Od malih nogu suptilno nas uče da je uspjeh jednak bogatstvu i statusu. Ovo uvjerenje održavaju društvene norme, mediji, pa čak i obrazovni sustav.
Ali zastanimo i razmislimo. Je li ovo uvjerenje zdravo? Promiče li sreću ili zadovoljstvo? Ili nas to vodi putem beskrajne težnje za još većim uspjehom, stalne usporedbe s drugima i vječnog nezadovoljstva?
Istina je da je ovo uvjerenje otrovno. Negira važnost osobnog ispunjenja, emocionalnog zdravlja i jednostavnih životnih radosti. Stvara društvo u kojem se vrijednost mjeri materijalističkim postignućima, a ne bogatstvom nečijeg karaktera ili dobrotom nečijeg srca.
Ako se nađete zarobljeni u ovom krugu izjednačavanja uspjeha s bogatstvom i statusom, napravite korak unatrag.
Razmislite o tome što vam je uistinu važno – možda je to obitelj, međuljudski odnosi, osobni razvoj ili doprinos vašoj zajednici.
Ranjivost je znak slabosti
Kao društvo, često podržavamo ideju da je pokazivanje emocija znak slabosti.
Naučeni smo da „budemo jaki“ i „nikada ne dopustimo da nas vide kako plačemo“.
Ali zastanimo na trenutak. Je li ovo uvjerenje dobro? Potiče li emocionalnu inteligenciju ili otpornost? Ili jednostavno stvara kulturu potiskivanja emocija, što dovodi do tjeskobe, depresije i nedostatka istinske povezanosti među ljudima?
U stvarnosti, ovo uvjerenje je otrovno. Negira činjenicu da smo ljudi, a ne roboti, i da je proživljavanje niza emocija – i pozitivnih i negativnih – prirodan dio našeg postojanja.
Ako prikrivate svoje prave osjećaje iz straha da ne ispadnete slabi, vrijeme je da preispitate ovo uvjerenje. Prepoznajte da biti ranjiv nije sinonim za biti slab; naprotiv, to je čin hrabrosti i autentičnosti.
Dobro je biti zauzet
U našem ubrzanom društvu koje je usmjereno na produktivnost, često veličamo zauzetost. Ponosimo se svojim pretrpanim rasporedima, a slobodno vrijeme poistovjećujemo s lijenošću.
I ovo je uvjerenje otrovno. Zanemaruje važnost odmora i brige o sebi te njihovu ulogu u održavanju našeg fizičkog i mentalnog zdravlja.
Zapamtite da je u redu – više nego u redu – usporiti, opustiti se, jednostavno ‘biti’.
Savršenstvo je dostižno
Savršenstvo – krajnji standard kojemu smo naučeni težiti. Bilo da je riječ o našem izgledu, ocjenama, poslovima ili odnosima, neprestano smo bombardirani idejom da je sve manje od savršenog nedovoljno.
Još godine 1950. psiholog Solomon Asch proveo je eksperiment kako bi razumio konformizam. Otkrio je da su pojedinci promijenili svoje odgovore kako bi se uskladili s netočnim odgovorom grupe u gotovo 37 % slučajeva, što ilustrira našu inherentnu želju da se uklopimo i budemo “savršeni”.
Ali razmislimo o ovome: je li savršenstvo doista moguće postići? Potiče li rast i prihvaćanje? Ili potiče sumnju u sebe, tjeskobu i nerealna očekivanja?
Ovo uvjerenje je otrovno. Previđa ljepotu naših nedostataka i lekcije naučene iz naših pogrešaka. Zanemaruje činjenicu da smo ljudi – prekrasno nesavršeni i da se stalno razvijamo.
Ako otkrijete da težite nedostižnom idealu savršenstva, odvojite trenutak za razmišljanje. Prihvatite svoje nesavršenosti kao jedinstvene aspekte onoga što jeste i slavite svoj rast.
Neuspjeh je neprihvatljiv
U mnogim aspektima naših života, uče nas da je neuspjeh nešto čega se trebamo bojati i izbjegavati ga pod svaku cijenu.
Istrenirani smo da na to gledamo kao na krajnji poraz, znak neadekvatnosti koji nas posramljuje. I ovo je uvjerenje otrovno. Stvarnost je da je neuspjeh prirodan dio života, neprocjenjiv učitelj koji nam pruža jedinstvene prilike za rast i učenje.
