Saša Šekoranja otvara vrata mjesta koja rijetko tko može vidjeti: Od rimskih palača do skrivenih vrtova Europe

Izbor Saše Šekoranje za domaćina ovakvog projekta prilično je prirodan. Akademski je slikar koji je diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1995. godine, ali njegov se rad odavno ne može svesti samo na slikarstvo. Tijekom godina radio je s cvijećem, interijerima, scenografijom, fotografijom, ilustracijom i različitim oblicima prostornog oblikovanja. U njegovu radu granica između slike, cvjetnog aranžmana, predmeta i prostora često je vrlo tanka. Sam je govorio da mu je crtež polazište i da su različita područja kojima se bavi toliko isprepletena da ih teško razdvaja.

Zato „Savršena mjesta“ nisu zamišljena kao televizijski vodič koji će gledatelju objasniti što mora posjetiti tijekom vikenda u Rimu ili gdje treba otići kada stigne u Provansu. Šekoranja putuje mjestima koja već poznaje i kojima se vraćao mnogo prije nego što su ondje stigle televizijske kamere. Serija tako polazi od njegova osobnog odnosa prema prostoru. Zanimaju ga arhitektura i umjetničke zbirke, ali jednako tako vrt, raspored predmeta u sobi, tekstura kamena, način na koji je postavljen stol, lokalni zanat ili biljka koja raste uz cestu.

To je ujedno blisko načinu na koji Šekoranja inače putuje. Ranije je govorio da na putovanjima unaprijed planira posjete antikvarijatima, galerijama i tržnicama cvijeća, ali da mu najvrjedniji dio putovanja često postane ono što nije mogao isplanirati. Takva znatiželja dobro objašnjava logiku nove serije. Destinacija je početak priče, a ne njezin konačni sadržaj.

Sedam epizoda vodi kroz Italiju, Francusku, Škotsku i Englesku, odnosno kroz Rim i njegovu okolicu, Škotsko gorje, Palermo, Apuliju, Provansu i Azurnu obalu, Somerset te atlantsku obalu Francuske. Svaka od tih cjelina dobiva drukčiji vizualni i kulturni okvir. Negdje su u središtu aristokratske palače i vrtovi, negdje divlji krajolik, negdje pučka tradicija, a negdje modernistička arhitektura, hrana ili život u engleskoj provinciji.

Putovanje počinje u Rimu, gradu kojem je gotovo nemoguće pristupiti bez svijesti o stoljećima koja su se ondje nataložila jedno preko drugoga. Prva epizoda nosi temu rimskih aristokratskih palača i vrtova te ulazi u prostore koji nisu dio uobičajenog turističkog obilaska. Šekoranja obilazi privatne palače, umjetničke zbirke i vrtove Rima i okolice, a pritom se vraća i mjestima koja povezuje sa svojim dječačkim i studentskim godinama. Među lokacijama snimljenima za seriju nalazi se i Palazzo Farnese u Capraroli, monumentalna renesansna rezidencija obitelji Farnese sjeverno od Rima.

Rimska epizoda pritom ne tretira palače samo kao kulise pune fresaka, skulptura i skupocjenog namještaja. Zanimljivija je ideja da se iza njihove ljepote čitaju ukus, ambicija i taština ljudi koji su ih naručivali, gradili i desetljećima nadograđivali. U Rimu je teško razdvojiti umjetnost od moći koja ju je financirala. Obiteljske zbirke, vrtovi i raskošni interijeri nastajali su kao privatni prostori, ali i kao demonstracija položaja vlasnika. Serija upravo u tim slojevima traži razlog zbog kojeg neki prostori i nekoliko stoljeća poslije ostavljaju snažan dojam.

Potpuno drukčiju atmosferu donosi Škotsko gorje. Epizoda „Začarana šuma Škotske“ smještena je među kaledonijske šume, mahovinu, vrijesak, dvorce, vrtove i lovišta Highlandsa. Ondje arhitektura više nije dominantna kao u Rimu jer pejzaž određuje gotovo sve ostalo. Autori se bave odnosom čovjeka i prirode te zaštitom krajolika, a jedan dio snimanja odvijao se u Glenfeshie Lodgeu. Šekoranja je opisao kako se ekipa ondje kretala terencima, prelazila rijeku te skupljala granje i mahovinu za njegove aranžmane.

