Regionalna konkurencija je… kreativni tsunami

Život filmova u malim kinematografijama događa se u valovima. Rijetke su kinematografije koje svake godine pred oči javnosti dolaze u velikim brojevima, u visoko kvalitetnim svjetlima na platnu. Ono što je zanimljivost ovogodišnjeg Regionalnog programa ZagrebDoxa jest gotovo pa tsunami hrvatskih većinskih i manjinskih produkcija. Više od šezdeset prijava pristiglo je u selekcijskom periodu samo iz Hrvatske! Broj kojem se organizatori nisu nadali, broj koji je odmah značio kako će na kraju dana biti više nesretnih, no sretnih autora. Ali zato oni odabrani mogu biti sigurno u jedno: s pravom su u Regionalnoj konkurenciji obljetničkog, 20. ZagrebDoxa!

Dvadeset i jedan film, dvadeset i jedna dokumentarna priča uronjena u aromu stvarnosti koju jako dobro poznajemo. Mađarski Tlak u kabini Eszter Nagy i Sáre Czire imat će svjetsku premijeru na ZagrebDoxu i donosi nam pogled u svijet Heni i Andreya. Premda se Heni i Andrey suočavaju s mnogim izazovima, od kojih neki proizlaze iz kulturoloških i dobnih razlika, njihova odlučnost da uspiju kao obitelj nikada ne jenjava. Riječ je o intimnom portretu novih suroditelja i njihovom neobičnom modelu obiteljskog života. Od novog, mladog života ka onom… zagrobnom! Film Arsenijev sjajan zagrobni život istražuje idolopoklonstvo i potrebu za postojanom vjerom, nježno pokazujući kako činjenice ne uspijevaju pokolebati vjernike. Istodobno u dokumentarcu Alexandrua Solomona jasno vidimo kako potrebu za vjerom lako mogu eksploatirati i tržište i ekstremna politička desnica.

Dva filma većinski srpskih produkcija, Flašaroši i Flotacija već sa samim svojim početnim slovom u naslovu kao da se guraju u iste rečenice. Međutim, nije samo do početnih slova – nešto je i do sadržaja! U Flotaciji Eluned Zoë Aiano i Alesandra Tatić  se bave srpskim gradom poznatom po čarobnim praksama i nadnaravnim bićima kojeg uništava kontinuirano rastući rudnik bakra. Sukobi između prirode/tradicije i industrije/modernosti oblikuju živote obitelji čija je sudbina vezana uz oba identiteta i koja daje sve od sebe kako bi osigurala opstanak lokalne kulture. Flašaroši se pak okreću nekoj drugoj, drevnijoj kulturi ali i našoj svakodnevici. Na periferiji Beograda, preko ostataka drevne vinčanske civilizacije, prostire se jedno od najvećih odlagališta otpada u Europi. Ono što je nekoć bila kolijevka europske civilizacije sada predstavlja zrcalo suvremenog načina života koji pokreće prekomjerna potrošnja. Redatelj Nemanja Vojinović je za svoj nagrađen Srcem Sarajeva.

U Sarajevu, Berlinu i Beogradu nagrađen je i sljedeći naslov ZagrebDoxove Regionalne konkurencije. Šutnja razuma, forenzički videoesej redateljice Kumjane Novakove koristi se uglavnom pisanim svjedočanstvima žena silovanih i zlostavljanih tijekom rata u Bosni kako bi istražila kolektivno sjećanje na logore za silovanje. Manje uznemirujuć, ali svakako dirljiv je albanski Još jedan dan Eneosa Çarke. Nakon mnogo godina zajedničkih nastupa na ulicama Italije životi dvoje umjetnika kreću različitim stazama. Redatelj smionim portretiranjem produbljuje našu empatiju spram ovih pojedinaca s margine društva prikazujući nam njihove ožiljke iz djetinjstva.

Žurnal 242 – Sunčane pruge Nike Autor odvodi nas u neko drugo vrijeme, čak i prostor. Omladinske radne akcije bile su sastavni dio života socijalističke Jugoslavije. Jedna od njih izgradila je prugu Šamac-Sarajevo1947. godine. Filmski žurnal iz tog razdoblja pokazuje ih kako je izgrađuju u samo sedam mjeseci. Pruga je tijekom rata 90-ih oštećena, a posljednji vlak je njome prošao 2011. Još nam jedan film dolazi iz Slovenije, Tijelo Petre Seliškar. Film spaja intimne razgovore, osobne arhive i kreativne vizuale kako bi istražio misterije ljudskog tijela uz pomoć umjetnosti te prijateljstva, a istodobno nas vodi na burno putovanje prema iscjeljenju i samoprihvaćanju glavne protagonistice Urške Ristić. Tijelo je baš kao i KIX hrvatska manjinska koprodukcija. KIX dolazi iz Mađarske, a potpisuju ga Dávid Mikulán i Bálint Révész. KIX je 12-godišnja filmska Odiseja koja prati Sanyijevu transformaciju od buntovna klinca s ulice u Budimpešti do razočarane mlade osobe. Film je izrastao iz neobična prijateljstva redatelja sa Sanyijem a bilježi evoluciju protagonistovog života obilježenog obiteljskim borbama, školskim problemima i težinom očinske uloge koju je morao preuzeti kada mu se rodila sestra. Koprodukcijski pasus u kojem prste imaju i hrvatski filmaši završava filmom Vilinski vrt Gerge Somogyvárija. Na periferiji Budimpešte, u samom srcu šume, krije se trošna koliba okružena ruševinama i otpadom. U njoj, iznimno povezana, žive dva društvena izopćenika: 19-godišnja transrodna tinejdžerica Fanni, koju je obitelj izbacila na ulicu, i 60-godišnji beskućnik Laci, koji ju je prihvatio takvu kakva jest. Već četiri godine žive pod istim krovom poput oca i kćeri, a na marginama mađarskog društva život je težak, ali je barem njihov.

