Prikovat će vas za ekran: Uzbudljiva serija „Strike” stiže na HTV, a iza nje se krije autorica koju svi dobro poznajemo
Postoje kriminalističke serije koje gledatelja privuku zločinom, druge ga osvoje detektivom koji naizgled nemoguće slučajeve rješava gotovo nadnaravnom inteligencijom, a postoje i one rijetke priče u kojima ubojstvo postaje tek početna točka za mnogo dublje putovanje kroz ljudske slabosti, obiteljske tajne, laži, ambicije, izgubljene ljubavi i živote koji se izvana čine savršenima, a iznutra se raspadaju, a upravo takva je britanska dramska serija „Strike”, televizijska adaptacija kriminalističkih romana J. K. Rowling koje je svjetski poznata autorica objavila pod pseudonimom Robert Galbraith.
Od nedjelje 23. kolovoza gledatelji HTV-a imat će priliku upoznati Cormorana Strikea, bivšeg vojnog istražitelja koji se nakon traumatičnog iskustva rata vraća u London i pokušava započeti novi život kao privatni detektiv, čovjeka koji je u Afganistanu izgubio dio desne noge, koji se istodobno bori s fizičkim posljedicama vlastite prošlosti, financijskim problemima i privatnim životom koji je daleko od sređenoga, ali koji unatoč svemu posjeduje ono što se za detektiva pokazuje važnijim od novca, ugleda ili fizičke snage – sposobnost da promatra ljude, da ih sluša i da primijeti ono što drugi previđaju.
U ulozi Cormorana Strikea gledamo Toma Burkea, dok Robin Ellacott tumači Holliday Grainger, a upravo će se između ta dva lika vrlo brzo razviti odnos koji je postao jedno od najvažnijih obilježja cijelog književnog serijala, jer Robin u početku dolazi u Strikeovu malu detektivsku agenciju kao privremena pomoćnica, gotovo slučajno, ne sluteći da će posao koji je trebala obavljati kratko vrijeme potpuno promijeniti njezin život, njezine ambicije i njezin odnos prema vlastitim sposobnostima.
Strikeov ured nalazi se u londonskoj Denmark Street, prostoru koji je daleko od sjaja velikih detektivskih agencija i još dalje od glamura svijeta u kojemu će njegovi slučajevi često završavati, a njegov posao u početku izgleda gotovo beznadno jer nema dovoljno klijenata, nema dovoljno novca i nema nikakvu sigurnost da će njegova mala privatna istraga uopće preživjeti, sve dok mu se ne pojavi John Bristow, čovjek koji od njega traži da istraži smrt svoje sestre Lule Landry, poznate supermodelke čiju je smrt policija proglasila samoubojstvom.
Lulina smrt predstavlja središte prve priče, „Zova kukavice”, romana kojim je 2013. započeo jedan od najuspješnijih suvremenih britanskih kriminalističkih serijala, a ono što je tada bilo posebno zanimljivo jest činjenica da čitatelji nisu znali da iza imena Robert Galbraith zapravo stoji J. K. Rowling, autorica koja je nakon završetka serijala o Harryju Potteru odlučila potpuno promijeniti književni svijet u kojemu je dotad bila poznata i okušati se u klasičnom kriminalističkom romanu.
Rowling je pod pseudonimom Robert Galbraith željela ponovno osjetiti kako izgleda započeti gotovo od nule, bez ogromne težine vlastitog imena, bez očekivanja publike koja je već milijunima puta pročitala njezine knjige i bez činjenice da bi svaki novi roman automatski bio promatran kroz prizmu Harryja Pottera, pa je Galbraith trebao biti svojevrsni novi književni identitet, odvojen od svega što je prije toga napisala, a premda je njezina stvarna identitet ubrzo otkriven, autorica je zadržala pseudonim jer joj omogućuje da kriminalističke romane drži u zasebnom književnom prostoru.
Upravo je zbog toga zanimljivo promatrati Cormorana Strikea ne samo kao još jednog televizijskog detektiva nego kao lik koji je nastao iz želje autorice da istraži potpuno drukčiji tip priče, pri čemu je njegov ratni put detaljno istražen kroz iskustva stvarnih pripadnika vojske i vojnih istražitelja, dok je njegova amputacija iskorištena kako bi se prikazala svakodnevica čovjeka koji mora ponovno učiti vlastito tijelo, prihvatiti ograničenja koja prije nije imao i živjeti s činjenicom da ga rat nije ostavio samo s uspomenama nego i s fizičkom promjenom koja je prisutna u svakom njegovu danu.
No Strike nije junak koji svoju ranjivost pretvara u samosažaljenje i upravo je tu jedan od najvećih razloga zbog kojih funkcionira tako dobro, jer je grub, tvrdoglav, ponekad neugodan i emocionalno zatvoren, ali istodobno posjeduje veliku količinu ljudske otpornosti, crnog humora i inteligencije, pa se njegova snaga ne nalazi u tome što je nepobjediv nego u tome što nastavlja dalje čak i onda kada bi imao dovoljno razloga da odustane.
