Sedamnaestostoljetna građevina s oltarom i pripadnom mu oltarnom palom istoimenog sveca tvori dijalog sa suvremenom umjetničkom instalacijom Dubravke Lošić otvorenom sinoć u organizaciji Gradske galerije Labin. Autorski koncept Dubravke Lošić i kustosa Branka Franceschija zasniva se na potpunom prekrivenju zidova kapele tisućama ručno izrađenih rozarija, ujedno najpoznatijeg umjetničinog ciklusa kojeg stvara od osamdesetih godina prošloga stoljeća. Recentno otvorena velika Lošićkina izložba u Umjetničkoj galeriji Split u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti kojom je predstavljen presjek njenih ključnih ciklusa, ciljano izostavlja rozarije kako je objasnio kustos. Na njegovu je inicijativu idejni koncept rozarija u fluorescentnoj rozoj boji zamišljen od poda do stropa u desakraliziranom prostoru. Time se može povući paralela s prvim izloženim rozarijem u sakralnom prostoru dubrovačke crkve Rozario 1988. i stvorene imerzivne instalacije u kapeli sv. Stjepana. Umjetnica po prvi puta predstavlja rozarij u integralnoj instalativnoj formi, izložbom se premijerno predstavlja i u kiparskom mediju rozarijem izlivenom u bronci. Radovi su stvarani u Dubrovniku i umjetničinom atelieru te in situ u razdoblju od četiri dana.
Kako je Branko Franceschi naglasio: „Ako ‘Rozarij sv. Stjepana’ nije do sada samom veličinom najambiciozniji projekt Dubravke Lošić, onda je svakako najambiciozniji u namjeri da ostvari ideju totalnog umjetničkog djela i u potpunosti se prilagodi i poistovjeti s prostorom“. Stoga ne propustite doći i sudjelovati u kontemplativnom raslojavanju Dubravkinih rozarija do 09. rujna.
Izložba je ostvarena sredstvima Grada Labina, Ministarstva kulture i medija RH i Istarske županije. Na otvorenju sudjelovali su i ravnateljica POU Labin Renata Kiršić Veselica, kustosica Galerije Stephanie Peršić kao organizatorica i pročelnik odjela za društvene djelatnosti Grada Labina Borjan Batagelj.
O AUTORICI
Dubravka Lošić (Dubrovnik, 1964.)
Školu primijenjenih umjetnosti završila je u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine u klasi Ferdinanda Kulmera. Paralelno je studirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Dubrovniku kao slobodna umjetnica.
Izlaže od 1983. godine na samostalnim izložbama u Hrvatskoj: Umjetničkom paviljonu Zagreb, Muzejskom prostoru Split, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galeriji narodnog sveuličišta Poreč, HDLU – Galeriji proširenih medija u Zagrebu, Modernoj galeriji Zagreb, u palači Sponza na Dubrovačkim ljetnim igrama, trima serijama izložbi „Susreti” u depou u vlastitom studiju, Galeriji sv. Krševana u Šibeniku, i grupnim izložbama: Galeriji Collegium artisticum u Sarajevu, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galeriji umjetnina Split, Multimedijalnom centru u Rovinju, Podrumima Dioklecijanove palače u Splitu, Gradskom muzeju Vukovara, Narodnom muzeju u Zadru, Gradskom muzeju Vinkovci, Muzeju grada Rijeke, Modernoj galeriji Rijeka, Gliptoteci HAZU, Galeriji Galženica u Velikoj Gorici. U inozemstvu izlaže na samostalnim igrupnim izložbama: Jeune Peinture 92, 93 Grand Palais (Pariz), Ausstellung von Künstlern aus Dubrovnik in Graz, Citypark (Graz), Paulina Rieloff Gallery – Centre for Global Cultural Expression (New York), In Movimento – 7 in movimento, Palazzo