Apulija donosi sasvim drugu paletu. U epizodi „Bijela raskoš u Puglii“ pojavljuju se stoljetni maslinici, bijele masserije, lokalno lončarstvo, procesije, ples i tradicija Salenta. Bijelo vapno južnotalijanske arhitekture postaje podloga za boje hrane, keramike, cvijeća i ljudi. Dio serije sniman je u Masseriji Potenti, a upravo je ondje nastala jedna od većih zajedničkih scena s večerom i gostima. Na snimanju su sudjelovali i Šekoranjini prijatelji, koji su sami financirali svoj boravak i tako omogućili ekipi da snimi prizore na lokacijama koje bi za televizijsku produkciju inače bile preskupe.

Palermo se u seriji promatra kroz barok, aristokraciju i književnost, a polazište epizode je „Gepard“, roman Giuseppea Tomasija di Lampeduse. Priča vodi kroz gradske palače, oratorije, umjetnost i gastronomiju, ali jedna je lokacija posebno zanimljiva zbog veze književnosti, filma i stvarnog aristokratskog života. Ekipa je dobila pristup Palazzo Valguarnera Gangi, palači u kojoj je Luchino Visconti snimao „Geparda“ iz 1963. godine. Palača nije redovito otvorena javnosti, a u seriji se pojavljuje i razgovor s princezom Carine Vanni Calvello Mantegna di Gangi.

Provansa i Azurna obala otvaraju prostor priči o umjetnicima i arhitektima čiji je rad neraskidivo povezan s krajolikom južne Francuske. Serija ondje prati tragove Vincenta van Gogha, Victora Vasarelyja, Eileen Gray i Le Corbusiera te spaja kamene kuće podno Alpilla s modernističkom arhitekturom 20. stoljeća. To je epizoda u kojoj svjetlost prestaje biti samo lijepa televizijska slika. Ona je dio povijesti umjetnosti toga područja i jedan od razloga zbog kojih su generacije slikara i dizajnera ondje tražile mjesto za život i rad.

U Somersetu se tempo ponovno mijenja. Engleska epizoda posvećena je vrtovima, provincijskom životu, krajoliku i ljudima koji rade oslanjajući se na lokalnu tradiciju i prirodu. U priču ulazi i slikarstvo J. M. W. Turnera. Engleski vrt ovdje nije samo uredno uređena zelena površina oko lijepe kuće. Stoljećima je bio prostor eksperimentiranja s odnosom arhitekture i prirode, pa takav krajolik dobro odgovara Šekoranjinu interesu za biljke i način na koji se prostor može oblikovati bez gubitka dojma spontanosti.

Posljednji dio tog europskog putovanja vodi na jugozapad Francuske i atlantsku obalu. Epizoda „Ministarstvo stila“ gradi se oko kuće na pješčanim dinama i francuskog odnosa prema hrani i svakodnevnom životu. Gastronomija ovdje ulazi u isti kadar s arhitekturom i dizajnom jer način života nije odvojen od prostora u kojem se odvija. Kuhinja, stol, posuđe, namirnice i društvo za stolom postaju jednako zanimljivi kao slika na zidu ili dobro projektirana kuća.

Serija pritom ima jedan detalj koji je odvaja od velikog broja putopisnih emisija. Šekoranja na kraju većine epizoda ne odlazi jednostavno prema sljedećoj destinaciji, nego ono što je vidio pokušava prevesti u vlastiti rad. Nastaju cvjetne instalacije, aranžmani i dekoracije stolova. Predmet koji je zapazio u palači, boja krajolika, biljka ubrana u prirodi ili atmosfera određene kuće tako mogu postati početna točka nove kompozicije.

Takav postupak ima smisla upravo kod Šekoranje jer je cvijeće desetljećima jedan od njegovih glavnih medija. Nakon završetka Akademije otvorio je galeriju u prostoru u kojem je njegova majka prije imala optiku. Prema njegovu vlastitom prisjećanju, slike su se brzo prodale, a potom je netko kupio i vazu s cvijećem koja je ostala u prostoru. Iz tog gotovo slučajnog trenutka razvio se dio karijere po kojem će postati najprepoznatljiviji široj publici. Kasnije je radio cvjetne instalacije, scenografije i uređenja različitih prostora, dok je slikarstvo ostalo stalni dio njegova rada.