Njegova partnerica Robin Ellacott donosi potpuno drukčiju energiju, jer je ona emocionalno otvorenija, osjetljivija na ljude i njihove odnose, ali istodobno mnogo hrabrija nego što u početku sama razumije, pa se njihov profesionalni odnos postupno pretvara u jednu od najzanimljivijih karakterizacija u suvremenoj kriminalističkoj fikciji, budući da Robin nikada ne ostaje samo pomoćnica koja prati velikog detektiva, nego postupno postaje istražiteljica koja sama donosi zaključke, ulazi u opasne situacije i gradi vlastiti profesionalni identitet.
U tome se nalazi i jedna od najvećih razlika između „Strikea” i brojnih drugih kriminalističkih serija, jer gledatelj ne prati samo pitanje tko je počinio zločin nego istodobno prati kako istraga mijenja ljude koji u njoj sudjeluju, kako se između njih stvaraju odnosi, kako ih slučajevi vraćaju prema vlastitim traumama i kako posao koji bi trebao biti samo posao polako postaje njihov način života.
Prvi slučaj posebno je zanimljiv upravo zato što se oko Lule Landry nalazi čitav mali svijet ljudi koji su je poznavali na različite načine, od njezine obitelji i bogatih susjeda do ljudi iz svijeta glazbe, mode i zabave, pa Strike postupno shvaća da nije dovoljno pitati je li Lula ubijena, nego mora otkriti kakav je život vodila, kome je vjerovala, tko ju je koristio, tko joj je zavidio, tko ju je volio i tko je možda imao razlog željeti njezinu smrt.
U toj istrazi nema jednostavnog svijeta u kojemu su dobri ljudi na jednoj strani, a loši na drugoj, jer gotovo svatko nosi vlastitu verziju događaja, vlastiti interes i vlastitu istinu, pa se Lulina smrt postupno pretvara u priču o tome koliko je teško upoznati drugu osobu čak i onda kada mislimo da o njezinu životu znamo gotovo sve.
Upravo takav pristup kriminalističkoj priči karakterizira romane Roberta Galbraitha, koji su tijekom godina postali sve opsežniji i ambiciozniji, pa se serijal nakon „Zova kukavice” nastavio romanima „The Silkworm”, „Career of Evil”, „Lethal White”, „Troubled Blood”, „The Ink Black Heart”, „The Running Grave” i „The Hallmarked Man”, dok je u 2026. godini najavljen i novi, deveti roman „Sleep Tight, Evangeline”, što pokazuje da priča o Strikeu i Robin odavno više nije samo niz nepovezanih detektivskih slučajeva nego velika kriminalistička saga čiji se likovi razvijaju iz knjige u knjigu.
Posebna vrijednost serijala nalazi se u tome što autorica ne koristi uvijek istu formulu, pa je „Zov kukavice” izrazito proceduralna istraga, dok kasniji romani donose drukčije strukture, nove društvene sredine i sve složenije privatne probleme glavnih junaka, a upravo ta promjena omogućuje da se serijal ne pretvori u mehaničko ponavljanje iste priče u kojoj detektiv dobije ubojstvo, razgovara sa svjedocima, pronađe trag i na kraju otkrije počinitelja.
London pritom nije samo mjesto u kojemu se radnja odvija nego jedan od najvažnijih elemenata cijelog serijala, grad kroz koji Strike i Robin prolaze od bogatih četvrti do neuglednih ulica, od luksuznih stanova do malih ureda, od svijeta slavnih do ljudi koji žive potpuno obične živote, pa svaka istraga istodobno postaje i putovanje kroz različite slojeve britanskog društva.
Zbog toga „Strike” ima atmosferu koja je drukčija od klasičnih kriminalističkih serija, jer ovdje nema potrebe za stalnom pucnjavom, velikim eksplozijama ili spektakularnim policijskim potjerama kako bi napetost rasla, nego se ona gradi polako, razgovorima, pogledima, neobičnim ponašanjem, sitnim proturječjima i osjećajem da jedan običan odgovor može otvoriti pitanje koje će cijeli slučaj okrenuti u potpuno drugom smjeru.
Televizijska adaptacija dodatno je dobila na uvjerljivosti zahvaljujući Tomu Burkeu i Holliday Grainger, čija se interpretacija Strikea i Robin temelji upravo na toj neobičnoj ravnoteži profesionalnosti, prijateljstva, međusobnog povjerenja i osjećaja koji se dugo ne izgovaraju naglas, pa njihova zajednička prisutnost često govori više od samog dijaloga.
Prva televizijska adaptacija „Zova kukavice” premijerno je prikazana na BBC Oneu 2017. godine, a uz Burkea i Grainger u njoj su se pojavili i Kerr Logan, Killian Scott, Ann Akinjirin, Ben Crompton i drugi glumci, dok je scenarij prve priče napisao Ben Richards, a režirao ju je Michael Keillor, čime je roman dobio televizijsku formu koja je zadržala njegovu proceduralnu osnovu, ali istodobno naglasila atmosferu Londona i odnos glavnih likova.
