Dubrovnik kakav rijetko imamo priliku vidjeti: Izložba Mare Bratoš otkriva skrivena mjesta koja čuvaju sjećanja Grada
Dubrovnik je grad čija se ljepota desetljećima predstavlja kroz prepoznatljive vedute, kamene ulice i povijesne zidine koje su postale jedan od najpoznatijih simbola hrvatske kulturne baštine, no iza tih razgledničkih prizora oduvijek postoji i jedan drugi grad, intimniji, tiši i manje vidljiv, sastavljen od prostora koji nisu nastali kako bi privlačili poglede turista, nego kako bi bili dio svakodnevice njegovih stanovnika. Upravo tim skrivenim slojevima Dubrovnika posvećena je izložba Skrivena mjesta Grada fotografkinje Mare Bratoš, koja kroz dva fotografska ciklusa nastala u razmaku od trideset godina otvara promišljanje o vremenu, kolektivnom pamćenju i odnosu čovjeka prema prostoru koji se neprestano mijenja.
Fotografije iz prve serije nastale su 1995. godine, u razdoblju neposredno nakon završetka Domovinskog rata, kada je Dubrovnik još uvijek nosio duboke tragove ratnih razaranja, ali i tišine koja je ostala nakon godina neizvjesnosti. Grad je tada bio ispražnjen od uobičajenog ritma života, a brojna mjesta koja su nekada predstavljala središta druženja, odmora i turističkih aktivnosti ostala su napuštena, zapuštena ili privremeno bez svoje svrhe. Umjesto monumentalnih vizura po kojima je Dubrovnik poznat diljem svijeta, mladu umjetnicu Maru Bratoš zanimali su upravo ti prostori između svakodnevice i zaborava, mjesta koja nisu izgubila samo svoju funkciju nego su dobila sasvim novu emocionalnu dimenziju.
Crno-bijele fotografije nastale tijekom tog razdoblja odišu atmosferom koja nadilazi dokumentarni karakter fotografije i približava se filmskom izrazu. Prazni prostori, odsutnost ljudi i gotovo opipljiva tišina stvaraju osjećaj napetosti i neizvjesnosti, zbog čega svaki kadar djeluje kao prizor iz filma u kojem se priča tek naslućuje. Umjesto da bilježe događaje, fotografije bilježe osjećaje koje prostor može izazvati, a upravo ta sposobnost da obične lokacije pretvori u mjesta snažne emocionalne sugestije jedno je od najprepoznatljivijih obilježja autorskog rukopisa Mare Bratoš.
U objektivu umjetnice tada su se našla mjesta koja Dubrovčani dobro poznaju i koja zauzimaju posebno mjesto u njihovim osobnim i kolektivnim sjećanjima. Vila Šeherezada, hotel Argentina, Uvala Lapad s vilama Elita i Wolff, vaterpolsko igralište na Porporeli ili stolovi za stolni tenis ispred hotela Neptun postali su protagonisti fotografija koje nisu prikazivale samo fizički izgled tih prostora nego i njihovu simboličku vrijednost u vremenu kada je grad prolazio kroz proces oporavka i ponovnog pronalaženja vlastitog identiteta.
Tri desetljeća poslije Mara Bratoš vraća se na iste lokacije kako bi ponovno fotografirala prostore koji su obilježili njezin rani fotografski opus, no povratak pokazuje kako vrijeme ne mijenja samo izgled grada nego i način na koji mu je moguće pristupiti. Brojna mjesta koja su nekada bila otvorena danas više nisu dostupna javnosti, pa umjetnica pojedinim lokacijama može pristupiti tek djelomično ili ih promatrati izvana. Upravo ta fizička nedostupnost postaje jedan od najsnažnijih motiva nove serije fotografija jer jasno pokazuje kako su se tijekom godina promijenile granice između javnog i privatnog prostora.
