Od malih nogu suptilno nas uče da je uspjeh jednak bogatstvu i statusu. Ovo uvjerenje održavaju društvene norme, mediji, pa čak i obrazovni sustav.
Ali zastanimo i razmislimo. Je li ovo uvjerenje zdravo? Promiče li sreću ili zadovoljstvo? Ili nas to vodi putem beskrajne težnje za još većim uspjehom, stalne usporedbe s drugima i vječnog nezadovoljstva?
Istina je da je ovo uvjerenje otrovno. Negira važnost osobnog ispunjenja, emocionalnog zdravlja i jednostavnih životnih radosti. Stvara društvo u kojem se vrijednost mjeri materijalističkim postignućima, a ne bogatstvom nečijeg karaktera ili dobrotom nečijeg srca.
Ako se nađete zarobljeni u ovom krugu izjednačavanja uspjeha s bogatstvom i statusom, napravite korak unatrag.
Razmislite o tome što vam je uistinu važno – možda je to obitelj, međuljudski odnosi, osobni razvoj ili doprinos vašoj zajednici.
Ranjivost je znak slabosti
Kao društvo, često podržavamo ideju da je pokazivanje emocija znak slabosti.
Naučeni smo da „budemo jaki“ i „nikada ne dopustimo da nas vide kako plačemo“.
Ali zastanimo na trenutak. Je li ovo uvjerenje dobro? Potiče li emocionalnu inteligenciju ili otpornost? Ili jednostavno stvara kulturu potiskivanja emocija, što dovodi do tjeskobe, depresije i nedostatka istinske povezanosti među ljudima?
U stvarnosti, ovo uvjerenje je otrovno. Negira činjenicu da smo ljudi, a ne roboti, i da je proživljavanje niza emocija – i pozitivnih i negativnih – prirodan dio našeg postojanja.
Ako prikrivate svoje prave osjećaje iz straha da ne ispadnete slabi, vrijeme je da preispitate ovo uvjerenje. Prepoznajte da biti ranjiv nije sinonim za biti slab; naprotiv, to je čin hrabrosti i autentičnosti.
Dobro je biti zauzet
U našem ubrzanom društvu koje je usmjereno na produktivnost, često veličamo zauzetost. Ponosimo se svojim pretrpanim rasporedima, a slobodno vrijeme poistovjećujemo s lijenošću.
I ovo je uvjerenje otrovno. Zanemaruje važnost odmora i brige o sebi te njihovu ulogu u održavanju našeg fizičkog i mentalnog zdravlja.
Zapamtite da je u redu – više nego u redu – usporiti, opustiti se, jednostavno ‘biti’.
Savršenstvo je dostižno
Savršenstvo – krajnji standard kojemu smo naučeni težiti. Bilo da je riječ o našem izgledu, ocjenama, poslovima ili odnosima, neprestano smo bombardirani idejom da je sve manje od savršenog nedovoljno.
Još godine 1950. psiholog Solomon Asch proveo je eksperiment kako bi razumio konformizam. Otkrio je da su pojedinci promijenili svoje odgovore kako bi se uskladili s netočnim odgovorom grupe u gotovo 37 % slučajeva, što ilustrira našu inherentnu želju da se uklopimo i budemo “savršeni”.
Ali razmislimo o ovome: je li savršenstvo doista moguće postići? Potiče li rast i prihvaćanje? Ili potiče sumnju u sebe, tjeskobu i nerealna očekivanja?
Ovo uvjerenje je otrovno. Previđa ljepotu naših nedostataka i lekcije naučene iz naših pogrešaka. Zanemaruje činjenicu da smo ljudi – prekrasno nesavršeni i da se stalno razvijamo.
Ako otkrijete da težite nedostižnom idealu savršenstva, odvojite trenutak za razmišljanje. Prihvatite svoje nesavršenosti kao jedinstvene aspekte onoga što jeste i slavite svoj rast.
Neuspjeh je neprihvatljiv
U mnogim aspektima naših života, uče nas da je neuspjeh nešto čega se trebamo bojati i izbjegavati ga pod svaku cijenu.
Istrenirani smo da na to gledamo kao na krajnji poraz, znak neadekvatnosti koji nas posramljuje. I ovo je uvjerenje otrovno. Stvarnost je da je neuspjeh prirodan dio života, neprocjenjiv učitelj koji nam pruža jedinstvene prilike za rast i učenje.
Ako ste ikada doživjeli neuspjeh i shvatili da su vas progutali sram ili neugoda, trebali biste preinačiti svoju percepciju.
Svaki neuspjeh smatrajte odskočnom daskom na putu do uspjeha, prilikom za učenje i usavršavanje.
Otpuštanje straha od neuspjeha može biti oslobađajuće, otvarati vrata novim mogućnostima i poticati kulturu otpornosti i inovativnosti.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Filip Rudan ovih je dana svojim pratiteljima pokazao rezultate redovitih treninga, a fotografije i snimke koje je podijelio otkrile su koliko se njegov izgled promijenio zahvaljujući vremenu provedenom u teretani. Mladi pjevač pozirao je bez majice i bez puno skrivanja pokazao isklesanu figuru, definirane trbušne mišiće, snažna ramena i ruke te posebno razvijene noge, iza kojih očito stoji ozbiljan rad.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.
Par se vjenčao 27. rujna 2025. godine u Santa Barbari u Kaliforniji, a ceremoniju je vodio reper Lil Dicky, koji s Blancom i Kristin Batalucco vodi podcast.
Kate i Danny svoju su ljubavnu priču započeli 2016. godine, nakon što su se poznavali čak 15 godina. Par je 2018. dobio kćer Rani Rose, a Fujikawa je Kate zaprosio u rujnu 2021.