Više od 10.000 fotografija čuva se u ovom zagrebačkom fundusu. Njih 64 uskoro možete vidjeti
Fotoklub Zagreb ove godine obilježava 134 godine djelovanja programom „Živjela fotografija!“, a u središtu proslave bit će izložba „Pogled unatrag – svjetlo naprijed“. Otvorenje je zakazano za subotu, 19. rujna 2026. u 19:30 sati u prostoru Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III, dok će izložba biti dostupna publici do 7. listopada.
Postav čine 64 fotografije 34 autora i autorica, odabrane iz klupskog fundusa s više od 10.000 fotografija nastalih od početka 20. stoljeća do danas. Umjesto kronološkog pregleda ili predstavljanja jednog autorskog rukopisa, izložba dokumentarnu fotografiju promatra kroz različite društvene okolnosti u kojima je nastajala. U izboru su humanitarna, ratna, socijalna, etno-kulturna i okolišna fotografija te fotonovinarstvo.
Takav koncept odgovara povijesti samog Fotokluba Zagreb. Organizirani fotografski amaterizam u Zagrebu počeo je 1892. osnutkom Kluba amatera fotografa pod okriljem tadašnjeg Društva za umjetnost i umjetni obrt. Hrvatska enciklopedija taj klub navodi kao prvi takav fotografski klub u Hrvatskoj. Fotoklub od 1922. djeluje pod današnjim imenom.
Fotografija je u vrijeme njegova osnutka već prestala biti isključivo salonski i tehnički medij. Pojava suhih ploča, smotanog filma i prijenosnih fotoaparata omogućila je fotografima izlazak iz atelijera i snimanje svakodnevnog života. Već 1895. Karlo Drašković snimio je „Skok“, koji Hrvatska enciklopedija navodi kao prvu hrvatsku moment-fotografiju. Upravo je motiv te fotografije poslije postao sastavni dio znaka Fotokluba Zagreb.
Klub je rano uspostavio i međunarodnu izlagačku djelatnost. Prvu međunarodnu izložbu fotografije u Zagrebu organizirao je 1910., a od 1962. međunarodne izložbe nastavljaju se pod nazivom Zagreb salon. Danas Fotoklub, prema vlastitim podacima, ima više od 200 aktivnih članova te tijekom godine organizira izložbe, predavanja, tečajeve, radionice i druge fotografske programe. U njegovu djelatnost ulaze i prikupljanje, obrada, zaštita i čuvanje Zbirke hrvatske fotografije.
Iz te duge institucionalne povijesti proizlazi i posebnost rujanske izložbe. Fotografije nisu okupljene samo zato što pripadaju poznatim autorima, nego zato što zajedno tvore vizualnu dokumentaciju različitih razdoblja, društvenih slojeva i događaja. Na jednom mjestu susreću se radovi autora čije su karijere započele prije Drugog svjetskog rata, poslijeratna generacija te fotografi koji rade u potpuno drukčijem medijskom i tehnološkom okruženju.
Među povijesnim imenima nalazi se Milan Pavić, fotograf koji je još prije Drugog svjetskog rata surađivao sa zagrebačkim „Novostima“ i beogradskom „Politikom“, a od 1945. do 1958. radio kao reporter Agencije za fotodokumentaciju u Zagrebu. Snimao je dnevne događaje, ljude, krajolike, industrijske objekte, kulturnu baštinu i portrete javnih osoba. Dio njegova opusa danas ima neposrednu vrijednost povijesnog izvora. Muzej grada Zagreba, primjerice, čuva njegove fotografije grada, industrijalizacije i poslijeratnog Zagreba.
Tošo Dabac predstavlja jednu od najprepoznatljivijih veza između zagrebačke fotografske scene i dokumentiranja svakodnevice. Njegov opus obuhvaća portrete, gradski život, krajolike, folklor, kulturnu baštinu i umjetnička djela. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu danas upravlja njegovim arhivom koji obuhvaća oko 160.000 umjetničkih predmeta, negativa i autorskih povećanja, uz fotografsku opremu, knjižničnu i arhivsku građu. Muzej Dabčeve fotografije istodobno opisuje kao umjetničke radove i dokumente povijesti Zagreba i regije.
Dabac je desetljećima fotografirao zagrebačke ulice, a njegov atelijer u Ilici 17 postao je mjesto okupljanja umjetnika i intelektualaca. Kroz njega su prolazili ljudi povezani s EXAT-om 51, Muzičkim bijenalom, Zagrebačkim velesajmom i Novim tendencijama. Taj dio njegove biografije dodatno povezuje dokumentarnu fotografiju s kulturnom poviješću Zagreba: kamera nije bilježila samo izgled grada nego i ljude koji su stvarali njegovu umjetničku scenu.
