Imate osjećaj da do tridesete morate imati sve? Ova pjesma savršeno opisuje kaos jedne generacije
Postoji prilično precizan popis stvari koje bi čovjek navodno trebao riješiti prije tridesete. Završiti školovanje, pronaći dobar posao, izgraditi karijeru, financijski se osamostaliti, pronaći partnera, riješiti stambeno pitanje i pritom ostaviti dojam osobe koja zna kamo ide. Problem nastaje kada se stvarni život ne uklopi u taj raspored. Upravo se tim osjećajem bavi „Kaos“, novi singl Gustava Stitcha, objavljen 28. rujna.
U središtu pjesme nalazi se generacija koja je odrasla uz poruku da je uspjeh prvenstveno pitanje osobnog truda. Ako dovoljno radiš, dovoljno želiš i donosiš dobre odluke, rezultat bi prije ili kasnije trebao doći. Iz takvog pogleda lako proizlazi i njegova neugodnija strana. Kada stvari ne idu prema planu, neuspjeh se počinje doživljavati kao osobni problem. Umjesto pitanja o okolnostima u kojima netko živi, početnoj poziciji, mogućnostima ili običnoj nepredvidivosti života, ostaje jednostavno pitanje što si napravio pogrešno.
„Kaos“ ulazi upravo u taj prostor između očekivanog i stvarnog života. Rečenica „Sve ti je to self made, život mi je nered“ sažima proturječje oko kojeg je pjesma izgrađena. Ideja samostalno stvorenog uspjeha zvuči uredno dok se promatra izvana, ali svakodnevica rijetko izgleda tako. Ljudi mijenjaju poslove, vraćaju se roditeljima, prekidaju veze, odustaju od planova, počinju ispočetka ili jednostavno godinama pokušavaju doći do razine sigurnosti koja im se predstavlja kao nešto što su već trebali imati.
Autor Gabriel Janković pjesmu opisuje kao spoj emocija koje mlada osoba prolazi kada se suoči sa strahom od neuspjeha. U tom strahu prepoznaje pritisak da treba pokrenuti vlastiti posao, postići financijsku neovisnost, živjeti lagodno i stalno napredovati. Problem nije u tome da netko želi bilo koju od tih stvari. Problem nastaje kada želja postane mjerilo osobne vrijednosti i kada se zastoj počne doživljavati kao dokaz da osoba vrijedi manje.
Takav odnos prema uspjehu posljednjih je godina dobio i vlastiti rječnik. Govori se o produktivnosti, osobnom brendu, radu na sebi, dodatnim izvorima prihoda i potrebi da se slobodno vrijeme također iskoristi korisno. Posao više nije nužno samo posao, nego još jedan dokaz ambicije. Hobi se lako pretvara u potencijalni projekt, znanje u nešto što treba unovčiti, a odmor u vrijeme tijekom kojeg bi se moglo napraviti još nešto. U takvom ritmu uspoređivanje s drugima postaje gotovo neizbježno, posebno kada se tuđi život promatra kroz njegove najuspješnije dijelove.
Janković pritom polazi od jednostavne činjenice da ne žive svi u jednakim okolnostima niti imaju istu početnu poziciju. Zbog toga ni ideja o tome da svi moraju stići do istog cilja u približno isto vrijeme nema mnogo veze sa stvarnim životom. Netko će se financijski osamostaliti s dvadeset i nešto godina, netko mnogo kasnije. Netko će vrlo rano znati čime se želi baviti, dok će drugi nekoliko puta promijeniti smjer. Isti rokovi nemaju isto značenje za ljude koji nisu krenuli s istog mjesta.
Glazba prati nemir o kojem tekst govori. „Kaos“ kombinira industrial metal, metalcore i elektroniku, pa pjesma ne pokušava osjećaj pritiska prikazati mirno ili distancirano. Težina metal zvuka i elektronički elementi odgovaraju stanju u kojem se misli gomilaju, očekivanja međusobno sudaraju, a osoba pokušava uskladiti ono što želi sa svime što misli da bi već trebala imati.
Slična ideja prenesena je i u videospot. Radnja se vraća u dječju sobu, prostor u kojem su budućnost i odrasli život nekada postojali prvenstveno kao zamišljene mogućnosti. Odrasla osoba ondje se susreće sa svojom mlađom verzijom, čime se nekadašnja očekivanja stavljaju uz ono što se u međuvremenu stvarno dogodilo. Dječja soba zato nije samo kulisa. Ona omogućuje vrlo konkretan susret dviju verzija iste osobe, one koja je zamišljala budućnost i one koja sada mora živjeti s rezultatima, promjenama i stvarima koje nisu ispale prema planu.
Spot ujedno predstavlja novu postavu Gustava Stitcha. Projekt se od sada pojavljuje kao četveročlani sastav u kojem su, uz Gabriela Jankovića, Helena Ernoić na basu, Imran Duraj na gitari i Ozren Janković na bubnjevima.
„Kaos“ se tematski nastavlja na područja kojima se Gustavo Stitch već bavio kroz glazbu, među kojima su tjeskoba, očekivanja, mentalno zdravlje i osobni sukobi. Ovaj put fokus je postavljen na vrlo prepoznatljiv oblik pritiska: osjećaj da postoji zamišljeni raspored života prema kojem stalno provjeravamo kasnimo li.
