Jeste li ikada očekivali najgori ishod, čak i kada stvari možda nisu tako loše kao što se čine?
Ovo ponašanje odražava simptom niskog samopoštovanja, gdje pojedinci sebe vide kao izvor neugodnosti za druge.
Ako tražite znakove da muškarac u vašem životu možda pokušava pretjerano kompenzirati osjećaje niskog samopoštovanja, postoje ponašanja na koja morate pripaziti, počevši od problema s postavljanjem granica.
Muškarac niskog samopoštovanja ne može se prestati hvaliti svojim navodnim postignućima
Bilo to malo unapređenje na poslu ili pogodak na nogometnom terminu. Klasičan slučaj prekomjerne kompenzacije za nisko samopoštovanje!
Gotovo kao da pokušava izgraditi ovu impresivnu sliku kako bi prikrio neke nesigurnosti s kojima se bori duboko u sebi.
Često se bavi aktivnostima traženja pažnje, čak i nepromišljenim aktivnostima
Kada netko neprestano traži pažnju i čini nepromišljene stvari, to bi mogao biti način kompenzacije za osjećaj nesigurnosti ili niskog samopoštovanja.
Mogao bi isto tako vikati: “Pogledaj me!” da utopi te mučne sumnje koje bi mogao imati o sebi.
Nije iznimno samouvjeren – samo stvarno želi da mislite da jest. To je kao da priređuje blistavu, ometajuću predstavu kako bi prikrio tišu borbu koja se odvija unutra.
Ima najnovije tehnološke gadgete, vrhunsku odjeću, a možda čak i elegantni kabriolet. Na prvi pogled, ima ukus za fine stvari, zar ne?
Ali evo u čemu je stvar: kada opsjednutost materijalnim dobrima pretjerano raste, to može biti znak da osoba pokušava kompenzirati iznimno nisko samopoštovanje.
Kao da koriste svu tu imovinu kao štit, pokušavajući dokazati sebi i drugima da vrijede. Ljudi to čine kada se iznutra osjećaju nesigurno.
Muškarac niskog samopoštovanja daje sve od sebe kako bi potvrdio dominaciju
Ponekad, kada se netko jako trudi dokazati dominaciju, to može biti znak da se bori s ozbiljnim problemima samopoštovanja.
Kao da nesigurnost kompenziraju pokušavajući biti glavni u svakoj društvenoj situaciji.
Dakle, kad god naiđete na nekoga tko je pretjerano usredotočen na vibru dominacije, zapamtite, to bi mogao biti njihov način da svima odvrate pažnju od stvari za koje vjeruju da im urođeno nedostaju.
Stalno traži potvrdu ondje gdje ne bi trebao
Zamislite nekoga tko uvijek traži uvjeravanje i odobravanje, čak i u situacijama kada to nije potrebno. Ova osoba može opetovano tražiti potvrdu od drugih o svojim izborima, izgledu ili postupcima.
Kao da su u potrazi za kimanjem glavom nakon svakog svog malog pokreta. Ovakvo ponašanje može biti nagovještaj da toj osobi ispod površine možda nedostaje samopouzdanja.
To je slično pokušaju zakrpavanja rupa u njihovom samopoštovanju stalnim traženjem vanjske potvrde.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.