A kada 23. kolovoza na HTV-u počne „Zov kukavice”, gledatelji će zapravo dobiti priliku ući u svijet koji je mnogo veći od jedne istrage ubojstva, jer iza mrtve supermodelke nalazi se priča o obitelji, slavi, novcu, usamljenosti i ljudima koji nakon nečije smrti počinju govoriti ono što za života nisu mogli ili nisu htjeli reći, dok se u središtu svega nalazi jedan ratni veteran koji pokušava ponovno sastaviti vlastiti život i mlada žena koja tek počinje shvaćati koliko je zapravo sposobna.
Možda je upravo zbog toga „Strike” toliko privlačan, jer njegovo najveće pitanje nije samo tko je ubojica nego koliko čovjek može sakriti od drugih, koliko dugo može skrivati istinu od samoga sebe i koliko dobro možemo poznavati osobu s kojom živimo, radimo, volimo ili dijelimo najvažnije trenutke vlastitog života.
A kada se posljednji tragovi počnu povezivati i kada Strike napokon počne slagati sliku Luline posljednje noći, postaje jasno da se iza svake kriminalističke priče nalazi nešto mnogo strašnije od samog zločina – ljudska sposobnost da lažemo, da šutimo, da skrivamo vlastite motive i da o drugome čovjeku godinama vjerujemo priču koja možda nikada nije bila istinita.
Zato „Strike” nije samo serija o privatnom detektivu, nego mračna i atmosferična priča o ljudima, njihovim tajnama i životima koji se često počnu raspadati upravo onda kada svi oko njih vjeruju da je sve savršeno, a prvi susret s Cormoranom Strikeom i Robin Ellacott možda je najbolji način da gledatelji upoznaju jedan od najzanimljivijih suvremenih britanskih kriminalističkih serijala.
„Zov kukavice”, sva tri dijela, na rasporedu su u nedjelju 23. kolovoza na HTV 2 od 21.05 sati.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Postoje filmski i televizijski svjetovi koji s vremenom postanu dio pop kulture, a postoje i oni koji prerastu u nešto mnogo veće, gotovo osobno, pa se njihovim junacima vraćamo desetljećima kasnije s istim osjećajem uzbuđenja koji smo imali kada smo prvi put otvorili knjigu ili sjeli pred televizor. Upravo se takva atmosfera jučer ponovno osjetila u Londonu, gdje je 1. rujna, na dan koji je za obožavatelje Harryja Pottera odavno postao svojevrsni neslužbeni praznik, održan veliki Back to Hogwarts događaj kojim je HBO Max otvorio vrata potpuno novoj eri čarobnjačkog svijeta.
London je danas ponovno postao jedno od najvažnijih mjesta na svijetu za obožavatelje Harryja Pottera. Na prvi dan rujna, datum koji u svijetu J. K. Rowling označava povratak učenika u Hogwarts, HBO Max organizirao je veliki međunarodni događaj Back to Hogwarts, posvećen novoj generaciji čarobnjačkog svijeta i televizijskoj seriji Harry Potter and the Philosopher’s Stone koja na platformu stiže ovog Božića. Iza spektakla, rekvizita, novih vizualnih rješenja i brojnih sadržaja za obožavatelje krije se mnogo veća priča: nakon 25 godina od prvog filma Harry Potter ponovno kreće ispočetka, ovaj put kao velika HBO televizijska serija koja bi trebala obuhvatiti svih sedam knjiga.
Vijest koja je 24. kolovoza 2026. stigla iz svijeta nove HBO-ove serije Harry Potter na prvi pogled djeluje kao još jedna u nizu velikih casting promjena koje prate produkciju jednog od najiščekivanijih televizijskih projekata posljednjih godina, ali odlazak Nicholasa Houlta iz uloge Gilderoya Lockharta i dolazak Kita Haringtona u istu ulogu zapravo predstavljaju mnogo zanimljiviji trenutak nego što bi se moglo zaključiti iz same informacije o promjeni glumca.
Na prvi pogled iPhone 18 Pro Max ne djeluje kao telefon koji donosi veliki odmak od iPhonea 17 Pro Max. Apple je zadržao poznati format, zaslon od 6,9 inča i gotovo identične dimenzije, pa će svatko tko je koristio prošlogodišnji model odmah znati što može očekivati kada novi uređaj uzme u ruku. Veće promjene skrivene su unutar kućišta, a najviše ih ima u procesoru, sustavu hlađenja, bateriji i glavnoj kameri. Zbog toga je razlika između ove dvije generacije zanimljivija nego što njihov gotovo jednak izgled sugerira.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Madonna je ostvarila još jedan broj jedan na američkim radijskim ljestvicama. Pjesma „Danceteria” popela se na prvo mjesto Billboardove Dance Airplay ljestvice. To je njezin deseti broj jedan na toj ljestvici. Pjesma je ujedno treći singl s albuma „Confessions II” koji je tijekom 2026. stigao do vrha Dance Airplaya.