Prirodna ili umjetna drvca: Koje odabrati za Božić?
Prirodna božićna drvca pružaju autentičan miris i blagdansku atmosferu, dok su umjetna drvca praktičnija za višegodišnju uporabu i nisu podložna otpadanju iglica.
Umjetna drvca skuplja su od pravih, no mogu se koristiti više godina i lakša su za održavanje. Međutim, prave božićne jelke su biorazgradive i bolje za okoliš.
Umjetna božićna drvca ne treba zalijevati i ne padaju im iglice. Mogu se pohraniti u kutiju, ali ponekad mogu biti teška za sastavljanje, za razliku od pravih drvaca koje samo treba staviti na stalak.
Prirodna ili umjetna drvca – oba imaju prednosti i mane
Umjetna božićna drvca koštaju oko sto eura i imaju prosječni “životni vijek” od deset godina. Prava božićna drvca srednje veličine koštaju oko 50 eura.
Umjetna božićna drvca izrađena su od metala i PVC-a – odnosno nerazgradive plastike dobivene iz nafte. Takva se drvca ne mogu reciklirati.
Na božićnim plantažama sije se novo drveće kako bi se nadoknadilo ono koje se posiječe. Prirodna božićna drvca mogu se reciklirati. Jedno pravo božićno drvce apsorbira više od jedne tone CO2 dok je na plantaži. Međutim, drvca se mogu tretirati pesticidima, herbicidima i gnojivima dok rastu i mogu na kamionima prevaliti velike udaljenosti prije nego što budu prodana.
Umjetna drvca su ponovno upotrebljiva i lako se mogu baciti kada više nisu potrebna. Međutim, ona nisu biorazgradiva i ležat će na odlagalištima otpada stoljećima.
Prava božićna drvca moraju se transportirati do odlagališta kako bi se reciklirala. Neki božićni rasadnici provode programe “treecycling-a” – recikliranja božićnih drvca.
Više od 100 000 ljudi samo u SAD-u radi u industriji božićnih drvaca. Većina njih radi na lokalnim božićnim plantažama koje posade dvije do četiri mladice za svako božićno drvce koje se posiječe te godine. S druge strane, industrija umjetnih božićnih drvaca većinu proizvodnje temelji u Kini.
Prirodna ili umjetna drvca – koja su ekonomičnija?
“Odabir” između prirodnih i umjetnih božićnih drvaca je dugogodišnja rasprava koja uključuje mnoge čimbenike. Evo nekoliko ključnih razlika između prirodnih i umjetnih božićnih drvaca:
1. Izgled i osjećaj: Prirodna božićna drvca imaju jedinstvenu, prirodnu ljepotu s mirisom borovine, dok umjetna drvca pokušavaju simulirati izgled pravih, ali mogu izgledati manje autentično.
2. Održavanje: Umjetna drvca zahtijevaju manje održavanja jer ne ispuštaju iglice i mogu se koristiti iz godine u godinu. S druge strane, prava drvca tijekom vremena ispuštaju iglice.
3. Cijena: Umjetna drvca imaju veći trošak na početku, ali mogu biti dugoročno ekonomičnija jer ih možete koristiti više godina. Prava drvca su obično jeftinija, ali morate kupiti novo svake godine.
4. Utjecaj na okoliš: Umjetna drvca proizvode se od sastojaka koji nisu biorazgradivi poput plastike i metala te dugo ostaju na odlagalištima otpada. Prava drvca su biorazgradiva i mogu se reciklirati ili koristiti kao kompost.
5. Rizik od požara: Prirodna božićna drvca su, kao biljke, podložna požaru ako nisu dovoljno hidratizirana. Ispravno održavano, zalijevano (ako je drvce u posudi) i držano dalje od izvora topline – i rizik od požara je minimalan. Umjetna drvca su manje zapaljiva jer su napravljena od materijala koji su otporni na vatru, ali ipak postoji opasnost od požara ako se na njima koriste neispravni ili oštećeni električni svjetlosni ukrasi.
6. Potpora lokalnom gospodarstvu: Odabir pravih božićnih drvaca može podržati lokalne gospodarstvenike, poput obiteljskih farmi, koja zapošljavaju ljude iz zajednice. S druge strane, industrija umjetnih drvaca većinom se temelji na proizvodnji u Kini.
7. Osobne preferencije: Na kraju, izbor između prirodnih i umjetnih drvaca ovisi o osobnim preferencijama, vrijednostima i potrebama svake obitelji.
Važno je pažljivo razmisliti o ovim čimbenicima pri odabiru božićnog drvca kako biste donijeli odluku koja najbolje odgovara vašim potrebama i uvjerenjima.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
Kad mislimo da smo vidjeli sve u svijetu luksuzne mode, Demna za Gucci upravo nas je brutalno razuvjerio. Nova haljina iz kolekcije za proljeće/ljeto, dio looka La Mecenate iz serije La Famiglia, ne samo da reinterpretira Gucci kodove kroz osebujne estetske stavove, već dolazi s cijenom koja se jednostavno ne može ignorirati: 100.000 eura. Da, pročitali ste dobro. Stotinu tisuća eura. Za jednu haljinu.