dell’Esplanade (Merano), XIX Biennale d’Alexandrie, Centre National des Arts Plastiques (Alexandria), Art Contemporain Croate, Salle des Fêtes (Mairie du VIe, Palace Saint- Sulpice (Pariz), Das meer – Zeitgenössische Kunst aus Kroatien, Deutsche Welle (Köln), Dubravka Losic – Peintre de Dubrovnik – Croatie, Château Sainte -Barbe, Ville de Fontenay-aux-Roses (Pariz), Mediterranean Challenge – Eight Croatian Artists, Cliff Gallery, Netanya (Izrael), XX Biennale d’Alexandrie, Musée des Beaux-Arts, Alexandria, 3. Pekinško Biennale međunarodne umjetnosti – BIAB, National Art Museum of China (Peking), Selection 2012, Galleria Yvonne Arte Contemporanea (Vicenza). Uz slikarstvo, instalacije i objekte, bavi se scenografijom i kostimografijom. Njezini radovi nalaze se u brojnim javnim (Moderna galerija, Zagreb, Umjetnička galerija Dubrovnik) i privatnim (Italija, Njemačka, Španjolska, Švicarska, Indija, Čile, Francuska, Austrija, Lihtenštajn, SAD) zbirkama. Dobitnica je brojnih nagrada među kojima Nagrada 30. Zagrebačkog salona, nagrada Nouvel Art Francais, Pariz, i nagrada Tirena za najbolju scenografiju.
Urednica je monografije Dubravka Lošić, autorice teksta Margarite Sveštarov Šimat.
Ove zime, jedno od najljepših mjesta hrvatske kulturne baštine postaje pozornica na kojoj svjetlo preuzima glavnu ulogu. Dvorac Trakošćan, simbol plemićke elegancije i romantičarskog duha, pretvara se u „Dvorac svjetla“ – spektakularnu svjetlosnu izložbu koja spaja umjetnost, povijest i emociju. Perivoj i park-šuma koji okružuju dvorac, poznati po svojoj mirnoći i prirodnom šarmu, dobit će sasvim novu dimenziju. Od 7. studenog 2025. do 11. siječnja 2026., Trakošćan će zasjati tisućama svjetlosnih instalacija koje stvaraju bajkoviti svijet u kojem prošlost diše kroz svjetlo, a svaka šetnja postaje putovanje kroz vrijeme.
U svijetu Jasmine Kosanović sve je moguće – plava boja postaje nebo i more, lutke pripovijedaju priče, a antičko staklo otkriva ranjivost ljudskog postojanja. Njezin rad, prožet nježnošću i dječjom znatiželjom, poput je mosta između stvarnosti i bajke, gdje se odrasli vraćaju u svijet igre, a emocije postaju opipljive. Njezina nova izložba Krhka vječnost, otvorena do 9. studenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu, spaja antičko staklo s njezinim unutarnjim svijetom, pozivajući nas da se prepustimo nježnosti u vremenu koje često slavi grubost.
U prostoru Laube, dok se svjetlo obavija oko staklenih površina i metalnih konstrukcija, već osamnaestu godinu zaredom dolazi do susreta prošlosti i budućnosti hrvatske umjetnosti kroz projekt Erste fragmenti. Mladi hrvatski umjetnici, oni pred kojima se tek otvara svijet, donose djela koja su istovremeno izazov i promišljanje, a gledatelju ostavljaju slobodu da odabere vlastiti put kroz slojeve boja i tekstura koje oblikuju njihovu viziju.
U prostoru zagrebačke Galerije Miroslav Kraljević ovih se dana otvara izložba koja ne traži da je razumijemo, nego da je osjetimo. Pokret, ostanak, povratak naziv je nove izložbe WHW Akademije, koja propituje ono što se rijetko izgovara – gdje počinje, a gdje prestaje sloboda kretanja, pripadanja i povratka. Dvanaest umjetnika i umjetnica iz različitih dijelova svijeta u svojim su radovima otvorili prostor između granice i doma, između tijela koje luta i pogleda koji ostaje.
