Mir u životu često dolazi kroz ravnotežu između unutarnjeg zadovoljstva i harmonije s vanjskim svijetom. Pronaći istinski mir u životu često zahtijeva unutarnji balans i smirenost u svakodnevnim izazovima.
Kada je riječ o razvijanju unutarnjeg mira, glumica Kerry Washington (Scandal, Little Fires Everywhere) prihvatila je stavljanje svojih potreba na prvo mjesto. “Ako ne stavim svoje fizičko i emocionalno zdravlje na prvo mjesto, tada nisam stvarno korisna nijednom pokretu, nijednom umjetničkom djelu, nijednom kreativnom nastojanju”, rekla je u prošlosti.
“Moram biti svjesna – ne sebična i sebi posvećena, ali moram biti svjesna svojih potreba i voljna brinuti se o svojim potrebama.”
Pisanjem svojih memoara “Thicker Than Water” Kerry Washington je pokušala odgovoriti na sljedeća pitanja:
Tko sam ja?
Koja je moja najistinitija i najautentičnija priroda?
Kako pronaći dublji osjećaj povezanosti i pripadnosti?
Dio puta prema življenju mirnijeg života uključuje otpuštanje onoga što svijet smatra ispravnim za nas. Ali na koja društvene očekivanja bismo se trebali posebno oglušiti?
Evo osam očekivanja koja smatramo najiritantnijim.
1) Trebate puno prijatelja da biste bili sretni
Društvene mreže sugeriraju da trebamo stalni izvor prijatelja kako bismo se osjećali zadovoljno u životu. Pritisak da se pridržavamo ovog društvenog obrasca može mnoge ljude natjerati da vjeruju da ako nemaju grupu prijatelja na koje se mogu osloniti, to je znak neuspjeha.
Popularna kultura, društvene mreže i društvena očekivanja potiču laž da su prijateljstva preduvjet za sreću. Istina je da je sreća stanje uma koje nije isključivo ovisno o društvenim vezama.
“Neki ljudi preferiraju samoću i osjećaju se ugodno u vlastitom društvu. Sreća dolazi iznutra i možete je razvijati prihvaćanjem svojih jedinstvenih sklonosti i vrijednosti.”
Istraživanja su pokazala da neki ljudi nalaze osobnu sreću kroz stvari poput hobija, osobnog rasta i duhovnosti, a ne samo kroz društvenu podršku.
2) Ako niste aktivni na društvenim mrežama, vjerojatno ste asocijalni
Čini se da je svaka osoba na planetu prisutna na društvenim mrežama. Ako tražimo nekoga – bilo da se radi o novom kolegi na poslu ili potencijalnom ljubavnom interesu – i ne pronađemo profil na Facebooku ili Instagramu, možemo automatski pretpostaviti da su nešto poput usamljenika ili čak čudaka.
Društvo očekuje da svatko ima profil na online platformama, ali studije su pokazale da ljudi koji provode puno vremena na društvenim mrežama imaju barem dvostruko veću vjerojatnost da će se osjećati socijalno izolirano, kaže Baylor Scott iz BSWHealth.
“Korištenje društvenih mreža zamjenjuje autentična iskustva jer što više vremena osoba provodi online, to je manje vremena za stvarne međuljudske interakcije.”
Uostalom, nekad svijet nije bio na društvenim mrežama jer nisu ni postojale. Jednostavna činjenica je da iako društvene mreže svakako imaju niz prednosti, nisu za svakoga.
3) Percepcija da se morate pridržavati kulture napornog rada
Kultura napornog rada tako je duboko usađena u nas da je smatramo ključnom strategijom za postizanje uspjeha. Kao novinar, često čujem o potrebi za neprestanim slanjem ideja za priče urednicima kako bi se povećale šanse za objavljivanje – i zarađivanje prihoda.
I to sam činio – posebno na početku svoje novinarske karijere. Sigurno, prodao sam poneku priču tu i tamo, ali cijena je bila iscrpljenost i gubitak interesa za ono što sam predlagao – da ne spominjem neprestano izrađivanje briljantnih ideja samo kako bih ispunio kvotu koju sam sam sebi nametnuo za tjedan.
Sada šaljem mnogo manje nego prije i tražim samo priče koje me strastveno zanimaju i nadahnjuju me.
Rezultat?
Više promišljenih i argumentiranih prijedloga zajedno s entuzijazmom koji urednik prepoznaje. Vrijeme koje sam uložio u to da to radim na svoj način – umjesto na način na koji društvo od mene očekuje – dovelo je do manje stresa, više olakšanja – i više priča na koje sam ponosan da su dio mog portfolija.
