Mir u životu često dolazi kroz ravnotežu između unutarnjeg zadovoljstva i harmonije s vanjskim svijetom. Pronaći istinski mir u životu često zahtijeva unutarnji balans i smirenost u svakodnevnim izazovima.
Kada je riječ o razvijanju unutarnjeg mira, glumica Kerry Washington (Scandal, Little Fires Everywhere) prihvatila je stavljanje svojih potreba na prvo mjesto. “Ako ne stavim svoje fizičko i emocionalno zdravlje na prvo mjesto, tada nisam stvarno korisna nijednom pokretu, nijednom umjetničkom djelu, nijednom kreativnom nastojanju”, rekla je u prošlosti.
“Moram biti svjesna – ne sebična i sebi posvećena, ali moram biti svjesna svojih potreba i voljna brinuti se o svojim potrebama.”
Pisanjem svojih memoara “Thicker Than Water” Kerry Washington je pokušala odgovoriti na sljedeća pitanja:
Tko sam ja?
Koja je moja najistinitija i najautentičnija priroda?
Kako pronaći dublji osjećaj povezanosti i pripadnosti?
Dio puta prema življenju mirnijeg života uključuje otpuštanje onoga što svijet smatra ispravnim za nas. Ali na koja društvene očekivanja bismo se trebali posebno oglušiti?
Evo osam očekivanja koja smatramo najiritantnijim.
1) Trebate puno prijatelja da biste bili sretni
Društvene mreže sugeriraju da trebamo stalni izvor prijatelja kako bismo se osjećali zadovoljno u životu. Pritisak da se pridržavamo ovog društvenog obrasca može mnoge ljude natjerati da vjeruju da ako nemaju grupu prijatelja na koje se mogu osloniti, to je znak neuspjeha.
Popularna kultura, društvene mreže i društvena očekivanja potiču laž da su prijateljstva preduvjet za sreću. Istina je da je sreća stanje uma koje nije isključivo ovisno o društvenim vezama.
“Neki ljudi preferiraju samoću i osjećaju se ugodno u vlastitom društvu. Sreća dolazi iznutra i možete je razvijati prihvaćanjem svojih jedinstvenih sklonosti i vrijednosti.”
Istraživanja su pokazala da neki ljudi nalaze osobnu sreću kroz stvari poput hobija, osobnog rasta i duhovnosti, a ne samo kroz društvenu podršku.
2) Ako niste aktivni na društvenim mrežama, vjerojatno ste asocijalni
Čini se da je svaka osoba na planetu prisutna na društvenim mrežama. Ako tražimo nekoga – bilo da se radi o novom kolegi na poslu ili potencijalnom ljubavnom interesu – i ne pronađemo profil na Facebooku ili Instagramu, možemo automatski pretpostaviti da su nešto poput usamljenika ili čak čudaka.
Društvo očekuje da svatko ima profil na online platformama, ali studije su pokazale da ljudi koji provode puno vremena na društvenim mrežama imaju barem dvostruko veću vjerojatnost da će se osjećati socijalno izolirano, kaže Baylor Scott iz BSWHealth.
“Korištenje društvenih mreža zamjenjuje autentična iskustva jer što više vremena osoba provodi online, to je manje vremena za stvarne međuljudske interakcije.”
Uostalom, nekad svijet nije bio na društvenim mrežama jer nisu ni postojale. Jednostavna činjenica je da iako društvene mreže svakako imaju niz prednosti, nisu za svakoga.
3) Percepcija da se morate pridržavati kulture napornog rada
Kultura napornog rada tako je duboko usađena u nas da je smatramo ključnom strategijom za postizanje uspjeha. Kao novinar, često čujem o potrebi za neprestanim slanjem ideja za priče urednicima kako bi se povećale šanse za objavljivanje – i zarađivanje prihoda.
I to sam činio – posebno na početku svoje novinarske karijere. Sigurno, prodao sam poneku priču tu i tamo, ali cijena je bila iscrpljenost i gubitak interesa za ono što sam predlagao – da ne spominjem neprestano izrađivanje briljantnih ideja samo kako bih ispunio kvotu koju sam sam sebi nametnuo za tjedan.
Sada šaljem mnogo manje nego prije i tražim samo priče koje me strastveno zanimaju i nadahnjuju me.
Rezultat?
Više promišljenih i argumentiranih prijedloga zajedno s entuzijazmom koji urednik prepoznaje. Vrijeme koje sam uložio u to da to radim na svoj način – umjesto na način na koji društvo od mene očekuje – dovelo je do manje stresa, više olakšanja – i više priča na koje sam ponosan da su dio mog portfolija.
4) Pretpostavka da se morate osjećati sretno cijelo vrijeme
Svijet to vidi tako da ako nismo sretni cijelo vrijeme, vjerojatno nešto s nama nije uredu.
Sreća nije postignuće, kaže Menachem Brodie iz Everyday Power. “Sreća je dio našeg putovanja u životu … Tijekom cijelog života, imat ćemo dobre i loše trenutke. Trenutke radosti i trenutke boli. Takav je način života.”
