Mir u životu često dolazi kroz ravnotežu između unutarnjeg zadovoljstva i harmonije s vanjskim svijetom. Pronaći istinski mir u životu često zahtijeva unutarnji balans i smirenost u svakodnevnim izazovima.
Kada je riječ o razvijanju unutarnjeg mira, glumica Kerry Washington (Scandal, Little Fires Everywhere) prihvatila je stavljanje svojih potreba na prvo mjesto. “Ako ne stavim svoje fizičko i emocionalno zdravlje na prvo mjesto, tada nisam stvarno korisna nijednom pokretu, nijednom umjetničkom djelu, nijednom kreativnom nastojanju”, rekla je u prošlosti.
“Moram biti svjesna – ne sebična i sebi posvećena, ali moram biti svjesna svojih potreba i voljna brinuti se o svojim potrebama.”
Pisanjem svojih memoara “Thicker Than Water” Kerry Washington je pokušala odgovoriti na sljedeća pitanja:
Tko sam ja?
Koja je moja najistinitija i najautentičnija priroda?
Kako pronaći dublji osjećaj povezanosti i pripadnosti?
Dio puta prema življenju mirnijeg života uključuje otpuštanje onoga što svijet smatra ispravnim za nas. Ali na koja društvene očekivanja bismo se trebali posebno oglušiti?
Evo osam očekivanja koja smatramo najiritantnijim.
1) Trebate puno prijatelja da biste bili sretni
Društvene mreže sugeriraju da trebamo stalni izvor prijatelja kako bismo se osjećali zadovoljno u životu. Pritisak da se pridržavamo ovog društvenog obrasca može mnoge ljude natjerati da vjeruju da ako nemaju grupu prijatelja na koje se mogu osloniti, to je znak neuspjeha.
Popularna kultura, društvene mreže i društvena očekivanja potiču laž da su prijateljstva preduvjet za sreću. Istina je da je sreća stanje uma koje nije isključivo ovisno o društvenim vezama.
“Neki ljudi preferiraju samoću i osjećaju se ugodno u vlastitom društvu. Sreća dolazi iznutra i možete je razvijati prihvaćanjem svojih jedinstvenih sklonosti i vrijednosti.”
Istraživanja su pokazala da neki ljudi nalaze osobnu sreću kroz stvari poput hobija, osobnog rasta i duhovnosti, a ne samo kroz društvenu podršku.
2) Ako niste aktivni na društvenim mrežama, vjerojatno ste asocijalni
Čini se da je svaka osoba na planetu prisutna na društvenim mrežama. Ako tražimo nekoga – bilo da se radi o novom kolegi na poslu ili potencijalnom ljubavnom interesu – i ne pronađemo profil na Facebooku ili Instagramu, možemo automatski pretpostaviti da su nešto poput usamljenika ili čak čudaka.
Društvo očekuje da svatko ima profil na online platformama, ali studije su pokazale da ljudi koji provode puno vremena na društvenim mrežama imaju barem dvostruko veću vjerojatnost da će se osjećati socijalno izolirano, kaže Baylor Scott iz BSWHealth.
“Korištenje društvenih mreža zamjenjuje autentična iskustva jer što više vremena osoba provodi online, to je manje vremena za stvarne međuljudske interakcije.”
Uostalom, nekad svijet nije bio na društvenim mrežama jer nisu ni postojale. Jednostavna činjenica je da iako društvene mreže svakako imaju niz prednosti, nisu za svakoga.
3) Percepcija da se morate pridržavati kulture napornog rada
Kultura napornog rada tako je duboko usađena u nas da je smatramo ključnom strategijom za postizanje uspjeha. Kao novinar, često čujem o potrebi za neprestanim slanjem ideja za priče urednicima kako bi se povećale šanse za objavljivanje – i zarađivanje prihoda.
I to sam činio – posebno na početku svoje novinarske karijere. Sigurno, prodao sam poneku priču tu i tamo, ali cijena je bila iscrpljenost i gubitak interesa za ono što sam predlagao – da ne spominjem neprestano izrađivanje briljantnih ideja samo kako bih ispunio kvotu koju sam sam sebi nametnuo za tjedan.
Sada šaljem mnogo manje nego prije i tražim samo priče koje me strastveno zanimaju i nadahnjuju me.
Rezultat?
Više promišljenih i argumentiranih prijedloga zajedno s entuzijazmom koji urednik prepoznaje. Vrijeme koje sam uložio u to da to radim na svoj način – umjesto na način na koji društvo od mene očekuje – dovelo je do manje stresa, više olakšanja – i više priča na koje sam ponosan da su dio mog portfolija.
