Film “The Exorcist” (hrv. Egzorcist) redatelja Williama Friedkina iz 1973. godine ostaje jedan od najutjecajnijih horor filmova svih vremena, inspirirajući nekoliko nastavaka i čak televizijsku adaptaciju.
No, zašto? Današnjoj publici provokativne priče, šokantno filmsko nasilje i krv te kreativni viralni marketing nisu strani, pa zašto “The Exorcist” mnogi i dalje smatraju najboljim horror filmom?
The Exorcist je temeljen na istinitoj priči
U čast nedavno preminulom Williamu Friedkinu, zaista prepoznatljivom filmskom autoru koji je preminuo 7. kolovoza 2023., istražimo film koji mnogi smatraju njegovim vrhunskim remek-djelom koje je definiralo njegovo nasljeđe – “The Exorcist” – i saznajmo zašto je riječ o jednom od najutjecajnijih horor filmova tijekom proteklih pet desetljeća.
Temeljen na istoimenom romanu Williama Petera Blattyja iz 1971. godine (koji je utemeljen na istinitoj priči), “The Exorcist” priča priču o glumici Chris MacNeil i njezinoj 12-godišnjoj kćeri Regan koja se počinje čudno ponašati. Nakon što Chris potraži pomoć liječnika i psihologa kada se stanje njezine kćeri pogorša, ona na kraju odlučuje zatražiti pomoć oca Damiana Karrasa kako bi saznala što s njom nije u redu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kao što naslov filma sugerira, Karras utvrđuje da je Regan opsjednuta vragom i nevoljko pristaje izvesti opasni egzorcizam uz pomoć iskusnog svećenika i paleontologa, oca Lankestera Merrina. Jedan od najzapaženijih aspekata produkcije “The Exorcist” su specijalni efekti – oteklina grla, povraćanje juhe i taj đavolji glas!
Koristeći jednostavne tehnološke metode, William Friedkin i njegov tim su uspjeli stvoriti specijalne efekte bez upotrebe CGI-ja, odnosno efekte koji nisu kompjuterski generirani. Bili su toliko uvjerljivi da su gledatelji u kinima padali u nesvijest, povraćali i ostavljali svoje prijatelje same na sjedalima.
Kako bi postigli zastrašujući okret Reganinog vrata od 360 stupnjeva, Friedkinov tim za specijalne efekte stvorio je fiberglas kalup od njezine glave postavljene na gumenu lutku – kreativna metoda koja je postala norma za specijalne efekte. Tim je lutki čak dodao pokretljive oči i “dah” kako bi sve to bilo uvjerljivije.
Nastavite čitati nakon oglasa
U jednoj posebno uznemirujućoj sceni na početku filma, počinjemo primjećivati da nešto nije u redu s Regan kada hoda unatrag niz stepenice na rukama s ustima punim krvi — scena koja je izvorno izostavljena iz kinoprikazivanja i dodana kasnije u produženom redateljskom izdanju.
Reganino hodanje niz stepenice na način pauka postignuto je uz pomoć žica koje su pomogle kaskaderskoj glumici – iako je u produženoj verziji redateljevog izdanja korišten CGI kako bi se to postiglo.
The Exorcist je koristio posebne efekte da bi stvorio strašnu atmosferu
Da bi stvorili iluziju hladnog okruženja, filmaši danas dodaju dah u postprodukciji, no to u ovom filmu nije učinjeno na taj način.
Nastavite čitati nakon oglasa
Umjesto toga, tim za specijalne efekte je donio uređaje za klimatizaciju stila kako bi smanjio temperaturu na setu “The Exorcista” na 4 stupnja, što je učinilo da dah glumaca bude vidljiv tijekom paranormalnih scena.
Ti detalji su atmosferu učinili organskom, vjerodostojnom i gotovo realističnom. Osim uznemirujućih efekata i jezivih estetika, marketinški i distribucijski tim mislio je na religioznu temu egzorcizma pa je film pušten u distribuciju 26. prosinca, odmah nakon Božića, velikog kršćanskog blagdana. Religijske skupine su prosvjedovale — što je marketinški tim iskoristio kako bi film proširio svoj doseg i privukao publiku. Glasine sa seta su procurile u javnost, pružajući besplatnu reklamu i potičući znatiželju o spaljenim setovima, ozljedama i čak smrtnim slučajevima tijekom produkcije. Ovi marketinški trikovi se i danas koriste u industriji.
Nastavite čitati nakon oglasa
Današnja publika je toliko naviknuta na nasilje i krv da se često pita zašto se “The Exorcist” smatra najstrašnijim filmom svih vremena. Međutim, imajte na umu da je “The Exorcist” bio prvi takve vrste – horor film koji je pomaknuo sve granice tog žanra (a ne treba zaboraviti ni umjetničke norme). Ljudi nisu bili pripremljeni za ono što su vidjeli – bespomoćnost ljudskog tijela opsjednutog đavlom, psovke koje dolaze iz usta djeteta, nasilje i hodanje kao pauk s polomljenim udovima. Sve su to bile nove i zaista šokantne stvari u to vrijeme. Sada takvo što možete vidjeti i u nekom traileru.