4) Pretpostavka da se morate osjećati sretno cijelo vrijeme
Svijet to vidi tako da ako nismo sretni cijelo vrijeme, vjerojatno nešto s nama nije uredu.
Sreća nije postignuće, kaže Menachem Brodie iz Everyday Power. “Sreća je dio našeg putovanja u životu … Tijekom cijelog života, imat ćemo dobre i loše trenutke. Trenutke radosti i trenutke boli. Takav je način života.”
Bol je sastavni dio autentičnog života. Zaista, biti sretan cijelo vrijeme nije dobra stvar. To je zato što ostajanje u istom stanju cijelo vrijeme može nas zapravo izbaciti iz ravnoteže. “Treba nam malo turbulencije tu i tamo kako bismo mogli uživati i iskoristiti dobro vrijeme”, kaže Brodie.
Ona naglašava da to ne znači da je biti nesretan dobro za nas. Ali ono što znači jest da iako nas život ponekad može izbaciti iz tračnica, “mi moramo moći brzo i snažnije vratiti se pozitivnom raspoloženju.”
“‘Negativne’ emocije – kad se pravilno koriste – zapravo omogućuju jačanje našeg pozitivnog stava prema životu”, dodaje Brodie. To je ono čemu bismo trebali težiti.
5) Moraš biti u romantičnoj vezi da bi bio sretan
Ne, ne morate biti u vezi da biste bili zadovoljni. Naravno, ljubav i povezanost su divne stvari koje se mogu dodati našem već ispunjenom životu, ali to je poanta – moraju biti u mogućnosti dodati ih.
“Bit ćemo sretniji ako imamo visokokvalitetne odnose u svom životu, ali ako ste sami i niste u vezi, vaš život može biti pun, sretan i radostan ako imate druge, bitne odnose”, kaže Nia Cherie iz BetterHumans.
“Zašto moramo govoriti ljudima da moraju biti u romantičnim odnosima da bi bili sretni?”, pita se. “Pomislila sam da su možda ljudi nešto otkrili … ili možda samo slijede urođene kulturne norme koje postoje stoljećima kako bi pronašli ljubav kroz romantiku.”
Poanta je da ako ste zadovoljni svojim samostalnim životom i nemate namjeru ući u romantičnu vezu, tada je to vaše pravo. Kraj priče.
6) Moraš ići na fakultet da bi dobio dobar posao
Svi smo čuli o tome kako su Bill Gates i Steve Jobs obojica napustili fakultet kako bi se posvetili svojim tehnološkim snovima – i ipak su postigli ogroman uspjeh.
“Mnoge organizacije danas su prestale zahtijevati diplome kao preduvjet posao”, kaže Soren Kaplan, koji piše za Harvard Business Review. “Kompanije koje razmišljaju unaprijed shvaćaju da će proširivanjem procesa zapošljavanja na širi krug kandidata dobiti bolje talente.”
Diploma ne jamči posao. Entuzijazam i želja za učenjem bolji su put.
7) Ne možete pretvoriti svoju strast u karijeru
Pretvaranje strasti u karijeru je često ostvarivo i može rezultirati iznimno ispunjavajućim životnim putem. Mnoge uspješne osobe svjetskog renomea poput glazbenika, umjetnika, sportaša i poduzetnika postigle su svoj uspjeh pretvarajući svoje strasti u profitabilne karijere.
Kada radite ono što volite i strastveno se posvećujete svakodnevnim zadacima, imate veću motivaciju i zadovoljstvo poslom. Pretvaranje strasti u karijeru može vam omogućiti da provodite više vremena radeći ono što vas ispunjava i čini sretnima. Razvoj karijere na temelju strasti može vam pomoći da postanete stručnjak u svom polju i pridonosite društvu na način koji vam je posebno blizak i važan.
8) Moraš postići određene prekretnice do određenog doba
Osjećaj pritiska da se postigne niz prekretnica u životu, kao što je imati djecu, čest je, kaže klinička psihologinja Liz White. Prema istraživanjima, ovu anksioznost zbog prekretnica doživljavaju više milenijalci i Gen Z u usporedbi s drugim generacijama, dodaje White.
“Ne postizanje određene prekretnice u životu ne znači da ne uspijevate u životu ili da zaostajete za svima ostalima”, kaže ona.
Svi imamo različite rokove, talente i ciljeve. Nema smisla uspoređivati svoj život s tuđim samo zato što su postigli određene prekretnice. Jer na kraju dana, želite li uopće njihov život? To bi uključivalo sve ono što čak i ne znate. Najvjerojatnije ne. Dakle, prestanite se uspoređivati, stvorite svoju vlastitu prekretnicu i budite svoji.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