Ni „Savršena mjesta“ nisu nastala iznenada. Šekoranja i redateljica Ana Šerić već tri sezone surađuju na rubrici „Cvijeće Saše Šekoranje“ u HRT-ovoj emisiji „Kod nas doma“. Nakon toga napravili su dokumentarne specijale „Božić sa Sašom Šekoranjom“ i „Venecija sa Sašom Šekoranjom“. Iskustvo duljeg televizijskog formata dovelo je do prijedloga nove serije, koji je prijavljen na HRT-ov poziv za vanjske produkcije. Razvoj projekta trajao je više od godinu dana.

Snimanje se moralo prilagođavati godišnjim dobima jer vrtovi, šume i pejzaži u ovoj seriji nisu pozadina koju je moguće zamijeniti bilo kojim drugim kadrom. Ekipa je u kolovozu 2025. počela snimati u Škotskoj, u rujnu je radila u Rimu, a u listopadu u Palermu. Nakon zimske stanke snimanje je nastavljeno u svibnju 2026. u Provansi i na Azurnoj obali te u lipnju u Apuliji, dok su za završni dio produkcije ostali Engleska i zapadna obala Francuske.

Iza kadrova palača, vrtova, maslinika i večera nalazi se relativno mala terenska ekipa. HRT navodi Bite Art kao produkciju projekta, a redateljica je Ana Šerić, scenarist Vanja Marković, dok je među direktorima fotografije Josip Ružić. Na projektu su radili i snimatelji, majstori tona i montažerke, a osnovna terenska ekipa uglavnom je brojila šestero ljudi. Takav način rada posebno je zahtjevan kada se snima na udaljenim lokacijama i u privatnim prostorima u kojima televizijska ekipa nema luksuz ponavljanja scena koliko želi.

Scenarist Vanja Marković imao je i posao koji se na ekranu vjerojatno neće uvijek moći prepoznati. Prema riječima redateljice Ane Šerić, upravo je on pronalazio način da ekipa dođe do teško dostupnih lokacija i sugovornika. To je omogućilo ulazak u privatne palače, kuće i vrtove koji nisu standardne turističke lokacije.

Produkcija se ponekad morala osloniti i na improvizaciju. Pojedine lokacije bile su toliko skupe da bi samo dva dana njihova najma stajala gotovo koliko i čitav budžet jedne epizode. Umjesto klasičnih statista, u nekim su scenama sudjelovali Šekoranjini prijatelji koji su se pridružili putovanju o vlastitom trošku. Tako su nastale zajedničke večere, doručci, branje bilja i drugi prizori koji nisu potpuno odvojeni od njegova stvarnog života jer je riječ o ljudima s kojima i privatno putuje.

Zbog toga naslov „Savršena mjesta“ ne treba shvatiti kao popis najluksuznijih europskih adresa. Neka od mjesta doista jesu aristokratske palače, povijesni vrtovi i kuće kojima većina posjetitelja nikada neće prijeći prag. Druga su šuma, maslinik, obala ili stol za kojim se okupilo društvo. Zajedničko im je to što ih Šekoranja ne promatra kao katalog stvari koje treba posjedovati, nego kao materijal za gledanje.

U tome je možda i najzanimljiviji lifestyle element cijele serije. Današnji sadržaji o putovanjima često su napravljeni tako da ih gledamo ubrzano, spremamo lokaciju na mobitel i prelazimo na sljedeću fotografiju. „Savršena mjesta“ kreću u suprotnom smjeru. Ideja je zadržati pogled dovoljno dugo da se primijeti kako je vrt posađen, što stoji na staroj komodi, kakvu boju poprima kamen predvečer ili kako nekoliko grana iz šume može završiti u potpuno novoj kompoziciji.

Prva prilika za takvo putovanje bit će Rim. Premijera serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“ zakazana je za ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati na HTV1, a prva epizoda u televizijskom rasporedu traje do 21:05. Nakon Rima slijedi još šest putovanja kroz europske krajolike, kuće, palače, vrtove i atelijere koje je Šekoranja tijekom godina zapamtio i kojima se vraćao.

U vremenu u kojem gotovo svako lijepo mjesto prvo upoznamo kao fotografiju na ekranu, ova serija pokušava napraviti nešto jednostavnije. Pogledati ga izbliza, ući unutra kada se vrata otvore i vidjeti što će od svega toga ostati kada se kamera ugasi.