Michael Douglas otvorio dušu kao nikad prije: Otkrio tajne ljubavnih veza, ovisnosti i odnos s ocem
Glumac, koji je odrastao uz slavnog oca Kirka Douglasa i izgradio vlastitu karijeru tijekom koje je osvojio dva Oscara, na gotovo 500 stranica knjige prisjetio se ljubavnih veza, problema s kokainom i alkoholom, odnosa sa sinom Cameronom te braka s Catherine Zeta-Jones.
Michael Douglas u novim memoarima „One Helluva Ride“ prvi put otvoreno govori o dijelovima života koje je desetljećima držao podalje od javnosti. Glumac, koji je odrastao uz slavnog oca Kirka Douglasa i izgradio vlastitu karijeru s dva osvojena Oscara, u gotovo 500 stranica knjige prisjetio se ljubavnih veza, problema s kokainom i alkoholom, odnosa sa sinom Cameronom te braka s Catherine Zeta-Jones.
Iako je godinama odbijao ponude za autobiografiju, nakon 80. rođendana odlučio je zapisati priču koju želi ostaviti djeci i unucima. Prije objave knjige kontaktirao je i žene s kojima je bio u vezama, a o kojima sada prvi put javno govori.
Jedna od najvećih tema memoara njegov je odnos s ocem Kirkom Douglasom. Michael ga opisuje kao čovjeka kojemu se divio, ali kojeg se kao dijete istodobno bojao zbog njegove nagle naravi i fizičkog kažnjavanja. Upravo zato smatra da knjigu ne bi mogao napisati dok je njegov otac bio živ. Kirk Douglas preminuo je 2020. godine u 103. godini.
Michael se prisjetio i trenutka kada je morao dokazati da može izaći iz sjene slavnog oca. Kao producent filma „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ osvojio je svoj prvi Oscar, nakon što je njegov otac smatrao da bi trebao glumiti glavnu ulogu. Randlea McMurphyja na kraju je utjelovio Jack Nicholson, dok je Michael drugi Oscar osvojio 1988. za ulogu u filmu „Wall Street“.
Memoari donose i vrlo osobne detalje iz njegove mladosti. Kao student eksperimentirao je s drogama, a priznaje i da je više od stotinu puta konzumirao LSD. Kasnije je kokain postao dio njegova života, kao i alkohol, a zbog ovisnosti je na kraju potražio stručnu pomoć i otišao na rehabilitaciju.
Posebno emotivno piše o sinu Cameronu, kojeg je dobio u prvom braku s Diandrom Luker. Michael priznaje da zbog karijere nije uvijek bio dovoljno prisutan u njegovu odrastanju, a kasnije je gledao kako Cameron tone sve dublje u ovisnost o drogama. Njegov sin zbog kaznenih djela povezanih s drogom proveo je sedam godina u zatvoru, a Michael priznaje da je bilo trenutaka kada se bojao da će ga izgubiti.
U knjizi prvi put otvoreno govori i o nekim ljubavnim vezama koje je desetljećima skrivao. Među njima je bila veza s Kathleen Turner tijekom snimanja „Lova na zeleni dijamant“, a priznaje i da je bio zaljubljen u Jeanne Tripplehorn, s kojom je glumio u „Sirovim strastima“. Obje je prije objave memoara kontaktirao i zatražio njihovo dopuštenje da o njihovim odnosima javno progovori.
Posebno zanimljiv dio odnosi se na Catherine Zeta-Jones. Kada ju je upoznao 1998. godine, Douglas se istodobno viđao s pet žena u različitim gradovima. Kada je Catherine jasno dala do znanja da želi monogamnu vezu, prekinuo je sve ostale odnose.
Vjenčali su se 2000. godine i dobili sina Dylana i kćer Carys. Njihov brak prošao je i razdoblje razdvajanja, no nakon godinu dana ponovno su počeli živjeti zajedno. Danas, nakon 26 godina braka, Douglas Catherine naziva ljubavi svojeg života.
U memoarima se prisjetio i teškog razdoblja kada mu je 2010. dijagnosticiran rak jezika. Prošao je kemoterapiju i zračenje, izgubio oko 18 kilograma i vjerovao da bi mogao umrijeti. O bolesti tada nije govorio potpuno otvoreno jer je želio izbjeći nagađanja o mogućim posljedicama liječenja.
„One Helluva Ride“ tako donosi znatno osobniju sliku Michaela Douglasa od one koju javnost poznaje s filmskog platna. Uz velike filmske uspjehe i dva Oscara, u knjizi su svoje mjesto pronašli i ovisnost, nevjere, obiteljski problemi, bolest te složen odnos s ocem koji je desetljećima obilježio njegov život.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.
Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.