Bol je sastavni dio autentičnog života. Zaista, biti sretan cijelo vrijeme nije dobra stvar. To je zato što ostajanje u istom stanju cijelo vrijeme može nas zapravo izbaciti iz ravnoteže. “Treba nam malo turbulencije tu i tamo kako bismo mogli uživati i iskoristiti dobro vrijeme”, kaže Brodie.
Ona naglašava da to ne znači da je biti nesretan dobro za nas. Ali ono što znači jest da iako nas život ponekad može izbaciti iz tračnica, “mi moramo moći brzo i snažnije vratiti se pozitivnom raspoloženju.”
“‘Negativne’ emocije – kad se pravilno koriste – zapravo omogućuju jačanje našeg pozitivnog stava prema životu”, dodaje Brodie. To je ono čemu bismo trebali težiti.
5) Moraš biti u romantičnoj vezi da bi bio sretan
Ne, ne morate biti u vezi da biste bili zadovoljni. Naravno, ljubav i povezanost su divne stvari koje se mogu dodati našem već ispunjenom životu, ali to je poanta – moraju biti u mogućnosti dodati ih.
“Bit ćemo sretniji ako imamo visokokvalitetne odnose u svom životu, ali ako ste sami i niste u vezi, vaš život može biti pun, sretan i radostan ako imate druge, bitne odnose”, kaže Nia Cherie iz BetterHumans.
“Zašto moramo govoriti ljudima da moraju biti u romantičnim odnosima da bi bili sretni?”, pita se. “Pomislila sam da su možda ljudi nešto otkrili … ili možda samo slijede urođene kulturne norme koje postoje stoljećima kako bi pronašli ljubav kroz romantiku.”
Poanta je da ako ste zadovoljni svojim samostalnim životom i nemate namjeru ući u romantičnu vezu, tada je to vaše pravo. Kraj priče.
6) Moraš ići na fakultet da bi dobio dobar posao
Svi smo čuli o tome kako su Bill Gates i Steve Jobs obojica napustili fakultet kako bi se posvetili svojim tehnološkim snovima – i ipak su postigli ogroman uspjeh.
“Mnoge organizacije danas su prestale zahtijevati diplome kao preduvjet posao”, kaže Soren Kaplan, koji piše za Harvard Business Review. “Kompanije koje razmišljaju unaprijed shvaćaju da će proširivanjem procesa zapošljavanja na širi krug kandidata dobiti bolje talente.”
Diploma ne jamči posao. Entuzijazam i želja za učenjem bolji su put.
7) Ne možete pretvoriti svoju strast u karijeru
Pretvaranje strasti u karijeru je često ostvarivo i može rezultirati iznimno ispunjavajućim životnim putem. Mnoge uspješne osobe svjetskog renomea poput glazbenika, umjetnika, sportaša i poduzetnika postigle su svoj uspjeh pretvarajući svoje strasti u profitabilne karijere.
Kada radite ono što volite i strastveno se posvećujete svakodnevnim zadacima, imate veću motivaciju i zadovoljstvo poslom. Pretvaranje strasti u karijeru može vam omogućiti da provodite više vremena radeći ono što vas ispunjava i čini sretnima. Razvoj karijere na temelju strasti može vam pomoći da postanete stručnjak u svom polju i pridonosite društvu na način koji vam je posebno blizak i važan.
8) Moraš postići određene prekretnice do određenog doba
Osjećaj pritiska da se postigne niz prekretnica u životu, kao što je imati djecu, čest je, kaže klinička psihologinja Liz White. Prema istraživanjima, ovu anksioznost zbog prekretnica doživljavaju više milenijalci i Gen Z u usporedbi s drugim generacijama, dodaje White.
“Ne postizanje određene prekretnice u životu ne znači da ne uspijevate u životu ili da zaostajete za svima ostalima”, kaže ona.
Svi imamo različite rokove, talente i ciljeve. Nema smisla uspoređivati svoj život s tuđim samo zato što su postigli određene prekretnice. Jer na kraju dana, želite li uopće njihov život? To bi uključivalo sve ono što čak i ne znate. Najvjerojatnije ne. Dakle, prestanite se uspoređivati, stvorite svoju vlastitu prekretnicu i budite svoji.
Nedavno smo obilježili 115. Međunarodni dan žena – 8. ožujka od 1911. godine posvećujemo borbi za ženska prava, ravnopravnost spolova i društvo u kojem žene imaju jednake mogućnosti kao i muškarci. Od te smo 1911. napredovali – žene su izborile pravo glasa, pristup obrazovanju i tržištu rada, kao i zakonske zaštite od diskriminacije. I dok nam se čini da koračamo prema ravnopravnijoj budućnosti, novo je istraživanje ukazalo na zabrinjavajući trend – generacija Z pokazuje sve konzervativnije stavove o rodnim ulogama i sve češće dovodi u pitanje ideju ravnopravnosti spolova.
