Perfekcionizam: Zašto smo opsjednuti nerealnim standardima?

Perfekcionizam u društvu je lažni prijatelj koji već dugo živi pod iluzornim plaštom podizanja standarda.

To je često izgovorena “slabost” na razgovorima za posao diljem svijeta, s neslužbenim shvaćanjem da su nerealni standardi zapravo tajno poželjni.

Stvarnost je udaljena od istine. Oboljenje od pedantnih ideala zapravo pridonosi većem broju izgaranja, lošijem mentalnom zdravlju i guši kreativnost.

Zašto onda, unatoč tome, društvo postaje sve više opsjednuto nerealnim standardima? Zašto su ljudi opsjednuti savršenstvom? Što se događa kada društvo previše ozbiljno shvaća savršenstvo?

Perfekcionizam – kako nam može naštetiti?

Korijen perfekcionizma leži u vjerovanju da je vlastita vrijednost temeljena isključivo na postignućima. Pokreće ga želja za zadovoljenjem i dobivanjem odobrenja.

PROČITAJTE: Kako se riješiti stresa i mirno uploviti u sretniju novu godinu?

Problem je u tome što perfekcionizam također hrani glas u vašoj glavi koji vam govori da niste dovoljno dobri.

Također može biti izuzetno izolirajuće kada nas sprječava da priznamo i prihvatimo naše sasvim prirodne mane te tražimo vanjsku pomoć, vodstvo i podršku.

Istraživanja su istaknula stvarno štetan utjecaj nerealnih standarda. Autori studije o perfekcionizmu napominju:

“Nove generacije mladih ljudi zahtijevaju više od sebe, percipiraju da drugi traže više od njih i sami postavljaju veće zahtjeve prema drugima.”

Sakupljajući podatke o više od 40 000 studenata u Velikoj Britaniji, SAD-u i Kanadi od 1989. do 2016., istraživači su proučavali je li perfekcionizam u porastu među studentima. To je prvo istraživanje koje uspoređuje perfekcionizam kroz generacije i došlo je do nekih zabrinjavajućih zaključaka.

Nisu samo otkrili da perfekcionizam raste, već su također utvrdili da bi on mogao biti odgovoran za povećane stope anksioznosti i depresije među mladima.

“Postoji rastući dokaz da porast psihičkog lošeg zdravlja mladih ljudi može proizići iz pretjeranih standarda koje postavljaju sebi i iz strogog samo-kažnjavanja u kojem redovito sudjeluju. Sve više, mladi ljudi imaju iracionalne ideale za sebe, ideale koji se manifestiraju u nerealnim očekivanjima u akademskim i profesionalnim postignućima, u tome kako bi trebali izgledati i što bi trebali posjedovati. Mladi ljudi očigledno internaliziraju suvremeni mit da stvari, uključujući njih same, trebaju biti savršene.”

Perfekcionizam nije generički i zapravo dolazi u različitim oblicima. Istraživanje je otkrilo zabrinjavajući trend porasta jednog od najštetnijih oblika perfekcionizma, nazvanog društveno propisani perfekcionizam. To je kada mislite da vas drugi drže za nerealna očekivanja kojima ne možete udovoljiti.

“To je također oblik perfekcionizma koji pokazuje najveću povezanost sa svim dimenzijama mentalnih problema, uključujući anksioznost, depresiju, socijalnu fobiju i suicidalne misli. Porast društveno propisanog perfekcionizma stvara snažnu pozadinu za gotovo epidemiju ozbiljnih mentalnih bolesti među mladima.”

Zašto sve više težimo nerealnim standardima?

Ako su nerealni standardi prilično loši, zašto su toliki ljudi perfekcionisti?

Toliko ih je, zapravo, da Katie Rasmussen, istraživačica dječjeg razvoja i perfekcionizma na Sveučilištu West Virginia, kaže da njihov broj doseže opasne razine.

“Čak dvoje od petoro djece i adolescenata su perfekcionisti. Počinjemo razgovarati o tome kako to ide prema epidemiji i da će postati pitanje javnog zdravstva.”

