Zašto je slovo L prvo u kratici LGBT? Priča o solidarnosti, hrabrosti i ženama koje nisu okrenule glavu

Odgovor se krije u jednom od najtežih i najtragičnijih razdoblja moderne povijesti LGBT zajednice – epidemiji AIDS-a koja je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća odnijela stotine tisuća života i zauvijek promijenila tijek aktivizma za ljudska prava. Upravo je u tom razdoblju nastala jedna od najdirljivijih priča o solidarnosti, požrtvovnosti i ljudskosti, a njezine glavne junakinje bile su lezbijke koje su, kada su mnogi drugi okrenuli leđa oboljelima, odlučile ostati uz njih.

Kako bi se razumjelo zašto je slovo L danas prvo u kratici LGBT, potrebno je vratiti se nekoliko desetljeća unatrag, u vrijeme kada se pokret za prava homoseksualnih osoba tek počeo oblikovati. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća izraz “gay community” često se koristio kao zajednički naziv za sve homoseksualne osobe. Iako su lezbijke bile aktivne u borbi za prava seksualnih manjina, njihova je vidljivost u javnosti često bila manja od vidljivosti gej muškaraca. Mnoge organizacije vodili su muškarci, mediji su uglavnom izvještavali o muškim aktivistima, a javnost je homoseksualnost najčešće povezivala upravo s muškarcima.

Zbog toga su se tijekom sedamdesetih godina počeli javljati glasovi koji su upozoravali da iskustva lezbijki nisu dovoljno zastupljena. Mnoge žene osjećale su da se istodobno bore protiv homofobije, ali i protiv seksizma koji je postojao čak i unutar pojedinih dijelova tadašnjeg pokreta za prava homoseksualnih osoba. Ipak, iako je pitanje ravnopravnosti žena bilo važno, ono samo po sebi nije bilo razlog zbog kojeg će slovo L kasnije završiti na prvom mjestu.

Početkom osamdesetih godina liječnici u Sjedinjenim Američkim Državama počeli su primjećivati neobičnu pojavu. Mladi muškarci, uglavnom homoseksualci, obolijevali su od rijetkih infekcija i karcinoma koje su dotad uglavnom viđali kod osoba s teško narušenim imunitetom. Nitko nije znao što se događa. Bolest nije imala ime, nije bilo poznato kako se prenosi, a još manje kako se liječi.

Kako se broj oboljelih povećavao, društvo je reagiralo strahom, predrasudama i panikom. AIDS je vrlo brzo postao više od zdravstvene krize. Postao je moralna panika koja je pogodila prvenstveno gej muškarce. U mnogim sredinama oboljeli su ostajali bez posla, prijatelja i podrške vlastitih obitelji. Bilo je slučajeva u kojima su roditelji odbijali posjećivati vlastitu djecu u bolnicama. Neki su umirali potpuno sami. Medicinsko osoblje u pojedinim ustanovama odbijalo ih je dodirivati zbog straha od zaraze, a političari su često šutjeli dok je broj umrlih rastao iz dana u dan.

U takvoj atmosferi izolacije i stigme pojavile su se osobe koje nisu bile spremne napustiti oboljele. Među njima su posebno važnu ulogu odigrale lezbijke.

Iako su znanstvena istraživanja pokazivala da su lezbijke statistički bile među najmanje ugroženim skupinama kada je riječ o prijenosu HIV-a, mnoge od njih odlučile su da će se uključiti u pomoć onima koji su bili najteže pogođeni epidemijom. Dok su se brojni ljudi udaljavali od oboljelih zbog straha ili predrasuda, lezbijke su ulazile u bolničke sobe, organizirale humanitarne akcije, pružale emocionalnu podršku i pomagale ljudima u posljednjim trenucima života.

Njihov doprinos nije bio simboličan niti povremen. Bio je svakodnevan i ogroman. U mnogim gradovima upravo su lezbijske aktivistice među prvima organizirale mreže pomoći za oboljele. Sudjelovale su u prikupljanju lijekova, osiguravanju smještaja, prijevoza do bolnica i pružanju psihološke podrške. Brojne žene volontirale su satima nakon vlastitog radnog vremena kako bi pomagale ljudima koje društvo više nije željelo vidjeti.