Nastavite čitati nakon oglasa
Fotografije nastale 2025. godine zato nisu pokušaj rekonstrukcije ili ponavljanja prizora iz prošlosti, nego svjesno prihvaćanje činjenice da isti pogled više nije moguće ostvariti. Promijenile su se fasade, sadržaji i funkcije pojedinih lokacija, nestali su prostori koji su nekada okupljali ljude, a neka mjesta ostala su skrivena iza vrata koja se više ne otvaraju svakome. Time izložba dobiva novu dimenziju jer promatrača ne suočava samo s vizualnim promjenama nego i s pitanjem kome danas pripada grad i kako se mijenja naše iskustvo prostora koji je nekada bio dio zajedničkog života.
Najveća vrijednost ove izložbe upravo je u dijalogu između dviju fotografskih serija koje nisu povezane samo istim lokacijama nego i autoričinim dosljednim interesom za ono što ostaje izvan uobičajenog pogleda. Dok fotografije iz 1995. godine svjedoče o gradu koji se oporavlja od ratnih trauma i pokušava ponovno pronaći svoj ritam, noviji radovi govore o Dubrovniku koji se suočava s drukčijim izazovima, među kojima se posebno ističu promjene u korištenju javnog prostora, sve izraženija zatvorenost pojedinih lokacija i postupno nestajanje mjesta koja su nekada bila sastavni dio svakodnevice lokalnog stanovništva.
Nastavite čitati nakon oglasa
Izložba Skrivena mjesta Grada zbog toga nadilazi okvir dokumentarne fotografije i postaje snažno promišljanje o prolaznosti, identitetu i kolektivnom pamćenju. Fotografija ovdje nije samo medij koji bilježi izgled prostora nego i sredstvo kojim se istražuje način na koji ljudi pamte grad, kako ga doživljavaju kroz različita povijesna razdoblja i kako promjene u urbanom krajoliku utječu na osjećaj pripadnosti. Upravo u tom spoju osobnog iskustva, povijesnog konteksta i iznimno promišljenog vizualnog jezika leži snaga izložbe koja Dubrovnik prikazuje iz perspektive kakvu rijetko imamo priliku vidjeti.
Izložba će biti otvorena 11. kolovoza u 21 sat u Galeriji Otok, Art radionice Lazareti u Dubrovniku, gdje će posjetitelji imati priliku razgledati ovaj izniman fotografski dijalog između prošlosti i sadašnjosti sve do 1. rujna. Susret dviju serija fotografija nastalih u razmaku od trideset godina nudi jedinstvenu priliku za promišljanje o tome koliko se grad može promijeniti, koliko se mijenjaju ljudi koji u njemu žive te koliko fotografija može postati jedan od najvažnijih čuvara prostora, sjećanja i vremena.
Koliko puta ulaskom u muzej ili galeriju nesvjesno usporimo korak čim ugledamo natpis koji nas upozorava da izloške nije dopušteno dodirivati, promatrajući umjetnost s pristojne udaljenosti i ostajući tek nijemi svjedoci nečije kreativnosti, toliko je snažniji osjećaj iznenađenja kada se pojavi izložba koja potpuno mijenja ustaljena pravila muzejskog iskustva te svakoga posjetitelja poziva da slobodno pruži ruku, istraži, iskuša, pogriješi, ponovno pokuša i upravo svojim sudjelovanjem postane dio umjetničkog djela koje se iz trenutka u trenutak mijenja, razvija i raste zajedno s ljudima koji ga doživljavaju.
Povijest se često promatra kroz velike političke događaje, ratove i društvene prekretnice, no jednako snažan trag u razvoju civilizacije ostavljale su i svakodnevne navike koje su tijekom stoljeća oblikovale način života, kulturu i vizualni identitet različitih društava. Upravo takav pogled donosi nova izložba „Anatomija dima – retrospektiva jedne navike“, koju predstavlja Narodni muzej Zadar. Riječ je o jednom od sadržajno i konceptualno najopsežnijih muzejskih projekata posljednjih godina, koji kroz umjetnička djela, povijesne predmete, reklamnu grafiku, dizajn i filmsku baštinu istražuje složenu priču o duhanu, njegovu društvenom značenju i načinu na koji je tijekom više od pet stoljeća postao dio globalne kulture.