Marija Braut pripada generaciji koja je tu tradiciju nastavila u drugoj polovici 20. stoljeća. Fotografijom se počela baviti krajem šezdesetih u Dabčevu atelijeru, a zatim je radila za tadašnje Galerije grada Zagreba, današnji Muzej suvremene umjetnosti. Snimala je umjetnike, kazalište, arhitekturu, gradske prizore i svakodnevicu. Od 1972. radila je kao samostalna umjetnica, surađujući s HNK-om, ZKM-om, Gavellom, Kerempuhom i Dubrovačkim ljetnim igrama. Njezine fotografije danas se nalaze u nekoliko hrvatskih muzeja i arhiva.
Izložba uključuje i Antu Brkana, jednog od braće Brkan koji su u hrvatsku fotografiju sredinom 20. stoljeća unosili izrazito kontrastan, grafički pristup i nekonvencionalno kadriranje. Ante i Zvonimir Brkan 1957. pokrenuli su u Zadru međunarodni trijenale fotografije „Čovjek i more“. Njihov rad dobro pokazuje da dokumentarna fotografija ne mora biti tek neutralna registracija događaja. Izbor kadra, svjetla, trenutka i odnosa među elementima slike uvijek nosi autorsku odluku.
Na drugom kraju vremenskog raspona nalaze se suvremeni autori poput Stephana Lupina, Marka Vrdoljaka i Maje Golac. Lupinov opus posebno se razlikuje od klasične reportažne fotografije. Karijeru je velikim dijelom gradio kroz portret, modnu fotografiju, noćni život i fotografiranje javnih osoba, a od kraja sedamdesetih radovi su mu objavljivani u međunarodnim modnim i fotografskim časopisima. U kontekstu ove izložbe upravo razlike među autorima proširuju pojam dokumentarnog: dokument nije ograničen na ratnu reportažu ili fotografiju društvenih problema, nego može nastati i u kulturi, svakodnevnom životu, javnom prostoru ili kroz portret određene epohe.
Posebnu dimenziju postavu daje činjenica da fotografije dolaze iz fonda koji se gradio desetljećima. Arhivska fotografija mijenja značenje s vremenom. Snimka koja je u trenutku nastanka bila dnevna reportaža nekoliko desetljeća kasnije može postati izvor za povijest urbanizma, mode, rada, prosvjeda, arhitekture ili društvenih odnosa. Upravo zato sustavno čuvanje fotografija nije isto što i njihovo skladištenje. Uz fizičku zaštitu potrebno je utvrditi autora, vrijeme i mjesto nastanka, opisati događaj, identificirati osobe kada je to moguće te sačuvati informacije o izvornom kontekstu.
Fotoklub Zagreb među svojim stalnim djelatnostima navodi prikupljanje, obradu, zaštitu i čuvanje hrvatske fotografske građe, kao i zbirku kataloga fotografskih izložbi. Takvi fondovi posebno dobivaju na vrijednosti kada se građa ponovno izlaže i istražuje, umjesto da ostane nedostupna publici.
Program „Živjela fotografija!“ pokrenut je 2025. s idejom da se svaka godišnjica osnutka Kluba obilježi drugom temom i novim izborom iz fundusa. Ovogodišnji fokus na dokumentarnu fotografiju pritom se pojavljuje u trenutku kada se fotografskom zapisu sve češće pristupa s početnim pitanjem autentičnosti: je li prikazani prizor uopće snimljen kamerom, je li naknadno mijenjan i može li se utvrditi njegovo podrijetlo.
Ta rasprava odavno nije ograničena na fotografske krugove. Reuters u svojim aktualnim pravilima za vizualno novinarstvo izričito zabranjuje generativno stvaranje i izmjenu fotografskog sadržaja jer od svojih fotografija zahtijeva prikaz neizmijenjene stvarnosti. Associated Press je u srpnju 2026. ponovno ažurirao pravila te i dalje zabranjuje korištenje generativne umjetne inteligencije za stvaranje, mijenjanje ili poboljšavanje novinskih fotografija.
AP u pravilima za fotografiju dopušta samo ograničene intervencije poput osnovnog izrezivanja, tonskih korekcija ili uklanjanja prašine i oštećenja sa skeniranih negativa, pod uvjetom da se ne mijenja sadržaj prizora. Istodobno se razvijaju sustavi provjere digitalnog podrijetla sadržaja. Standard C2PA, primjerice, omogućuje bilježenje informacija o izvoru i povijesti digitalne datoteke kako bi se moglo pratiti kako je sadržaj nastao i mijenjao se.