Polako nam se približava sezona alergija, no pelud, prašina i ambrozija nisu jedini mogući okidači ovih neugodnih reakcija. Iako možda zvuči suludo, na društvenim se mrežama nedavno pokrenula nova rasprava – sve više žena tvrdi da su alergične na svoje partnere.
Gotovo smo sigurni da velika većina onih koji imaju kućne ljubimce, a pritom uglavnom mislimo na pse jer znamo da mačke “vode svoju politiku”, vole kad se oni ušuškaju uz njih! Taj osjećaj, kao i kad ljubimac zijeva i priprema se za spavanje, neopisivo je sladak i umirujući. Stoga se često može čuti da spavanje u krevetu uz s kućne ljubimce pozitivno utječe na mentalno zdravlje vlasnika
Dok se društvene mreže često povezuju s osjećajem otuđenosti, one istodobno otvaraju prostor za brže i snažnije povezivanje oko društveno relevantnih pitanja. Među platformama koje dominiraju ističe se My Voice My Choice, nastala kao građanska inicijativa koja se zalaže za pristup sigurnom i zakonitom pobačaju u Europskoj uniji.
Između profesionalnih ambicija, novih medijskih formata i jednog od najuzbudljivijih privatnih razdoblja u životu, Nikolina Ćosić danas stoji mirno, sigurno i svjesno svega što je prošla. Nakon godina provedenih pred kamerama Hrvatska radiotelevizija, gdje je kao urednica i voditeljica jednog od najgledanijih dnevnika u zemlji ostvarila djevojački san, priznaje da se najljepše promjene doista događaju onda kada odlučimo slušati sebe. Razdoblje televizijske prepoznatljivosti pamti kao dinamično, zahtjevno i istodobno iznimno lijepo poglavlje koje ju je profesionalno oblikovalo, ali i osobno ojačalo.
Postoje lica koja pamtimo po vijestima koje su izgovarala, ali i ona koja pamtimo po načinu na koji su ih izgovarala. Među njima je i Tomislava Vučelić — godinama jedno od najuvjerljivijih i najsmirenijih prisustava informativnog programa Hrvatska radiotelevizija. U vremenu kada su televizijski studiji bili simbol sigurnosti i profesionalnog vrhunca, djelovalo je gotovo nezamislivo da netko s takve pozicije poželi tišinu umjesto reflektora. No upravo se to dogodilo.
Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekad. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije pedeset, pa čak i dvadeset ili deset godina, ali zato i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.
Postoje koncerti koji se pamte po glazbi, oni koji se pamte po atmosferi, ali i oni rijetki koji ostaju upisani u kolektivno sjećanje publike kao snažno emotivno iskustvo. Upravo takvu večer Zagreb je doživio u velikoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, gdje je umjetnik Božo Vrećo još jednom potvrdio zašto se njegovo ime danas izgovara s posebnim poštovanjem kada je riječ o suvremenoj interpretaciji sevdaha.
U prepunoj dvorani Arena Zagreb održan je veliki koncert jednog od najvoljenijih regionalnih pjevača – Hari Mata Harija – kojim je obilježio impresivnih četrdeset godina svoje bogate glazbene karijere. Večer prožeta emocijama, nostalgijom i zajedničkim pjevanjem tisuća glasova bila je više od koncerta; bila je svojevrsno putovanje kroz desetljeća glazbe koja je obilježila živote mnogih generacija.
Gotovo dvadeset godina nakon što je modni svijet kina osvojila oštra, duhovita i nezaboravna priča o ambiciji, karijeri i moći, publika se ponovno vraća u svijet časopisa Runway. Dugoočekivani nastavak kultnog filma Vrag nosi Pradu 2 uskoro stiže na velika platna, a vijest da su ulaznice već dostupne u prodaji razveselit će sve obožavatelje filma koji je obilježio jednu generaciju.
Postoji nešto neobično iskreno u rukama. Dok lice često skrivamo iza šminke, raspoloženja ili dobro uvježbanog osmijeha, ruke gotovo uvijek govore istinu. Na njima se vidi tempo života, razina stresa, koliko spavamo, koliko vremena odvajamo za sebe – i koliko smo, barem na trenutke, izgubile kontrolu nad vlastitim danima.
U vremenu kada se glazba sve češće konzumira brzo i površno, a emocije se svode na kratke digitalne trenutke, mladi hrvatski glazbenik Josip Čolić odlučuje krenuti suprotnim putem – onim koji vodi prema introspekciji, iskrenosti i dubokoj emotivnoj priči. Nakon što je publiku već zaintrigirao singlovima “Iluzije” i “Mogao sam”, pjesmama koje su otvorile prostor za osobne ispovijedi i promišljanja o odnosima, Čolić sada predstavlja svoj treći singl “Niko k'o ja”, novu glazbenu etapu koja najavljuje nadolazeći album “San”, čije je objavljivanje planirano tijekom ljeta.