Razlog za takvo stanje vjerojatno nije samo jedan. Stručnjaci ukazuju na mješavinu čimbenika koji uključuju zahtjevna tržišta rada, nestabilne ekonomije, porast utjecaja i broja društvenih medija i standardizirano testiranje u školama od rane dobi.

Kulturne promjene stvaraju plodno tlo za stalno postavljanje viših standarda. Jedan od vjerojatnih kulturnih krivaca koje stručnjaci ističu je neoliberalizam.

Relativno nova ideologija koja se sve više prihvaća od 1970-ih promiče slobodno tržišno natjecanje, istovremeno potičući nadmetanje.

Ovaj sustav zasnovan na zaslugama nagrađuje nas za izvođenje koje je bolje od drugih. Više ocjene, bolji rezultati i uspon na ljestvici poslova postaju prednosti u životu. Istovremeno, nedostatak konkurencije izgleda da se kažnjava, uz uklanjanje zaštita od neuspjeha.

Ocjenjivani smo i rangirani od vrlo mlade dobi, a oni koji ne uspijevaju osjećaju se nedovoljno adekvatnima i ugroženima.

Studije su sugerirale da kontrolirajući roditelji ne pomažu stvarima. Visoki standardi prenose se na djecu i čine prekritičnima prema sebi – što se dodatno pogoršava s godinama.

Kulturna priča sve više nas uvodi u lažno vjerovanje da je uspjeh posljedica zasluga i da nema veze sa srećom.

Unutar tog okvira, napredovanje u životu određeno je vrijednošću, a nedostaci se smatraju isključivo vašom vlastitom krivicom.

Što pokreće perfekcionizam?

Prema PsychCentralu, perfekcionizam može biti potaknut različitim čimbenicima:

• Rigidna i visoka očekivanja roditelja
• Visoko kritični, ponižavajući ili zlostavljajući roditelji
• Prekomjerno hvaljenje za postignuća
• Nisko samopouzdanje ili osjećaj nedostatka
• Vjerovanje da se vaša vrijednost određuje postignućima
• Crno-bijelo razmišljanje
• Napori da se osjetite pod kontrolom
• Kulturna očekivanja

Kako društvene mreže potiču nerealne standarde?

Istraživanja su otkrila da ljudi koji puno vremena troše na usavršavanje selfija vjerojatnije imaju problema s nezadovoljstvom vezanim uz tijelo.

Drugo istraživanje je otkrilo da što više selfija snimate i objavljujete online, vjerojatno se osjećate manje privlačno i manje samopouzdano, kako objašnjava profesorica Jennifer Mills:

“Iako mogu učiniti da krajnji rezultat izgleda ‘bolje’, i dalje su usredotočeni na aspekte koje ne vole kod svog izgleda… Tu je ovaj rolerkoster osjećaja anksioznosti, a zatim dobivanje potvrde od drugih ljudi da izgledate dobro… Ali to vjerojatno ne traje zauvijek, pa onda snimite još jedan selfie.”

Platforme koje ne uspijevaju točno prikazati stvarnost svakodnevno nas bombardiraju standardima idealnog, bilo da se radi o ljepoti, uspjehu, tjelesnoj formi ili moralu.

Brzih 5 minuta pregledavanja može nam predstaviti mnogo fotošopiranih slavnih osoba, modela s malom konfekcijskom veličinom i zavidnih utjecajnih osoba s navodno savršenim životom.

PROČITAJTE: Shawn Mendes otvorio dušu o teškoj godini, euforiji nota i skrivenim trenucima! Otkrio sve o svojem mentalnom zdravlju!

Nije li iznenađujuće da mnogi od nas smatraju nemogućim mjeriti se s fantazijom? Možda i nije.

Unatoč tome što je zabavan i praktičan alat za povezivanje, društvene mreže su također pokazale negativan utjecaj na mentalno zdravlje (posebno kod tinejdžera) te su povezane s problemima s tjelesnom slikom.

Za one koji su već ranjivi, online svijet može biti nemilosrdno mjesto.

Zašto je perfekcionizam tako štetan?

Daleko od toga da potiče napredak, perfekcionizam ima običaj ometati ga.

Ako strah od neuspjeha i pogrešaka postane vaš primarni problem, tada je primamljivo odgađati i odugovlačiti dok sve ne bude “savršeno”.