Zbog toga naziv „Pogled unatrag – svjetlo naprijed“ funkcionira i izvan obljetničkog okvira. Starije fotografije iz klupskog fonda nastale su u razdobljima u kojima tehnološka mogućnost stvaranja potpuno sintetičnog, fotorealističnog događaja nije postojala. Današnji fotograf radi u okruženju u kojem gledatelj više ne može automatski pretpostaviti da fotografija prikazuje događaj koji se zaista dogodio. Dokumentarna fotografija zato sve više ovisi o autorstvu, uredničkom postupku, arhivskoj evidenciji, opisu i provjerljivom podrijetlu snimke.
Voditeljica programa Doris Barić navodi da je priprema ovogodišnjeg izdanja trajala gotovo godinu dana te da je Fotoklub surađivao s dijelom autora i muzejskim ustanovama kako bi pojedinim fotografijama pridružio dodatne informacije i priče o njihovu nastanku. Time izložbeni format izlazi iz okvira izbora vizualno upečatljivih fotografija. Posjetitelj dobiva mogućnost razumjeti tko je snimao, što se nalazilo ispred objektiva i u kakvim je okolnostima fotografija nastala.
To je posebno korisno kod dokumentarne građe. Bez datuma, autora i objašnjenja fotografija može ostati tek zanimljiv prizor. S pouzdanim podacima ista snimka može postati povijesni dokument.
Rođendanski program neće završiti otvorenjem izložbe. Tijekom rujna i listopada Fotoklub Zagreb organizirat će i edukativne sadržaje o dokumentarnoj fotografiji namijenjene članovima i široj javnosti. Program se tako nadovezuje na redovitu djelatnost Kluba, koja već obuhvaća fotografske tečajeve, radionice, predavanja i stručne razgovore.
Izložba „Pogled unatrag – svjetlo naprijed“ bit će otvorena od 19. rujna do 7. listopada 2026. u Fotoklubu Zagreb, Ilica 29/III. Realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Gotovo 26 tisuća posjetitelja prošlo je kroz zagrebačke muzeje tijekom drugog Zagrebačkog muzejskog vikenda, održanog od 3. do 6. rujna 2026. godine. U četiri dana jedanaest gradskih muzeja pripremilo je 164 programa za različite dobne skupine, od izložbi i stručnih vodstava do radionica, predstava, razgovora, instalacija, koncerata i šetnji gradom. Ovogodišnje izdanje održano je pod krilaticom „Dođi k sebi u muzej!“, a program je bio usmjeren na dobrostanje, odmor od svakodnevice, koncentraciju, druženje i neposredan susret s kulturnim sadržajem.
Nova samostalna izložba Maše Barišić pod nazivom Hey Sugar otvara se 11. rujna u 21 sat u Laubi – Kući za ljude i umjetnost u Zagrebu. Umjetnica će predstaviti novi ciklus ulja na platnu posvećen drag backstageu, prostoru u kojem se tijelo priprema za izlazak pred publiku i postupno mijenja svoj izgled. Barišić pritom ne slika završeni trenutak transformacije, kada je izvođač već spreman za pozornicu, nego vrijeme koje mu prethodi, ispunjeno ogledalima, šminkom, odjećom, koncentracijom i iščekivanjem.
Zagreb je svečanim otvorenjem u Galeriji Klovićevi dvori zakoračio u drugo izdanje Zagrebačkog muzejskog vikenda, manifestacije koja kulturnu ponudu grada na nekoliko dana pretvara u prostor susreta, znatiželje, kreativnosti i predaha, istodobno podsjećajući da muzeji nisu samo mjesta u kojima se čuvaju umjetnička djela, povijest i memorija jednog grada, nego i živi prostori u kojima čovjek može zastati, odmaknuti se od svakodnevne užurbanosti i ponovno uspostaviti odnos sa sobom, drugima i svijetom koji ga okružuje.
Keramika danas više nije tek materijal od kojega nastaju šalice, zdjele, vaze i drugi predmeti svakodnevne uporabe, nego sve češće postaje prostor umjetničkog istraživanja u kojem se susreću dizajn, skulptura, tradicija, suvremena tehnologija, prirodni procesi i osobno iskustvo autora. Upravo tu promjenu odnosa prema keramici istražuje izložba „Trag otpora“, predstavljena u sklopu Zagreb Design Weeka na temu „Trenje / Friction“, koja na jednom mjestu okuplja deset autorica različitih generacija, iskustava i umjetničkih polazišta te kroz njihove radove pokazuje koliko je suvremena hrvatska keramička scena raznolika, slojevita i otvorena eksperimentu.
