leđa i upoznala kćer za koju nije ni znala da postoji.
Što se glumice tiče, Susan Lucci bila je nominirana za Daytime Emmy (ekvivalent poznatijeg Primetime Emmyja za serije koje se puštaju po danu, umjesto navečer) nevjerojatan 21 put, da bi konačno osvojila nagradu za najbolju glavnu glumicu 1999. godine.
Odmah iza nje, Ray MacDonnell je bio drugi najdugovječniji izvorni član glumačke postave u seriji All My Children. Glumac je glumio dr. Joea Martina od prve epizode pa do umirovljenja 2009., kada je produkcija premještena iz New Yorka u Los Angeles. MacDonnell se vratio za nekoliko posljednjih epizoda serije 2011.
Nastavite čitati nakon oglasa
U ovoj seriji najdugovječniji glumci bili su u braku i na ekranu i u stvarnosti
Sapunica Days of Our Lives još uvijek se prikazuje, a trenutačno je u nevjerojatnoj 59. sezoni od pokretanja 1965. Naravno, nitko od originalnih članova glumačke postave više ne glumi u njoj.
Frances Reid u seriji Days of Our Lives glumila je sve do 93. godine života.FOTO: Getty
Rekord od originalnih članova je postigla glumica Frances Reid – provela je u seriji 42 godine, od prve epizode pa sve do 2007. kada je zbog zdravlja napustila sapunicu u dobi od 93 godine. Umrla je tri godine kasnije.
Susan Seaforth Hayes dobila je ulogu Julie Olson Williams u Days of Our Lives 1968, i još uvijek je drži – to je već 56 godina igranja istoga lika! Samo dvije godine nakon Susan, u seriju je ušao glumac Bill Hayes u ulozi Douga Williamsa, a ubrzo su se stvarnost i fikcija isprepleli – Julie i Doug postali su bračni par na ekranu, a Bill i Susan u stvarnome svijetu. Par je proveo 50 godina zajedno sve do Billove smrti početkom ove godine u dobi od 98 godina.
Nastavite čitati nakon oglasa
Susan i Bill Hayes proveli su više od 50 godina kao supružnici i u stvarnosti i na malome ekranu!FOTO: PROFIMEDIA
Days of Our Lives poznata je upravo po dugovječnim glumcima u istim ulogama – Suzanne Rogers u njoj glumi od 1973, a Deidre Hall od 1976. To je stvarno dugo vremena na istome poslu.
Ova bolnička sapunica snimila je preko 15 tisuća epizoda
Trenutačno najdugovječnija serija na svijetu je sapunica General Hospital, koja je započela 1963. Koliko je to bilo davno možda najbolje ilustrira činjenica da je predsjednik SAD-a bio John F. Kennedy!
Nastavite čitati nakon oglasa
Genie Francis u seriji General Hospital glumi od 1977.FOTO: PROFIMEDIA
Najdugovječnija glumica u ovoj seriji je Genie Francis, koja ulogu Laure Spencer igra od 1977, doduše uz nekoliko pauza tijekom kojih je glumica bila u svađi s producentima. Također od 1977. s povremenim prekidima u seriji glumi i glumac Kin Shriner u ulozi Scotta Baldwina. Oba njihova lika, i Laura i Scott, prvi su se puta pojavili na ekranima još 60-ih kao djeca, a ovi su glumci uloge preuzeli iste godine i nikada ih nitko nije zamijenio.
Nakon što je na 73. Pulskom filmskom festivalu osvojio najvažnija priznanja i potvrdio se kao jedan od najupečatljivijih domaćih filmskih naslova godine, film Koke redatelja i scenarista Igora Jelinovića nastavlja svoj festivalski i kino put, a zagrebačka publika imat će ga priliku pogledati 24. srpnja na ljetnoj pozornici Kina Tuškanac, gdje će se održati svečana premijera uz dolazak dijela autorske i glumačke ekipe te dobitnika Zlatnih arena.
Kino više od stoljeća predstavlja mjesto bijega iz svakodnevice, prostor u kojem gledatelji na nekoliko sati ulaze u svjetove koji postoje samo na velikom platnu, no razvoj novih tehnologija posljednjih godina mijenja način na koji doživljavamo filmske priče i pomiče granice između publike i ekrana. Upravo takvu novu eru filmskog iskustva najavljuje CineStar koji donosi povijesni trenutak za ljubitelje sedme umjetnosti – film „Spider-Man: Novo doba” postaje prvi naslov ikada snimljen posebno za revolucionarni format SCREENX, omogućujući gledateljima da omiljenog junaka ne prate samo ispred sebe, nego i oko sebe, u prostoru koji se širi na čak 270 stupnjeva.
Objavljen je trailer za dugoočekivani povijesni spektakl Posljednji rimski bog, novi dugometražni igrani film redatelja Božidara Domagoja Burića, u produkciji HRT-a, koji u kina diljem Hrvatske stiže na jesen 2026. godine u distribuciji Duplicata (Blitz grupa).
Ljubitelji napetih kriminalističkih priča ovog će ljeta doći na svoje jer Drugi program Hrvatske televizije donosi dvije serije koje na potpuno različite načine spajaju misterij, snažne karaktere i priče koje gledatelja uvlače u svijet istraga, skrivenih motiva i neočekivanih obrata. Dok jedna vodi u mračne hodnike američkih kriminalističkih slučajeva i donosi portret detektiva koji se cijeli život bori s vlastitim demonima, druga spaja raskošni mediteranski ambijent, obiteljske tajne i istrage koje razotkrivaju ono što je godinama bilo skriveno iza naizgled savršenih kulisa.
Dok se 12. srpnja 2026. godine prisjećamo ostavštine svetaca poput svetog Paisija, na međunarodnoj se sceni odvija jedna posve drugačija, svjetovna "drama". Christopher Nolan, redatelj kojeg su mnogi smatrali čuvarom kinematografskog integriteta, našao se u središtu skandala epskih razmjera. Njegova najnovija adaptacija Homerove Odiseje postala je sinonim za holivudsku aroganciju, prvenstveno zbog odluke da se Grčka – kolijevka epa, mjesto snimanja i zemlja koja je u ovaj projekt "ulila" preko 6 milijuna eura poreznih obveznika – u potpunosti izbaci iz službene svjetske press turneje.
U trenutku kada filmska industrija sve češće poseže za nostalgijom kao sigurnim teritorijem emocija, povratak priče o sestrama Owens djeluje gotovo kao rijetko precizno pogođen spoj prošlosti i suvremenog filmskog senzibiliteta. „Magija 2” ne vraća se samo kao nastavak jednog voljenog naslova, nego kao reinterpretacija obiteljske mitologije, prokletstva koje se prenosi kroz generacije i magije koja nikada nije bila samo ukras fantastične priče, nego njezina emocionalna srž.
Nakon iznimno snažnog interesa publike i vrlo pozitivnih reakcija koje su pratile domaću kino-distribuciju, nagrađivani film „Lijepa večer, lijep dan“ redateljice Ivone Juka nastavlja svoj put kroz hrvatska kina te se u tjednima koji dolaze prikazuje u sve većem broju gradova, potvrđujući status jednog od najupečatljivijih domaćih filmskih naslova ove godine.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Beba na fotografiji nosi svijetloružičasti bodi i nježnu kapicu s diskretnim uzorkom, a prizor je u samo nekoliko sati privukao brojne čestitke i poruke podrške.