U Laubi je otvorena izložba Atlantida, treća u ciklusu Kartografije – putovanje kroz zbirku Lauba, kojom ova zagrebačka kuća za ljude i umjetnost obilježava 15 godina djelovanja. Izložbu je otvorio kustos prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koji je istaknuo da Atlantida istražuje umjetnost kao neprestano promjenjiv i začudan organizam koji potiče nova promišljanja i različite interpretacije. Među najistaknutijim djelima nalaze se monumentalna slika Lovre Artukovića, skulptura Crvena stijena Siniše Majkusa i instalacija Dvoboj Ivana Fijolića, uz radove brojnih drugih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izložba je privukla velik broj ljubitelja umjetnosti i znatiželjnika, a večer otvorenja nastavila se u opuštenoj atmosferi uz gallery party i zajedničko praćenje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.
U subotu, 27. lipnja u 19 sati, u Laubi – kući za ljude i umjetnost, otvara se izložba “Atlantida”, treća u nizu ciklusa Kartografije – putovanje kroz zbirku Laube. Riječ je o novom izložbenom poglavlju koje okuplja radove iz fundusa Laubine kolekcije te ih promatra kroz prizmu imaginacije, transformacije i promjenjivih svjetova suvremene umjetnosti.
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci ovoga će ljeta publika imati priliku upoznati dvije umjetnice koje su obilježile europsku avangardnu scenu i svojim radom trajno promijenile način na koji promatramo odnos između jezika, tijela i identiteta. Izložba Radikalna subjektivnost, koja se otvara 3. srpnja i ostaje otvorena do 27. rujna, okuplja opsežan izbor radova koje su napravile Katalin Ladik i Tomaso Binga, autorice čije su umjetničke prakse tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća postale sinonim za eksperiment, umjetničku slobodu i propitivanje društvenih konvencija. Riječ je o jednoj od najvažnijih izložbi ljetnog programa riječkog muzeja, koja hrvatskoj publici donosi priliku da na jednom mjestu sagleda stvaralaštvo dviju pionirki vizualne poezije i performansa čiji je utjecaj odavno prešao nacionalne granice.
Galerija Mona Lisa u Zagrebu 10. lipnja otvara vrata izložbi „Vječna ljepota crteža“, reprezentativnom projektu koji okuplja 79 djela hrvatskih umjetničkih velikana nastalih od kraja 19. do druge polovice 20. stoljeća. Riječ je o pažljivo oblikovanom izboru radova koji kroz različite crtačke i slikarske tehnike na papiru donose pregled razvoja hrvatske likovne umjetnosti te istodobno potvrđuju trajnu vrijednost crteža kao jednog od najvažnijih medija umjetničkog izraza.
Hrvatska umjetnica Neli Ružić sudjeluje u međunarodnom umjetničkom projektu kroz izložbu Horizon Ablaze koja je otvorena 15. svibnja u Taichung Art Museumu u tajvanskom gradu Taichungu, čime njezin rad ulazi u kontekst globalne institucionalne prezentacije suvremene umjetnosti u jednom od ključnih kulturnih centara istočne Azije, gdje se kroz kustoski koncept promišljaju aktualne društvene i ekološke teme u transnacionalnom okviru.
U Zagrebu će se od 12. do 14. lipnja 2026. godine u Laubi – Kući za ljude i umjetnost održati deveto izdanje Boutique Art Faira NESVRSTANI, koji se u proteklim godinama profilirao kao jedno od najznačajnijih godišnjih okupljanja suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i široj regiji. Riječ je o trodnevnom događanju koje na jednom mjestu okuplja galerije, umjetnike, kolekcionare, kustose, arhitekte, dizajnere te sve brojniju publiku koja suvremenu umjetnost doživljava kao aktivan dio svakodnevice i kulturnog identiteta.
Portman je govorila i o razlikama između zdravstvenih sustava u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, istaknuvši da su liječnici u obje zemlje izvrsni, ali da se pristup trudnicama razlikuje