Pitanje pjesme zato nije treba li odustati od ambicije ili prestati planirati budućnost. Radi se o tome što se događa kada plan prestane biti osobna želja i postane rok prema kojem čovjek procjenjuje vlastitu vrijednost. „Kaos“ taj osjećaj ne pokušava urediti niti ponuditi jednostavan odgovor. Ostaje u neredu iz kojeg je pjesma i nastala, između želje za uspjehom, straha da vrijeme prolazi i spoznaje da život vrlo rijetko ide redoslijedom koji smo mu unaprijed zadali.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom pobjedničkog naslova ovogodišnjeg Cannesa – filma Fjord Cristiana Mungiua – u subotu, 14. studenoga, u prepunoj dvorani kina Kaptol Boutique Cinema službeno je zatvoren 24. Zagreb Film Festival. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, zatvaranje su svojim dolaskom uveličala i brojna lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.
Jedna od sljedećih postaja je i Arena Zagreb, 15. prosinca, za kada Severina priprema poseban repertoar i novo poglavlje turneje pod nazivom 'Ja samo pjevam – B strana'.
Američki film „Josephine” redateljice Beth de Araújo osvojio je Zlatna kolica za najbolji dugometražni igrani film na 24. Zagreb Film Festivalu, održanom od 9. do 15. studenoga 2026. godine. Festivalske nagrade dodijeljene su u konkurenciji dugometražnih i kratkometražnih filmova te u programima Kockice, Ponovno s nama, PLUS i KinoKino. Među nagrađenim ostvarenjima našli su se filmovi iz Sjedinjenih Američkih Država, Hrvatske, Palestine, Nizozemske i drugih europskih zemalja, a žiriji su pri donošenju odluka posebno razmatrali redateljske postupke, glumačke izvedbe i način na koji su autori pristupili temama obiteljskih odnosa, nasilja, identiteta i odrastanja.
Petak na 24. ZFF-u obilježilo je gostovanje srpskog redatelja s berlinskom adresom Borisa Hadžije, koji je s iranskom redateljicom Hodom Taheri režirao film U vrtu moja ruka pušta korijen, posljednji regionalni naslov ovogodišnjega glavnog dugometražnog programa. Nakon večernje projekcije u 21 sat u Kaptol Boutique Cinema, Hadžija je na Q&A-u programskoj koordinatorici ZFF-a Barbari Gregov otkrio više o svom dugometražnom prvijencu premijerno prikazanom u Veneciji.
Adventsko ludilo polako se zahuktava, a Zagreb otkriva prve detalje blagdanskog programa koji će ove zime ponovno ispuniti gradske ulice, trgove i šetališta. Iako nas od početka Adventa dijeli još nekoliko tjedana, poznato je što se priprema na Gornjem gradu - nakon četiri godine pauze adventska događanja vraćaju se na plato Gradec. Uz koncerte poznatih domaćih izvođača, tematske zabave i programe za djecu, ovogodišnje izdanje donosi i jednu gastronomsku novost. Strossmayerovo šetalište pretvorit će se u ulicu posvećenu isključivo slasticama, a među prvim najavljenim glazbenim imenima su TBF, Kids From The Sky i Lollipop.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.
U suvremenom načinu života, koji je sve brži, zahtjevniji i često obilježen dugim radnim satima, večera se kod mnogih muškaraca pretvara u obrok koji se konzumira usput, bez previše promišljanja o njegovoj stvarnoj ulozi u organizmu. Iako se često percipira tek kao završni dnevni ritual, večernji obrok ima znatno dublju fiziološku i psihološku funkciju jer upravo u tom dijelu dana tijelo prelazi u fazu oporavka, regeneracije i pripreme za sljedeći dan. U tom kontekstu, koncept “muške večere” ne odnosi se na rodnu ekskluzivnost, nego na specifične prehrambene potrebe muškaraca koji, ovisno o životnoj dobi, razini fizičke aktivnosti i životnim navikama, imaju drugačije metaboličke zahtjeve, ali i na širi kulturni obrazac u kojem se muškarci sve više okreću svjesnijem načinu prehrane.
U suvremenom sportskom okruženju, koje je istodobno i izrazito kompetitivno i sve više podložno javnoj i medijskoj evaluaciji, tema mentalne otpornosti sportaša postaje jednako važna kao i njihova fizička pripremljenost. Iako se u javnosti često naglasak stavlja na kondiciju, tehniku i taktičku disciplinu, sve veći broj stručnjaka iz područja sportske psihologije upozorava da su upravo nevidljivi, unutarnji procesi ono što presudno određuje razliku između vrhunskog i prosječnog sportaša. U tom kontekstu, muški sportovi, osobito oni koji su povijesno obilježeni kulturom izdržljivosti, discipline i često rigidnog shvaćanja „čvrstoće“, otvaraju prostor za dublje razumijevanje načina na koji se mentalna otpornost razvija, održava i transformira.
U suvremenom ritmu života, u kojem se obveze neprestano umnažaju, a privatno i poslovno često se isprepliću do granica neprepoznatljivosti, briga o vlastitom zdravlju kod muškaraca nerijetko ostaje na margini prioriteta. Preventivni medicinski pregledi, iako ključni za rano otkrivanje bolesti i dugoročno očuvanje kvalitete života, često se odgađaju ili potpuno zaboravljaju, ne toliko zbog nedostatka svijesti koliko zbog izostanka sustava koji bi ih učinio dijelom svakodnevice. Upravo se u tom prostoru između namjere i realizacije otvara prostor za kreativna, tehnološki potpomognuta i psihološki promišljena rješenja koja mogu značajno unaprijediti zdravstvenu disciplinu.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom pobjedničkog naslova ovogodišnjeg Cannesa – filma Fjord Cristiana Mungiua – u subotu, 14. studenoga, u prepunoj dvorani kina Kaptol Boutique Cinema službeno je zatvoren 24. Zagreb Film Festival. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, zatvaranje su svojim dolaskom uveličala i brojna lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.