Lego će početi prodavati kockice kodirane Brailleovim pismom kako bi pomogle slijepoj i slabovidnoj djeci da nauče čitati abecedu na dodir.
Lego kockice na Brailleovom pismu uskoro će biti dostupne za kupnju
Danski proizvođač igračaka nudi specijalizirane kockice, koje su testirane i razvijene u partnerstvu s organizacijama za slijepe širom svijeta, besplatno odabranim školama i službama za djecu s oštećenjem vida od 2020. godine.
Od sljedećeg mjeseca kupci će moći kupiti pakete kockica koje imaju klinove koji odgovaraju verziji brojeva i slova na brajici s ispisanom verzijom simbola ili slova ispod, za korištenje kod kuće, piše The Guardian.
Kockice će za sada biti dostupne na engleskom i francuskom govornom području.FOTO: PROFIMEDIA
Lego se nada da će ova inicijativa pomoći roditeljima i braći i sestrama da zajedno uče Brailleovo pismo, a paketi će sadržavati ideje za niz obrazovnih igara koje obitelji mogu igrati zajedno.
Dok neki Brailleovo pismo smatraju staromodnim, s obzirom na modernu tehnologiju koja može pretvoriti pisani tekst u izgovorenu riječ, slijepi odrasli kažu da vole slobodu obavljanja više zadataka čitajući prstima dok slušaju druge stvari.
Europska unija slijepih (EBU) kaže da poznavanje Brailleovog pisma vodi do boljeg pravopisa, čitanja i pisanja, pridonoseći višim razinama obrazovanja i boljim mogućnostima zapošljavanja za one koji imaju oštećen vid.
Dave Williams, ambasador inkluzivnog dizajna za RNIB, koji djeluje za slijepe i slabovidne osobe, rekao je da je poznavanje Brailleovog pisma pomoglo onima koji nisu mogli čitati da steknu neovisnost.
“Tko bi želio da ti se čita čestitka? A postoje stvari kao što su društvene igre, etikete i mogućnost čitanja djeci priče za laku noć – to je teško učiniti s računalom koje vam govori na uho” rekao je.
Williams je rekao da softver sada može pretvoriti tekst s prijenosnih računala i pametnih telefona u ispravno Brailleovo pismo putem izdignutih igala.
Rekao je da učenje ovog pisma putem Lega čini proces manje sporim i dosadnim, dok korištenje igračke “koju svi prepoznaju pridonosi tome da se dijete ne osjeća čudno. Ruši barijere.”
Lego kockice na Brailleovom pismu pomažu u socijalizaciji slijepe i slabovidne djece
Lisa Taylor, mama sedmogodišnje Olivie, rekla je za Guardian: “Olivia je prvi put otkrila Lego Brailleve kockice u školi i one su imale veliki utjecaj na njezinu znatiželju za tim pismom. Prije toga joj je bilo teško započeti sa simbolima, ali sada stalno napreduje.”
Olivia, koja je izgubila vid zbog tumora na mozgu u dobi od 17 mjeseci, rekla je: “Mogu se igrati sa svojom sestrom. Volim pisati, graditi i igrati igrice”.
Taylor je rekla da su kockice jednostavne za korištenje i da je Olivijina baka sada počela učiti brajicu zajedno sa samom Taylor, njezinim suprugom i njihovom četverogodišnjom kćeri koja vidi, Imogen.
Obitelj, koja živi u jugoistočnom Londonu, može jedni drugima ostavljati “bilješke” koristeći kockice postavljene na Lego ploče bez potrebe za korištenjem nezgrapnog pisaćeg stroja za Brailleovo pismo koji trenutno posuđuju, a tako mogu lakše pomoći Oliviji s domaćom zadaćom.
“Imati set kod kuće mijenja sve. Možemo se igrati zajedno kao obitelj, a ona može predstaviti brajicu svojoj maloj sestri na način na koji obje vole. Lego Brailleove kocke su joj dostupne, ali nisu drugačije za drugu djecu, tako da se može igrati i učiti kao i svako drugo dijete,” rekla je Taylor.
Paketi namijenjeni djeci od šest i više godina moći će se kupiti u šest zemalja engleskog govornog područja, uključujući UK, Irsku, SAD i Australiju, te pet zemalja francuskog govornog područja, uključujući Belgiju, Kanadu i Švicarsku. Sljedeće godine očekuje se lansiranje talijanske, njemačke i španjolske verzije. Sve su kockice u potpunosti kompatibilne s ostalim Lego kompletima.
Lego kaže da je ovaj potez dio nastojanja da svoje proizvode učini inkluzivnijima.
Rasmus Løgstrup, vodeći dizajner Lego Grupe za Brailleove kocke, rekao je da je tvrtka bila “preplavljena tisućama zahtjeva da kocke budu dostupnije širem krugu”.
Rekao je: “Znamo da je ovo snažna platforma za društvenu uključivost i jedva čekamo vidjeti kako obitelji postaju kreativne i zabavljaju se igrajući se zajedno“.
Nadamo se da će ovaj hvalevrijedan proizvod u budućnosti biti dostupan i u Hrvatskoj!
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
