Grgur Visinski objavio najosobniju pjesmu dosad — „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ o kojoj svi počinju govoriti
Glazbenik i multimedijalni umjetnik Grgur Visinski predstavio je novi autorski singl znakovitog i gotovo poetski zaigranog naslova „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“, pjesmu koja se ne sluša samo ušima, nego i nutrinom. Riječ je o skladbi koja hrabro zalazi u maglovite, teško uhvatljive prostore osobnog preispitivanja, ondje gdje se strah i odlučnost sudaraju, a iz tog sudara nastaje tiha, ali postojana snaga. Visinski ovim izdanjem otvara intimno poglavlje vlastitog stvaralaštva, ne skrivajući nesigurnosti, sumnje i krhkost koje su sastavni dio svakog istinskog procesa samospoznaje.
Pjesma „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ može se čitati kao svojevrsni umjetnikov osobni manifest – podsjetnik da put prema unutarnjem razotkrivanju nikada nije ravan, niti unaprijed iscrtan jasnim konturama. Naprotiv, riječ je o putu na kojemu su lutanja, zastoji i pogrešni koraci neizbježni, a unutarnja borba trajni suputnik. Ta borba, kako sugerira i sama atmosfera pjesme, ne prestaje; ona se tek povremeno povlači u sjenu svakodnevnih obveza, kratkotrajnih uzbuđenja i prolaznih distrakcija, da bi se ponovno javila u trenucima tišine.
Tematski, skladba progovara o prihvaćanju vlastite slabosti i marginalnosti, o spoznaji da smo, unatoč ambicijama i željama, često krhki i nesigurni. No upravo u toj krhkosti Visinski pronalazi prostor za oprost – prije svega oprost samome sebi. Pjesma nosi poruku pomirenja s vlastitim pogreškama i ograničenjima, ali i odlučnu poruku da unatoč svemu valja nastaviti dalje, korak po korak, čak i onda kada glasovi – vanjski ili unutarnji – postaju preglasni.
Ovaj singl ujedno predstavlja važnu profesionalnu prekretnicu za autora. Naime, „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ prva je pjesma koju je Grgur Visinski u potpunosti samostalno producirao, čime je preuzeo potpunu kreativnu kontrolu nad zvukom i atmosferom vlastitog rada. Dosadašnji projekti nastajali su uz podršku vanjskih producenata, što je donosilo dragocjena iskustva i drugačije perspektive, no ovdje se Visinski svjesno odlučuje na ogoljeni, osobni pristup – bez zaštitne mreže. Rezultat je sirov, iskren i neuljepšan zvučni zapis njegova trenutačnog senzibiliteta i tehničke zrelosti.
Singl objavljuje izdavačka kuća Spona, dok mastering potpisuje Alex Vujić Ohlsen iz Fantazma Studija, čiji je završni zahvat dodatno zaokružio zvučnu cjelinu pjesme. Vizualni identitet izdanja upotpunjen je naslovnom fotografijom snimljenom u Đonlinim Dragama, čiji pejzaž diskretno, ali snažno korespondira s emocionalnim pejzažom same skladbe.
Nastavite čitati nakon oglasa
S novim singlom Grgur Visinski ne nudi lake odgovore ni jednostavne refrene za brzo zaboravljanje, već poziva na suočavanje – s vlastitim glasovima, strahovima i odlukama. U vremenu u kojem se buka često zamjenjuje za smisao, njegova pjesma ostaje tiha, ali postojana opomena da je ponekad najveća hrabrost nastaviti hodati, čak i kada kolona viče, a magla ne otkriva smjer.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
Scena Amadeo nastavlja svoju 27. sezonu drugim programskim ciklusom koji će se od 29. kolovoza do 13. rujna održavati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon uspješnog srpanjskog dijela programa, publiku očekuje nastavak sezone obilježen susretima različitih glazbenih poetika, renomiranih domaćih i međunarodnih umjetnika te projekata koji povezuju glazbu s drugim oblicima umjetničkog izraza.
Ana Sertić Greg, zagrebačka pjevačica, plesačica i glumica s međunarodnim umjetničkim iskustvom, predstavlja svoj debitantski pop singl „Neparni“, objavljen u izdanju Bonton Musica. Riječ je o emotivnoj pop baladi koju potpisuje jedan od najistaknutijih autora regionalne popularne glazbe Bane Opačić, dok je Ana u interpretaciju pjesme unijela iskustvo stečeno na kazališnim i glazbenim pozornicama Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. „Neparni“ tako predstavlja važnu novu fazu njezina profesionalnog razvoja, ali i prirodan nastavak umjetničkog puta koji je posljednjih godina obilježen radom u kazalištu, glazbi, plesu i međunarodnoj produkciji.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Postoje modni komadi koji se vraćaju gotovo neprimjetno, a onda odjednom izgledaju kao da nikada nisu ni otišli. Traper je upravo takav komad, posebno kada govorimo o estetici ranih dvijetisućitih, vremenu u kojem su jeans, Amerika i pop kultura zajedno stvarali jednu od najprepoznatljivijih modnih slika tog desetljeća. Taj duh danas se vrlo lako prepoznaje u outfitu poznate domaće poduzetnice Jane Dužanec, koja je traperu pristupila na način koji istodobno podsjeća na zlatno doba američkog popa i izgleda suvremeno, ženstveno i elegantno.
Ako se ovih dana pitate može li ljeto u Hrvatskoj biti još malo toplije, odgovor očito ima ime i prezime – Pedro Soltz. Brazilski model sa zagrebačkom adresom već godinama privlači pažnju izgledom, energijom i onom pomalo bezobrazno dobrom fizičkom formom zbog koje je dovoljno da skine majicu i objavi fotografiju pa da termometar, barem na društvenim mrežama, pokaže koji stupanj više. I nije baš teško razumjeti zašto. Pedro je jedan od onih muškaraca kojima tijelo nije slučajnost, nego rezultat godina bavljenja sportom, discipline i, kako sam kaže, potrebe da ostane fizički i mentalno aktivan.
Tara Thaller još je jednom pokazala koliko snažno večernji look može djelovati kada se ženstvenost, dobar kroj i osobnost spoje bez suvišnog forsiranja. U kreaciji Diane Viljevac, poznate hrvatske dizajnerice čiji se rukopis prepoznaje po ženstvenim siluetama i promišljenim detaljima, Tara izgleda poput moderne filmske heroine, ali bez one ukočene, nedodirljive glamuroznosti. Njezin je dojam raskošan, a istodobno dovoljno prirodan da se čini kao da je upravo takva večernja elegancija njezino sasvim prirodno područje.
Iako je Dalmaciju zamijenila Italijom, barem sudeći prema prizoru s fotografije, moramo se složiti kako Tatjani Jurić žuta boja stoji brutalno dobro, osobito kada je nosi u ovako ljetnoj, vedroj i nenametljivo chic kombinaciji koja savršeno prati atmosferu sunčane talijanske obale. Na fotografiji je vidljiv outfit koji na vrlo jednostavan način spaja nekoliko snažnih ljetnih elemenata, ali upravo zbog odmjerenih krojeva i skladne palete boja djeluje promišljeno, moderno i dovoljno elegantno za razgledavanje slikovitih ulica, ručak s pogledom na more ili večernje ispijanje aperitiva na terasi s koje se pruža pogled na obalu.