Možda nije iznenađujuće da je uspostavljena veza između perfekcionizma i odgađanja.

Nerealni standardi dovode do povećanja anksioznosti, što može potaknuti odgađanje i gušenje kreativnosti, ključnog elementa inovacija.

Problem s perfekcionizmom je taj što je ciljano usmjeren prema krajnjem rezultatu i stvarno zabrinut samo za ishod, a ne za proces.

Kada djelujete prema nerealnim standardima, tražite najbolje rezultate, ali motivirani ste više kao sredstvo izbjegavanja neuspjeha nego stvaranja nečega od vrijednosti.

Perfekcionizam ostavlja naše doprinose svijetu živeći pod strahom od prosudbe, kritike i odbacivanja.

PROČITAJTE: Ponekad je teško – Kako pronaći sreću u životu?

Najvažniji problem s perfekcionizmom je što svi oblici rasta zahtijevaju neuspjeh.

Unapređenje zahtijeva neuspjeh, napredovanje zahtijeva neuspjeh, a postizanje bilo čega vrijednog u životu zahtijeva neuspjeh.

Ako postoji nešto što perfekcionisti ne vole, to je neuspjeh. Paradoks je da najveći uspjeh obično zahtijeva najveći neuspjeh.

Čak i ako cijeli život pokušavamo izbjeći neuspjeh, sve će nas rute povremeno dovesti do određenog neuspjeha, bili toga svjesni ili ne.

Istraživanja su sugerirala da čak i imati vrlo visoke osobne standarde može malo učiniti za nas.

U meta-analizi 43 istraživanja o perfekcionizmu i izgaranju, utvrđeno je da sportaši, zaposlenici i studenti imaju ili vrlo malu korist ili nikakvu korist od vrlo visokih standarda.

Liječenje nerealnih standarda

Ako želimo osloboditi sebe od bremena nerealnih standarda, sve počinje prepoznavanjem da perfekcionizam nije naš prijatelj. Zapravo nas pretvara u vlastitog najgoreg neprijatelja.

Kao istraživač perfekcionizma, Andrew Hill, kaže: “Perfekcionizam nije ponašanje. To je način razmišljanja o sebi.”

Moramo shvatiti da marljiv rad, predanost i revnost predstavljaju nešto sasvim drugačije.

Savjeti za suočavanje s nerealnim standardima:

• Postavite pitanje svom kritičnom glasu
  Kao i većina stvari u životu, pozitivna promjena počinje svjesnošću. Naučiti primijetiti negativan glas koji vas kritizira ili uspoređuje s drugima omogućuje vam da počnete postavljati pitanja.
• Natjerajte se da tražite pozitivno
  Ako imate tendenciju fokusiranja na svoje percipirane neuspjehe, počnite aktivno tražiti pozitivne stvari. Negativno razmišljanje često postaje nesvjesna navika koja može imati strašne posljedice po vaše mentalno zdravlje. Kada nešto pođe po krivu, umjesto da budete strogi prema sebi, shvatite da se pogreške i neuspjesi događaju u životu. “Razočaran sam, ali u redu je, ovo me ne definira, imam mnogo dobrih kvaliteta.”
• Pokušajte se usredotočiti na proces, a ne na rezultat
  Kada se osjećanje dobrobiti o sebi temelji na konačnom rezultatu, postavljate sebe za razočaranje. Premještanje fokusa s krajnjeg rezultata na proces učenja i ulaganje entuzijastične energije u proces može vam pomoći da se osjećate ponosnijima, bez obzira na ishod. Radi se o njegovanju mentaliteta rasta. To pomaže smanjiti pritisak jer je poanta u “činjenju”, a ne u rezultatu.
• Radite na svom samopouzdanju
  Nerealni standardi mogu biti znak niskog samopouzdanja. Perfekcionisti često teško podnose kritike jer su već sami prema sebi vrlo strogi. Vjerojatnije je da ćemo se negativno uspoređivati s drugima (bilo da se radi o uspjehu, izgledu, težini itd.) kada nemamo snažan osjećaj samopouzdanja i ljubavi prema sebi.