Zagreb će početak rujna dočekati u znaku kulture, umjetnosti, druženja i predaha, a muzejski prostori na nekoliko će se dana pretvoriti u mjesta u kojima nije potrebno samo zastati pred izloškom, nego se može zastati i sam sa sobom. Od 3. do 6. rujna održava se drugo izdanje Zagrebačkog muzejskog vikenda, poznatog pod kraticom MUV, koji ove godine u jedanaest zagrebačkih gradskih muzeja donosi čak 164 programa. Manifestacija pod sloganom „Dođi k sebi u muzej!“ želi muzeje približiti publici na nešto drugačiji način, predstavljajući ih kao prostore u kojima se osim umjetnosti, povijesti, znanosti i baštine može pronaći i trenutak mira, kreativnosti, zabave te kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.
Lauba – Kuća za ljude i umjetnost u Zagrebu od 12. do 20. rujna 2026. predstavlja izložbu fotografija Stanka Abadžića, autora čiji je rad tijekom posljednjih desetljeća izgradio prepoznatljivu poziciju unutar suvremene hrvatske fotografije. Službeno otvorenje izložbe održat će se u subotu, 12. rujna u 19 sati, a zagrebačkoj publici bit će predstavljene fotografije objedinjene pod nazivom „100 fotografija“.
U zagrebačkoj Galeriji Karas u srijedu, 9. rujna u 19 sati bit će otvorena izložba „Skrivena mjesta Grada“ fotografkinje Mare Bratoš, projekt koji nakon dubrovačkog predstavljanja u Galeriji Otok Art radionice Lazareti otvara pitanje kako se jedan grad mijenja kroz vrijeme i kako se s njegovim fizičkim promjenama mijenjaju i načini na koje ga njegovi stanovnici pamte, doživljavaju i prepoznaju. Izložba donosi fotografije Dubrovnika snimljene 1995. godine i njihove svojevrsne suvremene odjeke nastale trideset godina poslije, čime se pred gledateljem uspostavlja složen vizualni razgovor između dvaju vremenskih trenutaka i dvaju različitih iskustava istoga prostora.
Beč će početkom rujna postati mjesto međunarodne premijere novog umjetničkog ciklusa Stipana Tadića, zagrebačkog slikara koji se u svom radu već godinama bavi gradom kao živim, promjenjivim i višeslojnim prostorom osobnog iskustva, društvenih odnosa i kolektivnog pamćenja. Na međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti PARALLEL VIENNA, koji će se održati od 9. do 13. rujna, Tadić će prvi put predstaviti ciklus Café Vienna, projekt kojim Beč promatra iz perspektive svakodnevice, migracija, susreta i života izvan reprezentativnih gradskih vizura, dok će organizacija Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost ovim predstavljanjem ostvariti svoj prvi samostalni nastup na međunarodnom umjetničkom sajmu.
Split će od 11. do 18. rujna ugostiti 31. izdanje Split Film Festivala. Tijekom osam festivalskih dana gradska će kina, galerijski prostor i Academia Club Ghetto ugostiti suvremene filmove i radove medijske umjetnosti iz različitih dijelova svijeta. Ovogodišnje izdanje okuplja 59 filmova iz 27 zemalja. Dio naslova u Split stiže na svoje prvo svjetsko ili europsko prikazivanje.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Color Muse mijenja način na koji nastaje boja u frizerskom salonu jer kolorist više nije ograničen na unaprijed definirane nijanse, već željeni ton može složiti prema kosi, tenu, intenzitetu i osobnom stilu svake klijentice.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
U subotu, 12. rujna, počinje 23. Festival svjetskog kazališta, koji će do 26. rujna na nekoliko zagrebačkih pozornica predstaviti pet međunarodnih kazališnih i plesnih produkcija. Ovogodišnji program povezuje autore različitih generacija i izvedbenih poetika, a predstave će se izvoditi u Zagrebačkom kazalištu mladih, Zagrebačkom plesnom centru i HNK2. Festival otvara THE MAKING OF BERLIN belgijskog kolektiva BERLIN i NTGenta u režiji Yvesa Degrysea, nakon čega slijede OBITELJ Louisa Janssensa, BREL Anne Terese De Keersmaeker i Solala Mariottea, MAMI grčko-albanskog redatelja Maria Banushija te MALDONNE francuske koreografkinje Leïle Ka. Službeni program potvrđuje da će se svih pet naslova izvesti između 12. i 26. rujna, a pojedine produkcije u Zagreb dolaze nakon gostovanja na vodećim europskim festivalima i kazališnim pozornicama.