4) Pretpostavka da se morate osjećati sretno cijelo vrijeme
Svijet to vidi tako da ako nismo sretni cijelo vrijeme, vjerojatno nešto s nama nije uredu.
Sreća nije postignuće, kaže Menachem Brodie iz Everyday Power. “Sreća je dio našeg putovanja u životu … Tijekom cijelog života, imat ćemo dobre i loše trenutke. Trenutke radosti i trenutke boli. Takav je način života.”
Bol je sastavni dio autentičnog života. Zaista, biti sretan cijelo vrijeme nije dobra stvar. To je zato što ostajanje u istom stanju cijelo vrijeme može nas zapravo izbaciti iz ravnoteže. “Treba nam malo turbulencije tu i tamo kako bismo mogli uživati i iskoristiti dobro vrijeme”, kaže Brodie.
Ona naglašava da to ne znači da je biti nesretan dobro za nas. Ali ono što znači jest da iako nas život ponekad može izbaciti iz tračnica, “mi moramo moći brzo i snažnije vratiti se pozitivnom raspoloženju.”
“‘Negativne’ emocije – kad se pravilno koriste – zapravo omogućuju jačanje našeg pozitivnog stava prema životu”, dodaje Brodie. To je ono čemu bismo trebali težiti.
5) Moraš biti u romantičnoj vezi da bi bio sretan
Ne, ne morate biti u vezi da biste bili zadovoljni. Naravno, ljubav i povezanost su divne stvari koje se mogu dodati našem već ispunjenom životu, ali to je poanta – moraju biti u mogućnosti dodati ih.
“Bit ćemo sretniji ako imamo visokokvalitetne odnose u svom životu, ali ako ste sami i niste u vezi, vaš život može biti pun, sretan i radostan ako imate druge, bitne odnose”, kaže Nia Cherie iz BetterHumans.
“Zašto moramo govoriti ljudima da moraju biti u romantičnim odnosima da bi bili sretni?”, pita se. “Pomislila sam da su možda ljudi nešto otkrili … ili možda samo slijede urođene kulturne norme koje postoje stoljećima kako bi pronašli ljubav kroz romantiku.”
Poanta je da ako ste zadovoljni svojim samostalnim životom i nemate namjeru ući u romantičnu vezu, tada je to vaše pravo. Kraj priče.
6) Moraš ići na fakultet da bi dobio dobar posao
Svi smo čuli o tome kako su Bill Gates i Steve Jobs obojica napustili fakultet kako bi se posvetili svojim tehnološkim snovima – i ipak su postigli ogroman uspjeh.
“Mnoge organizacije danas su prestale zahtijevati diplome kao preduvjet posao”, kaže Soren Kaplan, koji piše za Harvard Business Review. “Kompanije koje razmišljaju unaprijed shvaćaju da će proširivanjem procesa zapošljavanja na širi krug kandidata dobiti bolje talente.”
Diploma ne jamči posao. Entuzijazam i želja za učenjem bolji su put.
7) Ne možete pretvoriti svoju strast u karijeru
Pretvaranje strasti u karijeru je često ostvarivo i može rezultirati iznimno ispunjavajućim životnim putem. Mnoge uspješne osobe svjetskog renomea poput glazbenika, umjetnika, sportaša i poduzetnika postigle su svoj uspjeh pretvarajući svoje strasti u profitabilne karijere.
Kada radite ono što volite i strastveno se posvećujete svakodnevnim zadacima, imate veću motivaciju i zadovoljstvo poslom. Pretvaranje strasti u karijeru može vam omogućiti da provodite više vremena radeći ono što vas ispunjava i čini sretnima. Razvoj karijere na temelju strasti može vam pomoći da postanete stručnjak u svom polju i pridonosite društvu na način koji vam je posebno blizak i važan.
8) Moraš postići određene prekretnice do određenog doba
Osjećaj pritiska da se postigne niz prekretnica u životu, kao što je imati djecu, čest je, kaže klinička psihologinja Liz White. Prema istraživanjima, ovu anksioznost zbog prekretnica doživljavaju više milenijalci i Gen Z u usporedbi s drugim generacijama, dodaje White.
“Ne postizanje određene prekretnice u životu ne znači da ne uspijevate u životu ili da zaostajete za svima ostalima”, kaže ona.
Svi imamo različite rokove, talente i ciljeve. Nema smisla uspoređivati svoj život s tuđim samo zato što su postigli određene prekretnice. Jer na kraju dana, želite li uopće njihov život? To bi uključivalo sve ono što čak i ne znate. Najvjerojatnije ne. Dakle, prestanite se uspoređivati, stvorite svoju vlastitu prekretnicu i budite svoji.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