Film je uzrokovao srčane udare i pobačaje
Viralni video reakcije publike na izvorno kinoprikazivanje pokazuje koliko su gledatelji bili šokirani 1973. godine. Jedan je policajac izašao iz kina i rekao: “To je nešto što nisam vidio cijeli svoj život. To je nešto drugačije. Gledao sam mnogo filmova, ali nikada nisam vidio ništa slično.” Vlasnici kina su unajmljivali zaštitare i dodatno osoblje da upravljaju histeričnom publikom. Ljudi su povraćali po prolazima, padali u nesvijest, prijavljeni su čak i hitni medicinski slučajevi poput srčanih udara i pobačaja.
Ova iskustva samo su pridonijela reputaciji i pričama o “The Exorcistu”: Ovaj film toliko je strašan da ćete doživjeti srčani udar! Toliko jeziv da ćete povratiti svoje kokice. Kako bi ga itko, a posebno obožavatelji horora, mogli propustiti?
Kako bi film koji je potaknuo takvu reakciju kod cijele generacije koja je išla u kino mogao ne postati kultan?
Unatoč ograničenom kinoprikazivanju u samo 30 kina, “The Exorcist” je zaradio 1,9 milijuna dolara u prvom tjednu ($13 milijuna današnjih), postavši rekorder za R-rated horore. Prodaja ulaznica premašila je 200 milijuna dolara, što je danas otprilike 1,3 milijarde dolara.
“The Exorcist” je doslovno promijenio mišljenja kritičara o horor filmovima, otvarajući put ostvarenjima kao što su “Misery” Roba Reinera (1990.), “Black Swan” Darrena Aronofskog (2010.) i “Get Out” Jordana Peelea (2017.).
Iako je “The French Connection” dominirao na dodjelama Oscara – i donio Williamu Friedkinu Oscara za najboljeg redatelja – “The Exorcist” će održati njegovo ime živim. Imamo posla s kreativnom vizijom – i drskošću – koja je zaista šokirala ljude zastrašujućom pričom temeljenom na stvarnim događajima, kao i genijalnošću redatelja da surađuje s timom koji je mogao tu viziju oživjeti inovativnim efektima i provokativnom strukturom priče.
Ono što bi inače moglo biti razočaravajuće, u Friedkinovim rukama postalo je ono što je The New York Times nazvao “kinematografskim proučavanjem zla u suvremenom svijetu.”
HBO-ova nova serija o Harryju Potteru od samoga je početka bila predmetom brojnih kontroverzi i intenzivnih rasprava u javnosti, a polemike su se postupno razvijale u više smjerova, od kreativnih odluka do društveno-političkih pitanja koja su se vezala uz pojedine sudionike projekta.
U posljednjih nekoliko dana, nakon svjetske premijere filma „The Devil Wears Prada 2“, filmska industrija i publika intenzivno raspravljaju o prvotnim reakcijama, dojmovima i kritikama koje su se pojavile odmah nakon prvih zatvorenih projekcija. Riječ je o nastavku kultnog filma iz 2006. godine koji je, gotovo dva desetljeća kasnije, dočekan s golemim očekivanjima, ali i s vrlo jasnim strahom – može li nastavak opravdati status originala koji je obilježio pop-kulturu, modu i filmski prikaz uredničkog svijeta visoke mode.
Nakon iznimnog uspjeha, više od 40 međunarodnih festivalskih projekcija i 18 osvojenih nagrada, od kojih je 6 nagrada publike, film Lijepa večer, lijep dan redateljice Ivone Juka konačno stiže u domaća kina. Distribucija filma započinje u CineStar kinima u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, uz svečanu premijeru 18. svibnja, dok pretprodaja ulaznica kreće 7. svibnja. Ujedno već izaziva snažne reakcije publike i kritike te se ističe kao jedan od najkontroverznijih domaćih filmova posljednjih godina — otvarajući pitanje: što ako je najopasnija stvar koju možeš napraviti – voljeti?
Redatelj filma Vrag nosi Pradu 2 razmatrao je cameo pojavljivanje Adriana Greniera — evo zašto se to nije dogodilo. Zvijezda serije Entourage ranije je izjavila kako je bilo „razočaravajuće” što se nije vratio u dugo očekivani nastavak u kojem glume Anne Hathaway, Meryl Streep, Stanley Tucci i Emily Blunt, a koji u kina stiže 1. svibnja.
U vremenu u kojem se informacije proizvode i troše brže nego ikada prije, urednička vizija Leona Rizmaula, dugogodišnjeg urednika emisije "TV kalendar" na Hrvatskoj radioteleviziji, djeluje gotovo kao tiha, ali uporna pobuna protiv površnosti i zaborava, jer upravo u tom kratkom, strogo ograničenom formatu od svega nekoliko minuta uspijeva sažeti ono što mnogi mediji danas više ni ne pokušavaju – osjećaj kontinuiteta, svijest o vremenu i odgovornost prema činjenicama koje oblikuju kolektivnu memoriju.
Iako je njegov modni odabir bio besprijekoran, posebnu pažnju ukrale su pletenice koje su savršeno zaokružile cijeli look i dale mu dodatnu dozu karakte