Posebno je značajno što su mnoge lezbijke imale iskustvo političkog organiziranja zahvaljujući sudjelovanju u feminističkim pokretima. To iskustvo pokazalo se neprocjenjivim tijekom AIDS krize. Znale su kako organizirati kampanje, kako razgovarati s medijima, kako prikupljati sredstva i kako vršiti pritisak na institucije koje su ignorirale rastući problem. Mnoge od organizacija koje su kasnije postale ključne u borbi protiv AIDS-a ne bi uspjele razviti svoju infrastrukturu bez rada i angažmana lezbijki.

U povijesnim svjedočanstvima iz tog razdoblja često se može pronaći ista poruka: kada su mnogi nestali, lezbijke su ostale.

PROČITAJTE: Madonna šokirala internet – Udružila se s gay dating aplikacijom Grindr i izbacila novi album!

Njihova pomoć nije bila motivirana političkim interesom niti željom za priznanjem. Velik broj žena koje su volontirale tijekom osamdesetih godina nije očekivao da će zbog toga dobiti posebno mjesto u povijesti LGBT pokreta. One su jednostavno smatrale da nitko ne zaslužuje umirati sam, bez podrške i ljudskog dostojanstva.

Kako su godine prolazile, unutar LGBT zajednice rasla je svijest o tome koliku su ulogu lezbijke odigrale tijekom najtežih trenutaka epidemije. Mnogi gej aktivisti otvoreno su govorili da pokret duguje veliku zahvalnost ženama koje su pružile pomoć kada je bila najpotrebnija. Upravo se tada počela sve češće koristiti kratica LGBT umjesto ranije raširenih oblika poput GLBT.

PROČITAJTE: Otkrijte što stoji iza legendarne ljubavi gej publike prema Kylie Minogue!

Premještanje slova L na prvo mjesto bilo je simboličan čin. Nije značilo da su lezbijke važnije od gej muškaraca, biseksualnih ili transrodnih osoba. Nije predstavljalo natjecanje među identitetima niti određivanje hijerarhije unutar zajednice. Bilo je to priznanje povijesnoj činjenici da su lezbijke tijekom AIDS krize pokazale iznimnu solidarnost, hrabrost i humanost.

Taj simboličan redoslijed postao je svojevrsni podsjetnik na razdoblje kada je zajednica bila suočena s katastrofom, ali i na činjenicu da su upravo međusobna podrška i zajedništvo omogućili njezin opstanak. U vremenu kada su oboljeli bili stigmatizirani, ismijavani i zanemarivani, mnoge lezbijke odbile su prihvatiti ravnodušnost društva. Umjesto toga, odlučile su djelovati.

PROČITAJTE: Zašto su Kylie Minogue i Madonna posljednje velike gay ikone?

Danas, desetljećima nakon vrhunca AIDS krize, mlađe generacije često nisu svjesne povijesti koja stoji iza jednog jedinog slova u kratici LGBT. Mnogi pretpostavljaju da je riječ o administrativnoj odluci ili jednostavnom izboru redoslijeda. Međutim, iza tog slova krije se priča o tisućama žena koje su pružale ruku pomoći kada je pomoć bila najpotrebnija.

Zbog toga se odgovor na pitanje zašto je slovo L prvo u kratici LGBT ne može pronaći samo u lingvistici ili politici. On se nalazi u bolničkim sobama osamdesetih godina, u volonterskim centrima, na humanitarnim događanjima i u bezbrojnim trenucima ljudske bliskosti koji su se događali daleko od kamera i novinskih naslovnica. Nalazi se u hrabrosti žena koje su odbile dopustiti da strah bude jači od suosjećanja.

PROČITAJTE: Opsežni vodič – Objašnjenje LGBT zastave

Povijest LGBT pokreta obilježena je brojnim važnim događajima, prosvjedima i političkim pobjedama, no malo koja priča toliko jasno pokazuje snagu zajedništva kao ona o lezbijkama tijekom AIDS krize. Upravo zato slovo L danas stoji na početku kratice koju poznaje cijeli svijet – kao trajni podsjetnik da se najveće promjene često ne događaju zahvaljujući moći, nego zahvaljujući ljudima koji odluče ostati uz druge onda kada je to najteže.