Ako mislite da znate povijest svoje zemlje — pripremite se da budete razoružani vizualnim spektaklom: u srcu Zagreba, u Galeriji Klovićevi dvori, upravo je otvorena grandiozna izložba pod naslovom „U početku bijaše kraljevstvo“ — centralni događaj kojim se obilježava 1100 godina Hrvatskoga kraljevstva.
U središtu Zagreba, u prostoru Etnografskog muzeja koji čuva slojeve povijesti, 22. listopada otvara se međunarodna izložba Na izmaku svitanja, kustosa kolektiva WHW i Ane Kovačić. Ova izložba, okupljajući petnaest umjetnika iz različitih dijelova svijeta, oblikuje prostor susreta između osobnog i kolektivnog, stvarnog i simboličkog, istražujući identitet kao krhku tvar koja se neprestano mijenja pod pritiscima povijesti, politike i sjećanja. Smještena unutar institucije čije su zbirke same po sebi svjedočanstvo kolonijalnih odnosa, izložba postaje prostor preispitivanja — onaj u kojem umjetnost otvara pitanja o pripadanju, nasljeđu i solidarnosti, a ne nudi lake odgovore.
Na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, u trenucima kada ne očekujete ništa osim uobičajenog programskog šuma, iznenada se pojavi kadar koji kao da je zalutao iz nekog drugog vremena. Slika se zadrži, glas zapne u petlji, a prostor između izgovorenog i neizgovorenog ispuni se neobičnom tišinom. Upravo u toj tišini, u tom kvaru koji postaje poetski, započinje novi video-performans Karla Štefaneka — AaaaEeeeIiiiOoooUuuu — premijerno prikazan u okviru 60. Zagrebačkog salona. U njemu televizijski eter postaje poligon za istraživanje glasa, slike i jezika, dok granica između informiranja i umjetnosti nestaje u trenutku u kojem medij sam sebe ogoljuje.
U subotu, 11. listopada, Meštrovićev paviljon u Zagrebu privukao je poglede prolaznika, ali i znatiželju cijele umjetničke scene, jer ga je u potpunosti obavila nova instalacija Nore Turato, naslovljena Aaaaaaaaaaaaaaa!!!. Rad, koji je dio serije pools7, spaja monumentalnost javnog prostora i intimnost umjetničkog istraživanja, otvarajući pitanja komunikacije i izražavanja, ali i refleksije o društvu u kojem živimo. Turatin potez, kako sama ističe, jednako je zrcalo njoj kao autorici, koliko i prostoru i ljudima koji ga svakodnevno promatraju.
Nakon mjeseci nagađanja, slavna zvijezda 'Prijatelja' i hipnoterapeut Jim Curtis službeno su potvrdili svoju vezu - i to preslatkom crno-bijelom fotografijom.
U današnjem ubrzanom svijetu, gdje moda često balansira između funkcionalnosti i estetike, muškarci traže način da izgledaju sofisticirano i uredno, a da pritom ne djeluju pretjerano „skockano“.
U društvu u kojem se muškost još uvijek često mjeri količinom ispijenih piva i veličinom trbuha koji se kroz godine polako formira ispod majice, fenomen “beer bellyja” postao je gotovo simbol. No iza te naizgled bezazlene slike skriva se ozbiljna biološka i hormonalna priča koja nema puno veze s humorom. Takav trbuh nije samo estetsko pitanje, nego tihi pokazatelj metaboličkih promjena koje izravno utječu na razinu testosterona, vitalnost i cjelokupno zdravlje muškarca. Tijelo nikada ne laže – ono bilježi svaku čašu, svaku večeru i svaki vikend bez sna, i sve to jednog dana pretvori u nešto što nazivamo “pivskim trbuhom”.
Postoji trenutak u kojem svatko od nas poželi dotaknuti vlastitu kožu i osjetiti ono što često nazivamo luksuzom svakodnevice – čistu, glatku, savršeno njegovanu površinu bez ijedne dlačice, bez tragova iritacije, bez osjećaja nelagode. No taj trenutak ne nastaje slučajno.
