Živimo li već svoju distopiju? Zagreb otvara vrata književnog istraživanja mračne budućnosti
Sinoć su u srcu Zagreba, u prostoru Društva hrvatskih književnika, otvoreni 46. Zagrebački književni razgovori, manifestacija koja već desetljećima okuplja one koji kroz riječi i analizu oblikuju razumijevanje književnosti i društva. Ovogodišnja tema „Distopija u književnosti“ postavila je pitanje koje se lako može prenijeti u svakodnevni život: koliko je naša stvarnost slična distopijskim vizijama o kojima čitamo i koje analiziramo. Razgovori okupljaju domaće i inozemne autore, teoretičare i kritičare koji se ne zadovoljavaju površinom, nego propituju korijene društvenih strahova i imaginacija. Distopija u književnosti ovdje nije apstraktni pojam, već okidač za promišljanje političkih, kulturnih i tehnoloških fenomena, prostor u kojem se reflektira suvremenost i otvara dijalog o tome što nas očekuje.
Predavanja i rasprave pritom nisu zatvoreni niti elitistički, nego traže interakciju sa svim sudionicima i publikom koja ih prati. Sva izlaganja, od analize sovjetske antiutopije do refleksija o transhumanizmu i modernim političkim strukturama, grade sliku književne distopije kao paralelne stvarnosti u kojoj prepoznajemo i vlastite društvene izazove.
Kroz takav okvir, distopija u književnosti prestaje biti samo tema za književne kritičare i postaje alat za promišljanje svakodnevice, za razumijevanje složenosti svijeta u kojem živimo, ali i poticaj da vlastito iskustvo interpretiramo kroz priče koje nadilaze čitanje i postaju ogledalo društva.
Distopija kao zrcalo stvarnosti
Svaka sesija Zagrebačkih književnih razgovora ove godine oblikovana je tako da prepliće teoriju, povijest i suvremenost, a pozvani autori dolaze iz različitih perspektiva, od klasične hrvatske moderne do suvremenih stranih književnosti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Rasprave o distopijskim elementima u djelima Pavla Pavličića, Orwella, Huxleya ili Strugackih ne služe samo za analitičko promišljanje, nego otvaraju prostor da se prisutni povežu s idejama, upitaju vlastite predrasude i prepoznaju znakove distopije u svakodnevnom životu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Publika, koja svojim sudjelovanjem postaje dijelom razgovora, ima priliku osjetiti kako književnost ne samo da opisuje, nego i oblikuje način na koji doživljavamo budućnost. Distopija u književnosti, u tom smislu, postaje ključna fraza koja vodi sve pretrage i rasprave, ali istovremeno djeluje kao prostor za kritičku refleksiju, suočavanje s neizvjesnošću i propitivanje vrijednosti koje oblikuju naš društveni i kulturni krajolik.
Rasprave će trajati dva dana, 16. i 17. listopada 2025., a moderiranje Karoline Lisak Vidović osigurat će da svaka riječ, svaki argument i svaka refleksija dopre do sudionika i publike, te da tema distopije u književnosti bude više od riječi na papiru – da postane iskustvo, razgovor i izazov.
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.
Čini se da je nestala posljednja velika tajna u suvremenom vizualnom umjetničkom svijetu. Gotovo trideset godina nakon što je Banksy, jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih uličnih umjetnika našeg doba, počeo ostavljati svoje provokativne, društveno angažirane radove na javnim pročeljima diljem svijeta, najnovija međunarodna novinska istraga ponovno je otvorila pitanje o njegovom stvarnom identitetu. I to ne kao nagađanje, već kao tvrdnju koja se temelji na dokumentima, pravnim zapisima i strateškoj analizi kretanja.
Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora, Kirsty Coventry, ovih je dana u Cortini, u sklopu Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026, razgovarala s olimpijskom reporterkom WBD-a Laurom Robson.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića, čija će premijera biti održana u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok je repriza zakazana za subotu, 31. siječnja u 20 sati, a predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače, potvrđujući kako je riječ o projektu koji spaja inovativnost, interdisciplinarnost i suvremeni kazališni eksperiment.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