Ako ste ikada doživjeli neuspjeh i shvatili da su vas progutali sram ili neugoda, trebali biste preinačiti svoju percepciju.
Svaki neuspjeh smatrajte odskočnom daskom na putu do uspjeha, prilikom za učenje i usavršavanje.
Otpuštanje straha od neuspjeha može biti oslobađajuće, otvarati vrata novim mogućnostima i poticati kulturu otpornosti i inovativnosti.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Svi smo barem jednom osjetili posljedice previše proslave, čaša i dobro raspoloženje koje se pretvorilo u jutro koje želimo što prije zaboraviti. Mamurluk je ne samo fizički izazov, već i mentalni, jer utječe na koncentraciju, raspoloženje i sposobnost da normalno funkcioniramo tijekom dana. No, postoji niz praktičnih trikova, jednostavnih recepata i mini rituala koji mogu značajno ublažiti neugodne simptome i omogućiti vam da preživite dan poslije gotovo bez drame.
Svaka nova godina donosi val očekivanja, a s njom i neizbježna tema – novogodišnje odluke. Dok društvene mreže, kolege i prijatelji s entuzijazmom planiraju svoje ciljeve, mnogi se osjećaju pod pritiskom da i sami krenu u transformaciju, čak i kada im to u trenutku života nije prioritet. Za one koji žele sačuvati mir i vlastiti ritam, a ne biti preplavljeni vanjskim pritiscima, postoji niz strategija kako preživjeti ovu sezonsku „obavezu“ bez osjećaja krivnje ili stresa.
Remek-djela klasične glazbe i tradicionalna romska glazba susreću se u jedinstvenom glazbenom događaju koji nadilazi uobičajene koncertne okvire i publici donosi iskustvo istinske umjetničke iznimnosti. Spektakl upisan u Guinnessovu knjigu rekorda, poznat pod nazivom „Sto romskih violina“, u sklopu međunarodne turneje stiže u Dalmaciju te će se predstaviti publici u Splitu i Zadru, potvrđujući još jednom svoj status globalnog glazbenog fenomena.
U svijetu mode i ljepote rijetki su trenuci kada jedna boja uspije nadići vlastitu funkciju i postati kulturni fenomen. Rouge Noir jedan je od tih rijetkih izuzetaka – nijansa koja već više od tri desetljeća postoji izvan trendova, izvan sezona i izvan prolaznih estetskih diktata. Njezina snaga ne leži u spektaklu, nego u tihoj, samosvjesnoj prisutnosti koja se ne nameće, ali se pamti. Rouge Noir nije boja koja se objašnjava; ona se prepoznaje.
Valentinovo se često svodi na ponavljanje poznatih gesta, predvidljivih riječi i simbolike koja s vremenom izgubi težinu. No postoje trenuci kada se ideja ljubavi uspije vratiti na svoje ishodište – kao snažan, osoban i neponovljiv doživljaj. Upravo takav pristup ove godine oblikuje jednu drugačiju priču o darivanju, u kojoj ljubav nije znak pažnje, nego odluka da se osjeti punim intenzitetom.
U suvremenoj kulturi njege kože, u kojoj se mladenački izgled sve manje promatra kao trenutačni učinak, a sve više kao dugoročan odnos prema vlastitom tijelu, linija N°1 DE CHANEL zauzima posebno mjesto. Riječ je o promišljenom pristupu koji ne obećava čuda preko noći, već se oslanja na kontinuitet, znanstvenu preciznost i duboko razumijevanje kože kao živog, promjenjivog sustava. Nova refining emulzija iz te linije nadovezuje se na takvu filozofiju, nudeći svakodnevni ritual koji kožu postupno dovodi u ravnotežu i vraća joj jasnoću, ujednačenost i prirodan sjaj.
Jedan glas, neodoljiva pojava i karizma koja osvaja – Beta Sudar, mlada pjevačica koja je genetski pogodila jackpot, danas plijeni pažnju ne samo izgledom nego i talentom koji rijetko tko posjeduje. Njena nova pjesma, “Dozivam te”, nastala u suradnji s jednim od najtraženijih regionalnih autora Bane Opačićem, već je osvojila publiku i potvrdila da je pred njom blistava budućnost.
