Ljeto još ne staje: Josip Bačić pjesmu „Party“ pretvara u plesni hit uz remix Denisa Goldina – poslušajte novu verziju
Ljetni singl mladog glazbenika Josipa Bačića „Party“ dobio je novo izdanje koje pjesmi donosi dodatnu energiju i izraženiji plesni karakter, čime se njezina ljetna priča nastavlja u novom glazbenom ruhu. Za remix četvrtog Josipova singla zaslužan je iskusni DJ i producent Denis Goldin, s kojim je mladi izvođač već ostvario suradnju, pa je njihovo ponovno povezivanje prirodan nastavak glazbene priče koja je započela na Josipovu prvom singlu „Boli“.
Nova verzija pjesme nastala je spontano, nakon što je Goldin čuo „Party“ i u njezinoj prepoznatljivoj energiji prepoznao potencijal za dodatnu produkcijsku nadogradnju. Umjesto da se zadrži isključivo u formatu ljetnog pop singla, pjesma je kroz remix dobila naglašeniji plesni impuls, suvremeniji klupski karakter i produkcijsko oblikovanje koje joj omogućuje da se prirodno uklopi u atmosferu plesnih podija, ali i radijskog programa.
Remix je objavljen u dvije verzije, pri čemu je radijska verzija prilagođena kraćem formatu i svakodnevnom emitiranju, dok extended verzija donosi produženu strukturu namijenjenu prije svega plesnoj publici i klupskom okruženju. Takvim pristupom „Party“ dobiva priliku komunicirati s publikom na više razina, zadržavajući pritom osnovnu atmosferu i poruku originalne pjesme.
„DJ Denis Goldin javio mi se da je čuo pjesmu ‘Party’ i da mu je periferno ušla u uho i odlučio napraviti remix. To mi je bilo baš drago, pogotovo jer smo Denis i ja već imali priliku surađivati na mojoj prvoj pjesmi ‘Boli’. Nisam očekivao da će se priča nastaviti baš na taj način, potpuno spontano. Mislim da su upravo takve stvari najljepše u glazbi – kad pustiš pjesmu među ljude i onda ona pronađe neki svoj put. Jako mi je drago što je ‘Party’ sada dobio i jednu novu verziju i što će ovo ljeto živjeti na još jedan način“, kaže Josip Bačić.
Suradnja Bačića i Goldina tako ponovno povezuje iskustvo etabliranog producenta s energijom mladog izvođača koji postupno gradi vlastiti glazbeni identitet. Njihova prethodna suradnja na pjesmi „Boli“, za koju je Goldin također potpisao remix, pokazala je da se njihovi različiti pristupi mogu uspješno nadopunjavati, dok aktualni remix potvrđuje da je riječ o glazbenoj suradnji koja ima potencijal za daljnji razvoj.
Za Josipa Bačića „Party“ predstavlja pjesmu koja je od početka zamišljena kao poziv na opuštanje, bezbrižnost i uživanje u trenutku, bez nepotrebnog analiziranja i opterećivanja svakodnevnim problemima. Upravo je ta jednostavna i neposredna poruka tijekom ljeta pronašla put do publike, a nova verzija pjesmi sada daje dodatnu mogućnost da se njezina energija prenese i u drugačiji glazbeni kontekst.
Nastavite čitati nakon oglasa
Denis Goldin pritom remixu nije pristupio kao pukoj promjeni aranžmana, već kao novom čitanju pjesme koje poštuje njezinu izvornu atmosferu, ali joj istodobno daje snažniji plesni identitet. Rezultat je produkcijski zaokružen singl koji zadržava prepoznatljivost originala, ali donosi ritmički intenzivniju interpretaciju prilagođenu publici koja od ljetne pjesme očekuje upravo dodatnu dozu energije.
Objavljivanjem remixa „Party“ tako nastavlja živjeti i nakon svoje originalne ljetne premijere, potvrđujući da dobro postavljena pjesma može dobiti potpuno novi život kada joj se pristupi iz drugačije produkcijske perspektive. Za Josipa Bačića ovo je još jedan korak u izgradnji vlastitog glazbenog puta, dok je za Denisa Goldina nova prilika da svojim produkcijskim potpisom oblikuje pjesmu mladog izvođača i približi je publici koja glazbu prije svega doživljava kroz ritam, energiju i ples.
Ljeto možda polako ulazi u svoju završnicu, ali „Party“ očito još nije spreman stati, a nova plesna verzija pjesmi otvara prostor za nastavak njezine priče upravo ondje gdje glazba najbolje funkcionira – među publikom koja želi zaboraviti svakodnevicu, opustiti se i jednostavno uživati u trenutku.
Postoje koncerti na koje se odlazi zbog jedne pjesme, jedne nostalgije ili jednog velikog imena, a postoje i oni rijetki koncerti koji u sebi nose mnogo više od običnog glazbenog nastupa jer na pozornicu dovode cijelu jednu povijest rock’n’rolla, njezine heroje, njezine mitove, njezine ožiljke i onu neobjašnjivu energiju zbog koje je rock desetljećima bio više od glazbenog žanra. Upravo takva večer očekuje Zagreb 3. rujna 2026., kada Hollywood Vampires prvi put dolaze u Hrvatsku, a publiku će u Areni Zagreb dočekati Alice Cooper, Joe Perry, Johnny Depp i Tommy Henriksen, četvorka čiji se zajednički nastup ne može promatrati samo kroz prizmu zvjezdanih imena koja stoje na plakatu, nego kao susret različitih generacija i različitih lica rock kulture.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
Scena Amadeo nastavlja svoju 27. sezonu drugim programskim ciklusom koji će se od 29. kolovoza do 13. rujna održavati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon uspješnog srpanjskog dijela programa, publiku očekuje nastavak sezone obilježen susretima različitih glazbenih poetika, renomiranih domaćih i međunarodnih umjetnika te projekata koji povezuju glazbu s drugim oblicima umjetničkog izraza.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
Tehnologija je desetljećima pokušavala privući našu pažnju, pokazati nam koliko je snažna, koliko je brza i koliko toga može učiniti umjesto nas, pa smo navikli na uređaje koji neprestano svijetle, zvone, vibriraju, šalju obavijesti i traže da ih pogledamo, dodirnemo ili uključimo. Međutim, najzanimljiviji trenutak tehnološkog razvoja događa se upravo onda kada tehnologija prestane inzistirati na tome da je primijetimo, kada se njezina prisutnost povuče iz prvog plana i kada uređaj, aplikacija ili sustav jednostavno počne raditi ono što od njega očekujemo bez potrebe da o njegovom postojanju svakoga dana iznova razmišljamo.
