Prirodna ili umjetna drvca: Koje odabrati za Božić?
Prirodna božićna drvca pružaju autentičan miris i blagdansku atmosferu, dok su umjetna drvca praktičnija za višegodišnju uporabu i nisu podložna otpadanju iglica.
Umjetna drvca skuplja su od pravih, no mogu se koristiti više godina i lakša su za održavanje. Međutim, prave božićne jelke su biorazgradive i bolje za okoliš.
Umjetna božićna drvca ne treba zalijevati i ne padaju im iglice. Mogu se pohraniti u kutiju, ali ponekad mogu biti teška za sastavljanje, za razliku od pravih drvaca koje samo treba staviti na stalak.
Prirodna ili umjetna drvca – oba imaju prednosti i mane
Umjetna božićna drvca koštaju oko sto eura i imaju prosječni “životni vijek” od deset godina. Prava božićna drvca srednje veličine koštaju oko 50 eura.
Umjetna božićna drvca izrađena su od metala i PVC-a – odnosno nerazgradive plastike dobivene iz nafte. Takva se drvca ne mogu reciklirati.
Na božićnim plantažama sije se novo drveće kako bi se nadoknadilo ono koje se posiječe. Prirodna božićna drvca mogu se reciklirati. Jedno pravo božićno drvce apsorbira više od jedne tone CO2 dok je na plantaži. Međutim, drvca se mogu tretirati pesticidima, herbicidima i gnojivima dok rastu i mogu na kamionima prevaliti velike udaljenosti prije nego što budu prodana.
Umjetna drvca su ponovno upotrebljiva i lako se mogu baciti kada više nisu potrebna. Međutim, ona nisu biorazgradiva i ležat će na odlagalištima otpada stoljećima.
Prava božićna drvca moraju se transportirati do odlagališta kako bi se reciklirala. Neki božićni rasadnici provode programe “treecycling-a” – recikliranja božićnih drvca.
Više od 100 000 ljudi samo u SAD-u radi u industriji božićnih drvaca. Većina njih radi na lokalnim božićnim plantažama koje posade dvije do četiri mladice za svako božićno drvce koje se posiječe te godine. S druge strane, industrija umjetnih božićnih drvaca većinu proizvodnje temelji u Kini.
Prirodna ili umjetna drvca – koja su ekonomičnija?
“Odabir” između prirodnih i umjetnih božićnih drvaca je dugogodišnja rasprava koja uključuje mnoge čimbenike. Evo nekoliko ključnih razlika između prirodnih i umjetnih božićnih drvaca:
1. Izgled i osjećaj: Prirodna božićna drvca imaju jedinstvenu, prirodnu ljepotu s mirisom borovine, dok umjetna drvca pokušavaju simulirati izgled pravih, ali mogu izgledati manje autentično.
2. Održavanje: Umjetna drvca zahtijevaju manje održavanja jer ne ispuštaju iglice i mogu se koristiti iz godine u godinu. S druge strane, prava drvca tijekom vremena ispuštaju iglice.
3. Cijena: Umjetna drvca imaju veći trošak na početku, ali mogu biti dugoročno ekonomičnija jer ih možete koristiti više godina. Prava drvca su obično jeftinija, ali morate kupiti novo svake godine.
4. Utjecaj na okoliš: Umjetna drvca proizvode se od sastojaka koji nisu biorazgradivi poput plastike i metala te dugo ostaju na odlagalištima otpada. Prava drvca su biorazgradiva i mogu se reciklirati ili koristiti kao kompost.
5. Rizik od požara: Prirodna božićna drvca su, kao biljke, podložna požaru ako nisu dovoljno hidratizirana. Ispravno održavano, zalijevano (ako je drvce u posudi) i držano dalje od izvora topline – i rizik od požara je minimalan. Umjetna drvca su manje zapaljiva jer su napravljena od materijala koji su otporni na vatru, ali ipak postoji opasnost od požara ako se na njima koriste neispravni ili oštećeni električni svjetlosni ukrasi.
6. Potpora lokalnom gospodarstvu: Odabir pravih božićnih drvaca može podržati lokalne gospodarstvenike, poput obiteljskih farmi, koja zapošljavaju ljude iz zajednice. S druge strane, industrija umjetnih drvaca većinom se temelji na proizvodnji u Kini.
7. Osobne preferencije: Na kraju, izbor između prirodnih i umjetnih drvaca ovisi o osobnim preferencijama, vrijednostima i potrebama svake obitelji.
Važno je pažljivo razmisliti o ovim čimbenicima pri odabiru božićnog drvca kako biste donijeli odluku koja najbolje odgovara vašim potrebama i uvjerenjima.
Nekad smo s pomalo superiornim osmijehom gledali američke filmove i mislili: „Aww, kako slatko, ali to kod nas nikad ne bi prošlo.“ Danas? Danas Europom paradiraju kolone automobila okićenih ružičastim i plavim balonima, dok mladi par u Zagrebu, Pragu ili Milanu pritišće tipku koja će – uz dim, konfete i svjetlosne efekte vrijedne polufinala Eurosonga – otkriti je li njihova beba on ili ona.
Čim otvorite oči, ruke se već refleksno pružaju prema telefonu. Alarm utihne, a vi, napola još sanjivi, već kucate po ekranu. Provjeravate poruke, pregledavate Instagram, skrolate TikTok – a da i ne ustanete iz kreveta. Možda mislite: „Samo malo, brzo ću pogledati...“ No, što ako vam kažemo da upravo taj ‘mali trenutak’ može upropastiti cijelo jutro?
Petra Pinjuh danas je ime koje izaziva znatiželju i divljenje, ali njezin put do coacha za partnerske veze i seksulanost nije bio klasičan, niti očekivan. Iza nje stoji uspješna korporativna karijera, godine vođenja timova i postizanja ciljeva u svijetu prodaje, ali i duboka spoznaja da „savršeno“ izvana ne znači ispunjeno iznutra. Upravo to nezadovoljstvo, pomiješano s intuicijom i strašću za ljudskim odnosima, dovelo ju je do odluke da napusti siguran posao i zakorači u svijet koji mnogi još uvijek smatraju tabuom.
Ako ste milenijalac – osoba rođena između 1981. i 1996. godine – možda ćete se osjećati prozvano jer postoji fenomen koji je upravo vas stavio pod lupu: millennial pause.
Postoji trenutak na internetu koji otkriva više o našoj dobi nego sve ankete zajedno. Nije to filter, ni emoji, ni traper kroj iz ormara – nego način na koji pritišćemo “record” i kako se izgledamo u prvih par sekundi videa.
Ghosting, gaslighting, negging… kao da popis toksičnih ljubavnih trendova nije već dovoljno dug, na scenu je stigao još jedan – quiet dumping. Najkraće rečeno, riječ je o ljubavnom ponašanju koje kombinira pasivnu agresiju quiet quittinga iz poslovnog svijeta i emocionalnu okrutnost ghostinga, ali uz daleko suptilniju, dugotrajniju i često bolniju metodu prekida.
Prepoznatljiv po svojem glamuru i perfekcionizmu, stilist i modni vizionar Marko Grubnić ponovno demonstrira kako izgled može biti osobni potpis, manifest i umjetnička izjava.
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.