Od malih nogu suptilno nas uče da je uspjeh jednak bogatstvu i statusu. Ovo uvjerenje održavaju društvene norme, mediji, pa čak i obrazovni sustav.
Ali zastanimo i razmislimo. Je li ovo uvjerenje zdravo? Promiče li sreću ili zadovoljstvo? Ili nas to vodi putem beskrajne težnje za još većim uspjehom, stalne usporedbe s drugima i vječnog nezadovoljstva?
Istina je da je ovo uvjerenje otrovno. Negira važnost osobnog ispunjenja, emocionalnog zdravlja i jednostavnih životnih radosti. Stvara društvo u kojem se vrijednost mjeri materijalističkim postignućima, a ne bogatstvom nečijeg karaktera ili dobrotom nečijeg srca.
Ako se nađete zarobljeni u ovom krugu izjednačavanja uspjeha s bogatstvom i statusom, napravite korak unatrag.
Razmislite o tome što vam je uistinu važno – možda je to obitelj, međuljudski odnosi, osobni razvoj ili doprinos vašoj zajednici.
Ranjivost je znak slabosti
Kao društvo, često podržavamo ideju da je pokazivanje emocija znak slabosti.
Naučeni smo da „budemo jaki“ i „nikada ne dopustimo da nas vide kako plačemo“.
Ali zastanimo na trenutak. Je li ovo uvjerenje dobro? Potiče li emocionalnu inteligenciju ili otpornost? Ili jednostavno stvara kulturu potiskivanja emocija, što dovodi do tjeskobe, depresije i nedostatka istinske povezanosti među ljudima?
U stvarnosti, ovo uvjerenje je otrovno. Negira činjenicu da smo ljudi, a ne roboti, i da je proživljavanje niza emocija – i pozitivnih i negativnih – prirodan dio našeg postojanja.
Ako prikrivate svoje prave osjećaje iz straha da ne ispadnete slabi, vrijeme je da preispitate ovo uvjerenje. Prepoznajte da biti ranjiv nije sinonim za biti slab; naprotiv, to je čin hrabrosti i autentičnosti.
Dobro je biti zauzet
U našem ubrzanom društvu koje je usmjereno na produktivnost, često veličamo zauzetost. Ponosimo se svojim pretrpanim rasporedima, a slobodno vrijeme poistovjećujemo s lijenošću.
I ovo je uvjerenje otrovno. Zanemaruje važnost odmora i brige o sebi te njihovu ulogu u održavanju našeg fizičkog i mentalnog zdravlja.
Zapamtite da je u redu – više nego u redu – usporiti, opustiti se, jednostavno ‘biti’.
Savršenstvo je dostižno
Savršenstvo – krajnji standard kojemu smo naučeni težiti. Bilo da je riječ o našem izgledu, ocjenama, poslovima ili odnosima, neprestano smo bombardirani idejom da je sve manje od savršenog nedovoljno.
Još godine 1950. psiholog Solomon Asch proveo je eksperiment kako bi razumio konformizam. Otkrio je da su pojedinci promijenili svoje odgovore kako bi se uskladili s netočnim odgovorom grupe u gotovo 37 % slučajeva, što ilustrira našu inherentnu želju da se uklopimo i budemo “savršeni”.
Ali razmislimo o ovome: je li savršenstvo doista moguće postići? Potiče li rast i prihvaćanje? Ili potiče sumnju u sebe, tjeskobu i nerealna očekivanja?
Ovo uvjerenje je otrovno. Previđa ljepotu naših nedostataka i lekcije naučene iz naših pogrešaka. Zanemaruje činjenicu da smo ljudi – prekrasno nesavršeni i da se stalno razvijamo.
Ako otkrijete da težite nedostižnom idealu savršenstva, odvojite trenutak za razmišljanje. Prihvatite svoje nesavršenosti kao jedinstvene aspekte onoga što jeste i slavite svoj rast.
Neuspjeh je neprihvatljiv
U mnogim aspektima naših života, uče nas da je neuspjeh nešto čega se trebamo bojati i izbjegavati ga pod svaku cijenu.
Istrenirani smo da na to gledamo kao na krajnji poraz, znak neadekvatnosti koji nas posramljuje. I ovo je uvjerenje otrovno. Stvarnost je da je neuspjeh prirodan dio života, neprocjenjiv učitelj koji nam pruža jedinstvene prilike za rast i učenje.
Ako ste ikada doživjeli neuspjeh i shvatili da su vas progutali sram ili neugoda, trebali biste preinačiti svoju percepciju.
Svaki neuspjeh smatrajte odskočnom daskom na putu do uspjeha, prilikom za učenje i usavršavanje.
Otpuštanje straha od neuspjeha može biti oslobađajuće, otvarati vrata novim mogućnostima i poticati kulturu otpornosti i inovativnosti.
Nekad smo s pomalo superiornim osmijehom gledali američke filmove i mislili: „Aww, kako slatko, ali to kod nas nikad ne bi prošlo.“ Danas? Danas Europom paradiraju kolone automobila okićenih ružičastim i plavim balonima, dok mladi par u Zagrebu, Pragu ili Milanu pritišće tipku koja će – uz dim, konfete i svjetlosne efekte vrijedne polufinala Eurosonga – otkriti je li njihova beba on ili ona.
Čim otvorite oči, ruke se već refleksno pružaju prema telefonu. Alarm utihne, a vi, napola još sanjivi, već kucate po ekranu. Provjeravate poruke, pregledavate Instagram, skrolate TikTok – a da i ne ustanete iz kreveta. Možda mislite: „Samo malo, brzo ću pogledati...“ No, što ako vam kažemo da upravo taj ‘mali trenutak’ može upropastiti cijelo jutro?
Petra Pinjuh danas je ime koje izaziva znatiželju i divljenje, ali njezin put do coacha za partnerske veze i seksulanost nije bio klasičan, niti očekivan. Iza nje stoji uspješna korporativna karijera, godine vođenja timova i postizanja ciljeva u svijetu prodaje, ali i duboka spoznaja da „savršeno“ izvana ne znači ispunjeno iznutra. Upravo to nezadovoljstvo, pomiješano s intuicijom i strašću za ljudskim odnosima, dovelo ju je do odluke da napusti siguran posao i zakorači u svijet koji mnogi još uvijek smatraju tabuom.
Ako ste milenijalac – osoba rođena između 1981. i 1996. godine – možda ćete se osjećati prozvano jer postoji fenomen koji je upravo vas stavio pod lupu: millennial pause.
Postoji trenutak na internetu koji otkriva više o našoj dobi nego sve ankete zajedno. Nije to filter, ni emoji, ni traper kroj iz ormara – nego način na koji pritišćemo “record” i kako se izgledamo u prvih par sekundi videa.
Ghosting, gaslighting, negging… kao da popis toksičnih ljubavnih trendova nije već dovoljno dug, na scenu je stigao još jedan – quiet dumping. Najkraće rečeno, riječ je o ljubavnom ponašanju koje kombinira pasivnu agresiju quiet quittinga iz poslovnog svijeta i emocionalnu okrutnost ghostinga, ali uz daleko suptilniju, dugotrajniju i često bolniju metodu prekida.
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.