A sada hrvatski redovi!

Rijetka je festivalska situacija u kojoj se jedan autor natječe s čak dva filma u istoj konkurenciji. Autor je nedavno preminuli Ivan Faktor, a njegova dva filma su Bol i Trokut Pravac Točka. Bol je imao svjetsku premijeru u Rotterdamu i prati zadnje dane samog autora. Nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti i početnog straha od razvoja simptoma Ivan Faktor odlučio je vizualizirati vlastitu bolest snimajući kamerom mobitela sebe, suprugu, dvorište, ulicu, atelje, a prije svega svjetlosne atrakcije u unutarnjem prostoru. Trokut Pravac Točka je pak svjetska premijera, eksperimentalno dokumentarni film koji u jednom kratkom, sabijenom dahu sažima erupciju necenzuriranih, nesuspregnutih izjava, govora, činova i zajedničkih dojmova trojice protagonista, izvedenih bez čvrstog plana i strukture. Oni inzistiraju na spontanosti, anarhoidnosti, građanskom neposluhu i pravu na slobodu govora. S rotterdamskih festivalskih platna na ZagrebDox-a stiže i Da mi je biti kamen Ane Hušman. Kroz protagonistkinju Malu Jelu film prepričava događaje koji su obilježili generaciju i odredili budućnost krajolika Like, zanemarena i slabo naseljena dijela Hrvatske. Promatrajući krajolik i modele suživota između živih i neživih bića, redateljica ispituje kako se grade sjećanja te kako nastaju i nestaju narativi.

Svjetsku premijeru će imati i novi film Renate Poljak, Šume šume. Formiran je oko četiri priče, četiri žene i spaja vizualno impresivne segmente sa svjedočanstvima partizanki. Šezdesetosmominutni dokumentarac traga za skrivenim ženskim principima, formama i značenjima u pričama koje znamo, koje mislimo da znamo i koje tek trebamo saznati. I kojima diže spomenik. Šime Strikoman s druge strane se ne bavi spomenicima, ali kao da ih je svojim fotaparatom i sam stvorio. Film Igora Mirkovića Lijepi i dragi ljudi po prvi će put osvijetliti velika ZagrebDoxova kino platna, ali i živote Strikomanovih dobrodušnih modela: posljednju generaciju analognih ljudi koja živi u malim mjestima na rubu Europe.

Katarina Lukec na festival dolazi s filmom Đe je kruva nema gladi u kojem prati život stanovnika većinski srpskih sela iz kninske okolice čije je stanovništvo bilo prognano nakon vojno-redarstvene operacije Oluja. Oni su se u nekom trenutku odlučili vratiti kući – tamo gdje su rođeni i odrasli. Danas Hrvatskom bježe neki drugi ljudi. Lucija Brkić ih je snimila u svom kratkometražnom dokumentarnom film U tranzitu. Skupinama migranata koji bježe u novi život grad Rijeka služi kao tranzicijska postaja. U iščekivanju sljedeće etape svog puta oni se smještaju na željezničkom kolodvoru. Tamo nailaze na Tinku, mladu ženu koja se bori za bolje uvjete života u tom improviziranom boravištu i za njihov siguran odlazak.

Anja Koprivšek je snimila Grand Prize u kojem pod okriljem rastuće zagrebačke ballroom scene Teo, mladi trans muškarac u potrazi za svojim mjestom, pronalazi podršku i inspiraciju u Valentini, veteranki scene i iskusnoj plesačici. Rea Rajčić se okrenula posve drugačijim ženama! Film 1001 noć priča o Emi (85) i Maji (80), najvjernijim gledateljicama i najsmješnijim kritičarkama turskih sapunica. Svaku večer posljednjih pet godina one provode zajedno gledajući turske serije u Eminu stanu u Splitu. Ovo je priča o mikrokozmosu koji ponekad nastane tamo gdje se najmanje nadamo, onda kad ga najviše trebamo. I o jednom prijateljstvu koje je započelo kad je sve drugo završilo.

Odavno je završio život jednog Broda. Ili barem tako mislimo… Galeb Davida Lušičića je dokumentarni esej koji prikazuje posljednji pokušaj rekonstrukcije Galeba, broda predsjednika Tita kojim se koristio od 1950-ih do svoje smrti 1980. Galeb je odigrao presudnu ulogu u promoviranju pokreta nesvrstanih i ideje mira između istočnog i zapadnog bloka za vrijeme hladnog rata. Film pruža uvid u jedinstvenu svakodnevicu mornarskog života kroz svjedočanstvo oficira s njegova posljednjeg putovanja. I za kraj nešto što bi mnogima u Zagrebu možda moglo pomoći! Film Duboki tonovi Igora Ilića priča je o zacjeljivanju psiholoških trauma koje je kod inženjera zvuka i glazbenika Bože Ilića izazvao zagrebački potres u ožujku 2020. Božo je stanovnik Markuševca, mjesta u kojem je bio sam epicentar potresa. Pokušavajući se suočiti s traumom, uz pomoć dubokotonskih zvučnika pokušava rekreirati potres i savladati osjećaj straha.

Posljednji film je samo za one spremne, samo za one odlučne! Gotovo kao cijela Regionalna konkurencija ovogodišnjeg ZagrebDox koja je pravi kreativni dokumentarni tsunami!